Sa stavom

29.04.2020. 17:19:34 - Mia Vodopija

feminizam i filozofija

Što i kako znamo: feministička epistemologija i teorija stajališta

Epistemologija (teorija spoznaje) je filozofska disciplina koja se usredotočuje na prirodu, izvore i granice onoga što se može znati. Iako je tradicionalnim epistemolozima bitno ono što je potrebno za znanje, mnoge suvremene epistemologinje zainteresirane su za socijalne aspekte u proizvodnji, otkrivanju i stvaranju znanja. Ove se stvari tradicionalno gledaju kao sekundarne u filozofiji, ali socijalne epistemologinje smatraju da su to važni čimbenici u razumijevanju znanja.

Feminizam se također povezao s tim društvenim istraživanjima znanja. Feministička epistemologija bavi se pitanjem "o čijem znanju" govorimo. Feminističke epistemologinje kritiziraju tradicionalnu epistemologiju i zalažu se za načine razumijevanja znanja koji se usredotočuju na kontekst i situaciju. One ne sugeriraju da su empirijski dokazi pogrešni, već da je potrebno razumjeti da je većina uvjerenja rezultat njihovog društvenog konteksta.

Feministička epistemologija kritizira tradicionalnu epistemologiju i zalaže se za načine razumijevanja znanja koji se usredotočuju na kontekst i situaciju. Feminističke epistemologinje tvrde da je znanstveno znanje, koje muškarci i dalje štite, regulativan model muškog autoriteta te se iskustva i vrijednosti onih, koji nisu muškarci i nisu bijeli, moraju prilagoditi muškoj idealiziranoj znanstvenoj normi ili riskirati da budu odbačeni. Cilj feministkinja je dokinuti potlačivanje i potčinjenost žena, odnosno učiniti vidljivim aktivnosti u kojima su žene nevidljive te identificirati mehanizame kojima su ženski agenti podređeni.

Tako filzofkinja Sandra Harding zaključuje da su u suvremenom zapadnom društvu koncepti žene i društveno legitimnog znanja konstruirani u suprotnosti jedan prema drugome. Prema autorici, žene nikada nisu imale autoritet da ustanove vlastiti ili bilo čiji položaj ili da zahtijevaju na koji način bi se ti uvjeti trebali promijeniti. Ono što se smatra općenitim društvenim znanjem nikada nije proisteklo iz postavljanja pitanja iz ženske perspektive. Smatra kako je klasična epistemologija potpuno nezainteresirana za važnost socioloških ili povijesnih objašnjenja vjerovanja za filozofiju i prema njoj je feministička teorija znanja nepotrebna.

Teorija stajališta

Kao jedno od glavnih sredstava feminističke epistemologije se ističe feministička teorija stajališta. Ideja jest da socijalni faktori imaju ulogu u produkciji i prihvaćanju teorija. Feminističke teoretičarke stajališta referiraju se na Lukácsovu kritiku zapadnjačke znanosti i racionalizma te njegovo naglašavanje stajališta proletarijata, ali se također pozivaju i na Marxovu analizu rada i stajalište proletarijata  Baš kao što Marxova teorija stajališta favorizira stajalište proletarijata nasuprot stajališta buržoazije, tako feministička teorija stajališta favorizira stajališta žena (ili feministkinja) nasuprot stajališta muškaraca (ili androcentrista).  

Feministička teorija stajališta postavlja vezu između znanja i politike u središte svoje analize, želeći objasniti učinke što ih različite politike imaju na stvaranja znanja. Ona je bitna za feminističku epistemologiju i epistemologiju općenito zato što naglašava važnost ženskog iskustva unutar društveno i povijesno kontekstualiziranog znanja koje je neodvojivo od političkog diskursa. Osnova teorije stajališta jest tvrdnja da ljudi "vide" stvari različito iz različitih društvenih pozicija – različite grupe imaju različita socijalna i ekonomska gledišta. Oni koji kontroliraju društvena značenja oblikuju svijet što ga drugi vide, definiraju stvarnost u konkretnoj kulturi, stvarajući zapravo ideološku perspektivu što, u obliku u kojem je predstavljena svijetu, predstavlja službenu stvarnost. Dakle, nema objektivnog ili vrijednosno neutralnog gledišta, svatko ima svoj pogled na stvari iz konteksta vlastite pozicije.

Što to sve zapravo znači?

(I dalje) živimo u svijetu u kojem se na žene i na sve "žensko" gleda kao na nešto nezanimljivo, neintelektualno, plitko, jeftino, nemoćno. Koliko smo puta čule izjave poput: "Cure ne mogu ovo i ono... Žene zapravo ne mogu to i to..."? Previše puta, dapače, mnoge smo bile odgajane da mislimo da ne možemo ono što mogu naša braća, bratići, prijatelji, susjedi ili ostali muški članovi obitelji/zajednice. Muškarci su superiorni ženama, mi smo njihova suprotnost. Muškarci su ono aktivno, mi smo ono pasivno; muškarci su dobro, žene su zlo; muškarci su forma, a mi smo samo materija; muškarci su svjetlo, žene su tama; muškarci su ono ravno, a žene su ono krivo; muškarci predstavljaju razum, a žene osjećaje. Sve ove opozicije nisu nastale "jučer", one su prisutne stoljećima. Francuski filozof René Descartes zastupa radikalni dualizam koji označava opozicije između razuma i strasti, slobode i ograničenosti, uma i tijela. Njegove su opozicije zaoštrile spolne razlike između muškaraca i žena, a on oživljava Aristotelove binarne opozicije muško-žensko. Jedna strana opozicija uvijek odražava veću moć i tako stvara dominaciju u društvu. Tako su muškoj strani pripisane superiorne kvalitete, a ženskoj manje vrijedne. Sve to proizvelo je nove opozicije: razum-osjećaji, činjenice-vrijednosti, kultura-priroda, znanost-vjerovanje, javno-privatno, muževnost-ženstvenost. Opresija androcentrizma i supremacije bijelih muškaraca čvrsto je ukorijenjena u 'ili-ili' dihotomnom mišljenju eurocentrične maskulinističke misli. Jedan mora biti bijel ili crn, muškarac ili žena u takvim sistemima.

Što se tiče teorije stajališta, feministkinje su otkrile da interesi i vrijednosti dominantne grupe snažno oblikuju projekte istraživanja. Zastupnice teorije stajališta kažu kako se dokaz za teoriju stajališta prvotno pojavio u dokumentiranju seksističkih i androcentričnih rezultata u istraživanjima iz biologije i društvenih znanosti. Desetljeća istraživanja su pokazala kako su prirodne znanosti i tehnologije Zapada zapravo lokalni sistemi znanja, dakle nisu neutralni i objektivni.

Feminističke epistemologinje su pokazale u svojim radovima da bijeli muškaraci nastavljaju generirati tradicionalne, prevladavajuće ideale i norme 'ljudske prirode', dok ideali razuma, objektivnosti i vrijednosne neutralnosti, oko kojih je većina teorije znanja konstruirana, prešutno prenose isključivo bijela muška iskustva i vrijednosti. Značaj i relevantnost feminističke epistemologije se očituje u problematiziranju objektivnosti koja je proglašena od znanstvenog i filozofskog znanja. Politička dostignuća feminističkih epistemologinja sastoje se u otkrivanju patrijarhalne, falocentrične prirode razuma i objektivnosti.

Osobno vidim relevantnost feminističke epistemologije u obogaćivanju doprinosa filozofiji. Feministička teorija nastavlja osporavati dominantne narative i status quo, ali najvažniji aspekt jest da pitanja, koja se tiču rodne i rasne nejednakosti, ne bi trebala zabrinjavati samo žene, već bi trebala biti briga svih nas. Dok živimo u istom društvenom i političkom svemiru, naša ljudska odgovornost je da izazivamo teorije koji i dalje negativno utječu na žene i ostale manjinske skupine. Opsežan teorijski i filozofski diskurs feminističke teorije prisiljava nas na kritičko ispitivanje odnosa moći, ekonomskih struktura i društvenih tradicija koje i danas traju. Odgovornost je svih ljudi kritički se baviti idejama, koje na suptilan ili manje suptilan način potiču opresiju, te razviti dublje razumijevanje sebe, drugih i svog odnosa prema drugima.

Literatura:
Lorraine Code: Feminist Epistemology
Sandra Harding: Standpoint Theory as a Site of Political, Philosophic and Scientific Debate
Elizabeth Anderson: Feminist Epistemology and Philosophy of Science
Bob Ellis & Rodney Fropp: The Origins of Standpoint Epistemologies: Feminism, Marx and Lukács
Patricia Hill Collins: The Social Construction of Black Feminist Thought

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Tagovi: feministička epistemologija, feminizam, teorija stajališta

Vezani članci:

Facebook komentari

Iz drugih medija

AEM