Sa stavom

10 razloga

Zašto je ukidanje Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova loša ideja

Zašto je ukidanje Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova loša ideja

 

  1. Postoji ozbiljna bojazan da će se ukidanjem instituta Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova smanjiti postojeći nivo zaštite od diskriminacije temeljem spola i seksualne orijentacije. Time će biti poništeni dugogodišnji pozitivni napori  za postizanje rodne ravnopravnosti te će biti učinjen veliki korak unatrag u ostvarenju prava žena koja nikada nisu ni dostigla zadovoljavajuću društvenu razinu.

 

  1. Pripajanje Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Uredu pučkog pravobranitelja dovodi u pitanje usmjerenost na diskriminaciju temeljem spola te ukida već ustanovljenu dobru praksu na konkretnim slučajevima koje Ured pravobraniteljice zaprima i na čijem rješavanju radi.

 

  1. Uz postupanje po pojedinačnim pritužbama o diskriminaciji, posao Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova uključuje kontrolu provođenja Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), kontrolu rada tijela državne uprave u slučajevima obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama, kontrolu rada centara za socijalnu skrb, reagiranje na seksističke i homofobne ispade u medijima, kontrolu rodne uravnoteženosti obrazovnih sadržaja i programa što je sve izuzetno važno za postizanje ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj.

 

  1. Diskriminacija temeljem spola/roda ili seksualne orijentacije je vrlo različita pojava od diskriminacije temeljem etniciteta, rase, vjeroispovijesti ili dobi. Svaki od ovih oblika diskriminacije ima svoju posebnu povijest i logiku i svaki traži zasebno krojen pristup te stoga i zasebnu instituciju.

 

  1. Ukidanjem instituta Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova smanjila bi se institucionalna podrška žrtvama diskriminacije temeljem spola odnosno ženama koje su prema svim pokazateljima višestruko diskriminirane u RH u području rada i zapošljavanja, sudjelovanja na mjestima odlučivanja te su i dalje žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Upravo je Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova svojim radom doprinio borbi protiv nasilja nad ženama te promicanju ravnopravnosti spolova i ženskih prava.

 

  1. Ovim prijedlogom se ne rješava problem nedostatnih ljudskih, materijalnih i financijskih resursa u Uredu pučkog pravobranitelja. Štoviše, vrlo je moguće da bi se širenjem opsega posla smanjio nivo postojeće zaštite za sve skupine. Ako je pak u pitanju ušteda novca zaista je apsurdno da se i opet štedi na “ženama” odnosno uredu koji se bavi ravnopravnošću spolova što je jedno od temeljnih načela Ustavnog ustrojstva RH.

 

  1. Načelo ravnopravnosti spolova zauzima posebno mjesto u pravnom poretku Europske unije. Ono je od samog njenog osnivanja bilo pokretač razvoja njezine socijalne politike i stoga je EU razvila posebne institucionalne instrumente zaštite i promicanja načela jednakosti spolova s jedne strane i zaštite od ostalih oblika diskriminacije s druge strane koji su nezavisni jedni od drugih. Ne treba ni zanemariti kako je Europska komisija u sklopu pregovora zatvaranja poglavlja 19. inzistirala na jačanju kapaciteta Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Ovakvom mjerom izigrava se taj uvjet.

 

  1. Većina država članica EU ima neovisno tijelo zaduženo za zaštitu i promicanje jednakosti spolova koje je odvojeno od ureda pravobranitelja koji se bave zaštitom općih ljudskih prava. U nekim državama postoje pravobranitelji/ pravobraniteljice za suzbijanje diskriminacije koji su izričito odvojeni od općih pravobranitelja upravo zato kako bi se osigurao viši nivo antidiskriminacijske zaštite i izbjegao sukob nadležnosti.

 

  1. Ne treba zaboraviti da se jedna od rijetkih pohvala koji je Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW odbor) uputio Hrvatskoj upravo odnosi na rad Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

 

  1. Ovakav postupak ukazuje na nedostatak političke volje za postizanje ravnopravnosti spolova i potpuno zanemarivanje činjenica koje ukazuju na neravnopravnost žena u Hrvatskoj. Postoji jasna horizontalna i vertikalna segregacija između muškaraca i žena na tržištu rada: žene čine većinu nezaposlenih i radnica u potplaćenim sektorima, rjeđe napreduju na poslu, trpe uznemiravanje na radnom mjestu, zaposlene žene su još uvijek u većoj mjeri opterećene obiteljskim obvezama u odnosu na muškarce. Žene su podzastupljene u tijelima zakonodavne i izvršne vlasti, a njihovo sudjelovanje u tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pada od županijske (21,4%) preko gradske (20,7%) do općinske razine (12,2%) na kojoj je najmanja. Osim toga prisutni su problemi u područjima vezanim uz nasilje protiv žena, reproduktivno zdravlje žena, a prikaz žena u medijima je često stereotipiziran.  Naročito je velik problem prisutan u prikupljanju i iskazivanju podataka po spolu u sudskim postupcima, članstvu u nadzornim i upravnim odborima javnih poduzeća, te vezano uz žene pripadnice nacionalnih manjina.