Sa stavom

pregled 2020. godine

Sviraj kraj za 2020.

Sviraj kraj za 2020.

Prisjećam se teksta koji sam prošle godine u ovo vrijeme pisala i razmišljam kako mi nije bilo ni na kraj pameti da ću željeti da se 2020. nije ni dogodila. Globalna pandemija, potresi, (još veća) ekonomska nesigurnost i društvena nestabilnost, (samo)izolacija, novo normalno koje je sve samo ne normalno… Proteklih 12 mjeseci ćemo pamtiti i dulje nego što bismo htjele, na svim razinama. Razmišljajući o ovogodišnjem presjeku godine, uistinu nisam vidjela išta vrijedno prisjećanja i zadržavanja u kolektivnoj svijesti dulje nego što je potrebno. No, budući da bolje da propadne selo nego običaji, nastavljamo tradiciju i ove, po svemu drugačije, godine.

(Hrvatska) I dalje druge i Drugotne

Ako se po jutru dan poznaje, bit će ovo još jedna godina zatiranja ženskih ljudskih prava i borbe za njihovo očuvanje, rečenica je u jednom od prvih ovogodišnjih tekstova na Libeli, a iz ove perspektive zvuči gotovo kao proročanstvo. Da se na spolno uznemiravanje i dalje gleda kao na bezazleni čin koji podupiru sve sfere ovog trulog društva, vidjele smo odmah u prvim danima siječnja, kada je sutkinja Anica Filipović procijenila da se ne računa ako se dogodilo samo jednom. Da slučajno ne bismo pomislile da je taj slučaj iznimka, oglasio se i Županijski sud u Slavonskom Brodu, koji je župana Požeško-slavonske županije Alojza Tomaševića zbog kaznenih djela nasilja u obitelji i nanošenja tjelesnih ozljeda prema supruzi Mari Tomašević osudio samo na uvjetnu kaznu od 10 mjeseci uz rok kušnje od dvije godine. Postavljamo isto pitanje već godinama – kada je dovoljno? Drugi, treći, sedmi put? Jer onda se računa – kao dio crne statistike nasilja nad ženama.

Lavina dijeljenja iskustava uznemiravanja žena počela je srpnju, kada je riječka aktivistkinja Marinella Matejčić na Twitteru reagirala na neugodno iskustvo uznemiravanja prijateljice i pozvala druge žene da podijele svoja iskustva okupljena pod hashtagom #ženeujavnomprostoru kako bi podigle svijest o problemima uznemiravanja i nasilja nad ženama. I jednom kada je krenula, više nije mogla stati.

(Hrvatska) Bandiću, dosta je!

Oko dvadeset tisuća građana/ki okupilo se početkom veljače na glavnom zagrebačkom trgu kako bi gradonačelniku Milanu Bandiću poručili da im je dosta njegovih afera i loših politika koje uništavaju grad Zagreb. Građani/ke su isto poručili i nekoliko mjeseci kasnije, kada je zeleno-lijeva koalicija okupljena oko platforme Možemo! osvojila je ukupno 116 tisuća glasova u deset hrvatskih izbornih jedinica, od čega je većina glasova osvojena u četiri zagrebačke izborne jedinice i time jasno poručila – Bandiću, sviraj kraj. Posljednji dani ove godine donijeli su neugodna previranja na zeleno-lijevom spektru, a što će to značiti za lokalne izbore koji nam slijede u narednih nekoliko mjeseci, ostaje nam vidjeti.

(Hrvatska) Držite se svoja četiri zida, s pandemijom i bez nje

Da je Hrvatska plodno tlo za homofobe i loše pokušaje humora, ne treba posebno naglašavati, ali zato se oni potrude da to ni slučajno ne zaboravimo. Organizatori karnevala u Imotskom tako su mislili da su strašno duhoviti kada su na glavnom gradskom trgu spalili figuru koja simbolički prikazuje gej par s djetetom, na čijem je licu bila zalijepljena fotografija saborskog zastupnika Nenada Stazića, pozivajući se, dakako, na narodni običaj. ŽM approves.

Da ne cveta cveće u naše preduzeće kada je riječ o LGBT pravima, pokazali su i rezultati istraživanja koje je proveo Zagreb Pride i koji ukazuju na to da je svakodnevica LGBTIQ osoba u Hrvatskoj i dalje obilježena strahom od nasilja i diskriminacije. Izdvojimo samo jedan od primjera: odgovori na pitanje o doživljenoj diskriminaciji pokazuju da je nešto više od 60 posto ispitanih doživjelo neki oblik diskriminacije, bilo u školi ili na poslu, bilo u kontaktu s institucijama poput policije, pravosuđa i zdravstva.

Dodatnu potvrda rezultata provedenog istraživanja dobile smo i par mjeseci kasnije, kada je u autobusu iz Rijeke za Zagreb osoba zbog svog ne-normativnog rodnog izražavanja bila izložena kontinuiranom i dugotrajnom vulgarnom vrijeđanju i ponižavanju. Hrvatska i dalje nije zemlja za sve nas, koliko god mi to htjeli.

(Hrvatska) Živio feminizam, živio 8. mart!

Uz posljednje trzajeve normalnosti u pogledu okupljanja, prije nego što nas je pandemija zaključala u vlastite domove, fAKTIV je organizirao tradicionalni zagrebački Noćni marš, a marširalo se i u Zadru, Rijeci, Splitu i Puli. Nastavak je trebao biti riječki Hod za slobodu u lipnju, koji je ove godine, zbog loše epidemiološke situacije, otkazan i zamijenjen skupom Za slobodu.

Klerofašisti nisu toliko osviješteni, pa se tako Hod za “život” održao u Sisku, ali je naletio i na otpor Hoda za slobodu, kojim su se aktivisti/kinje suprotstavili onima koji “pod krinkom njegovanja vrijednosti obitelji i vjere želi zabraniti pobačaj te tako oduzeti ženama pravo da samostalno odlučuju o svome tijelu”.

Kao i svih godina dosada, ni ova nije bila iznimka u nužnosti neprestane borbe za prava koja nam se silom žele oduzeti, a kako stvari stoje, daleko smo od kraja borbe.

(Europa/Hrvatska) Nasilje nad ženama u porastu kao posljedica pandemije

U vrijeme pandemije koronavirusa, broj slučajeva nasilja u obitelji u nekim EU članicama porastao za trećinu, poručila je već u travnju predsjednica Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost, Evelyn Regnery, i pozvala je EU članice na snažniju potporu žrtvama obiteljskog nasilja. U svijetu i u nekim zemljama EU zabilježen je porast broja slučajeva nasilja u obitelji u tjednu nakon uvođenja ograničenja kretanja. Žene u nasilnim vezama ostaju kod kuće i na dulje vrijeme izložene su samovolji zlostavljača.

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, predstavljeni su podaci prema kojima je jedna od triju žena u Europi doživjela fizičko i/ili seksualno nasilje, prije izbijanja bolesti COVID-19. U međuvremenu, svjedočili smo globalnom porastu nasilja u obitelji u kontekstu trenutačne zdravstvene krize. S obzirom na pogoršanje epidemiološke situacije tijekom godine diljem Europe i lockdown koji je uslijedio u brojnim državama, još se jednom pokazalo koliko podrške nedostaje najugroženijim skupinama u društvu u kojem živimo.

Kako to obično biva u Lijepoj Našoj, prije vladajućih reagirale su organizacije civilnog društva, pa je tako udruga Domine poslala apel građanima i građankama koje imaju slobodan stan/apartman i u mogućnosti su ga privremeno pružiti ženama i djeci žrtvama nasilja. Svašta bi naši vladajući mogli naučiti od njih. Samo da žele slušati.

(Europa/Hrvatska) Reproduktivna prava pod (još većim) udarom u doba pandemije

Pandemija COVID-19 i javnozdravstvena kriza su veliki izazov za sustave javnog zdravstva širom Europe. Dok europske zemlje nastoje suzbiti pandemiju, zaštiti populaciju i izaći u susret rastućim zahtjevima koji su postavljeni ispred zdravstvenih djelatnika/ca i institucija, izuzetno je važno da prihvate i implementiraju i mehanizme zaštite zdravlja, digniteta, fizičkog i psihičkog integriteta te reproduktivne autonomije žena i djevojaka u regiji, poručile su organizacije civilnog društva diljem Europe u zajedničkoj izjavi vladama u kojoj traže da osiguraju siguran i pravovremen pristup prekidu trudnoće na zahtjev u vrijeme pandemije koronavirusa.

Iako su rezultati istraživanja agencije IPSOS iz veljače ove godine pokazali da 81% građanki i građana u Hrvatskoj podržava pravo na izbor, 63% smatra da pobačaj treba biti besplatan, a 62% da se vjerske zajednice ne trebaju miješati u zdravstvenu politiku oko pobačaja, našim vladajućima to očito znači isto koliko i lanjski snijeg. Zato je Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) pokrenuo kampanju #ZaštoŠutimo, kako bi ukazali na zabrinjavajuće poruke koje zadiru u vladavinu prava žene na izbor kojih smo se naslušali tijekom predizborne kampanje.

(Hrvatska) Kad nam je loše, zašto ne bi bilo i gore

Kao da nam globalna pandemija nije bila dovoljna, ove su godine održani i parlamentarni izbori. Unatoč tu i tamo kojem bljesku pozitivih vijesti, poput platforme Možemo! i osvojenih sedam mandata, u Hrvatskoj i dalje ništa novo, osobito kada se radi o položaju žena u politici.

(Svijet) Making America great again

Osim pandemije, globalno su ovu godinu obilježili i američki predsjednički izbori, na kojima su Donaldu Trumpu konačno došle na naplatu prethodne godine šovinizma, rasizma, homofobije, ksenofobije i mržnje prema svemu i svakome tko se ne uklapa u white American dream. Joe Biden preuzeo je predsjedničku poziciju, a njemu uz bok stoji strašna žena Kamala Harris, prva američka potpredsjednica u povijesti, borkinja za prava žena i manjina. Možda ipak postoji svjetlo na kraju tunela.

(Regija) Ćale, ovo je za tebe!

Kao jedan od najpotresnijih događaja ove horor godine sigurno ćemo pamtiti velike prosvjede protiv režima Aleksandra Vučića diljem Srbije. Od prosvjeda u Beogradu, koji je započeo zbog najave uvođenja policijskog sata i novih mjera ograničavanja okupljanja, pobuna je eskalirala diljem zemlje, i na svjetlo dana izvukla svu brutalnost odnosa vlasti prema njenim građanima i građankama. Brojne poruke podrške izlile su se iz susjednih zemalja, a zasigurno ona najljepša izašla je iz pera Midhata Kapetanovića, koji je pokazao da, svim našim razlikama unatoč, solidarnost i zajedništvo (da ne kažem bratstvo i jedinstvo) dalje žive u svima nama, ako im to dopustimo.

(Europa) Popovi, džabe ste krečili!

Još jedan prosvjed čije su fotografije ove godine obišle svijet jest onaj iz Poljske, nakon što je poljski Ustavni sud presudio da je pobačaj u slučajevima malformacija fetusa neustavan. Poljski zakon o pobačaju već je bio među najstrožima u Europi, ali ova je presuda značila uvođenje gotovo potpune zabrane. Međutim, ako su mislili da će ostati samo na tome, gadno su se prevarili. Diljem zemlje započeli su masovni prosvjedi koji su, nakon dva tjedna, doveli do odgode primjene odluke koja bi dodatno ograničila pravo na pobačaj. Dužnosnik iz Vlade tom je prilikom poručio kako su odlučili da je “potrebno još vremena za dijalog i kako se primjena odluke kojom se pobačaj praktički u potpunosti brani odgađa”. Još jednom poručujemo – no pasarán!

(Svijet) Ruth Bader Ginsburg – long live the queen!

Ove nas je godine napustila Ruth Bader Ginsburg, sutkinja američkog Vrhovnog suda, borkinja za ženska prava i nepresušna inspiracija feministkinjama diljem svijeta. Ruth Bader Ginsburg cijeli se svoj život posvetila je borbi za pravdu, a posebno za prava žena i rodnu ravnopravnost, LGBTIQ osoba i manjina, socijalnu pravdu. Njezin predani rad i nastojanje da promijeni društvo nabolje zauvijek su utjecali na oblikovanje SAD-a te ostaju utkani u tkivo tamošnjeg društva. Vječna joj slava i hvala.

(Hrvatska) Feminizam svima, ne samo njima

Krajem prošle i početkom ove godine pisale smo o sve prisutnijim transfobnim glasovima unutar feminizma. Takozvane i samoprozvane “radikalne feministkinje”, inzistiraju na ukidanju roda, što se najjasnije manifestira kroz napade na trans osobe. Na društvenim mrežama na domaćem terenu i u regiji imale smo priliku pratiti polemike na ovu temu, a kulminiralo je u posljednjim danima ove godine kada je za izvršnu direktoricu Centra za ženske studije imenovana osoba koja se u svojim javnim iskazima nedvojbeno svrstala u redove onih koji bi htjeli da feminizam odbaci transžene, uskrati im pravo na samoodređenje i zacementira svoju isključivost rigidnim biološkim esencijalizmom, kako je poručio Zagreb Pride u izjavi. U društvu koje se i inače vodi logikom zavadi, pa vladaj, zadnje što nam treba jest međusobno isključivanje i sukobi unutar zajednice koja bi trebala biti sigurno mjesto za sve koje društvo pokušava gurnuti na marginu.

(Libela) Good night, and good luck!

Unatoč uistinu ogromnoj konkurenciji loših vijesti ove godine, u mom mikro kozmosu jedna je nadmašila sve ostalo. Nakon nebrojenih razgovora tijekom proteklih 12 mjeseci, uredništvo Libele, u koje se i sama ubrajam, odlučilo je da s 1. siječnja 2021. portal prestaje postojati u obliku u kojem je postojao dosada. Ovo je možda mali korak za mainstream medijsku scenu u Hrvatskoj, ali veliki za sve nas koje smo na Libeli rasle, razvijale se, učile, stvarale, borile se i, iznad svega, pronašle zajednicu žena bez kojih nijedna od nas ne bi bila ovo što jest danas.

No, vjerujte mi, ovo nije zbogom, već samo doviđenja. Jer, kako je Hana rekla, gdje god se okrenem, posvuda Libeluše.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.