Sa stavom

23.02.2020. 10:30:06 - Mia Vodopija

IZLOŽBA 'ZAGREB, GRAD UMJETNICA'

Hrvatske umjetnice od kraja 19. do 21. stoljeća - 2. dio

Za one koje_i još ne znaju, izložba Zagreb, grad umjetnica prva je izložba posvećena samo umjetnicama (od samostalnosti RH) u razdoblju od kraja 19. do 21. stoljeća, s radovima u svim medijima - od klasičnih slikarstva i kiparstva do suvremenih načina umjetničkog izražavanja. Izložba je svima zainteresiranima dostupna od 6. veljače do 12. travnja 2020.

Ako ste se pitale_i zašto ima malo žena u umjetnosti, to nije zato što žene imaju manje talenta za umjetnost, već u tome što su im kroz povijest dane uloge supruga i majki, zbog kojih većina žena nije imala vremena za likovno obrazovanje niti bavljenje umjetnošću. One koje su imale vremena, imale su problema s pronalaskom mentora i učitelja koji bi ih podučili tehnikama, kao i s prodajom svojih radova i stjecanjem priznanja. Status umjetnice u društvu i povijesti umjetnosti ne bi smio biti uvjetovan time što je ona žena, već njezinim talentom i umjetničkim djelima koje stvara. Prošli tjedan smo upoznale_i Slavu Raškaj, Nastu Rojc, Sonju Kovačić – Tajčević i Goranku Vrus Murtić, a četiri umjetnice koje želim istaknuti ovaj tjedan su Biserka Baretić, Vera Dajht Kralj, Marija Ujević i Mirjana Vodopija.

Biserka Baretić (Zagreb, 27. srpnja 1933.)  – Među zemljom, 1961. 

Foto: Goran Vranić

Foto: Goran Vranić

Biserka Baretić je polazila Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951–53. te je bila suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića 1960–62. Djela iz ranijega razdoblja pripadaju figurativnom izrazu i nadrealističkoj poetici. Od kraja 1960-ih crteži i slike približavaju se apstrakciji nemirnih površina i kontrastne kromatike (Janus, III, 1975). Bavi se grafikom. Dobitnica je nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 2017. godine.

Vera Dajht Kralj (Zagreb, 11. prosinca 1928. - 16. svibnja 2014.) – Pjesnikinja, 1980. 

Foto: Goran Vranić

Foto: Goran Vranić

Nakon drugog svjetskog rata, internacije u logoru i izbjeglištva, Vera Dajht Kralj završava Akademiju Likovnih Umjetnosti u Zagrebu u klasi Frana Kršinića i Antuna Augustinčića. Idući korak joj je postdiplomski studij na Académie des Beaux-Arts u Parizu kod Profesora Yenicessa. Po povratku, od 1954, u svom ateljeu u Ilici 110 u Zagrebu, stvara do kraja života - punih 60 godina. Godine 1952. prvi put izlaže u Parizu, u Musee Municipal d'Art Moderne. Nakon toga izlaže na više od 70 skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i svijetu ( Padova, Ferrara, Rimini, Napulj, Limoges, Mannheim, Faenza, Kairo, Atena, Cape Town ). Među spomeničkim rješenjima i natječajima za skulpture u javnim prostorima, najpoznatija ostvarenja su spomenik u Oborovu i "Prozor" u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu. 

Marija Ujević (Zagreb, 20. listopada 1933.) – Odbjegla iz raja, 2014.  

Foto: Goran Vranić

Foto: Goran Vranić

Marija Ujević je diplomirala kiparski odsjek u zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1958. u klasi profesora Frana Kršinića. Nakon studija usavršavala se na Central School of Art u Londonu; u nekoliko navrata boravila na studijskim putovanjima (Italija, Engleska, Francuska). Na zagrebačkoj ALU radi od 1987., napredujući od docenta do statusa redovite profesorice 1995. godine. Od 1998. godine redovita je članica HAZU te je to bila do 1990. godine. Istaknula se je skulpturalnim ostvarenjima na otvorenom prostoru — gradskim ulicama i trgovima (spomenici Augustu Šenoi u Zagrebu, Miroslavu Krleži u Osijeku, Jakovu Gotovcu u Osoru, Frani Petriću u Cresu, Petru Krešimiru u Šibeniku, Ivanu Pavlu II. u Dubrovniku), u parkovima i dvorištima (skulpture Trkač na Savskom nasipu u Zagrebu, Žena-mačka uz galeriju Lauba, spomenik Jurju Križaniću na Kaptolu u Zagrebu) — te u sklopu arhitektonskih cjelina — u crkvama (patronu crkve Sv. Pavla u Zagrebu, skulptura Uzašašće u crkvi Sv. Nikole u Rijeci) i pasažima (spomenik Vlahi Paljetku). Za svoj je spomenički rad primila mnoga priznanja te je dobitnica značajnih nacionalnih i međunarodnih nagrada među kojima se ističu: 1. nagrada na međunarodnom natječaju za spomenik Telekomunikacije u Ženevi 1965., 1. Nagrada na natječaju za spomenik Augustu Cesarcu u Zagrebu 1973., 1. nagrada za spomenik Jovanu Steriji Popoviću u Novom Sadu 1981., Izvedbena nagrada za spomenik Miroslavu Krleži na Zagrebačkome salonu 1982., Nagrada na Trijenalu hrvatskog kiparstva u Zagrebu 1986., Nagrada za spomenik Augustu Šenoi u Zagrebu 1987., Nagrada grada Zagreba 1989., Nagrada Zagrebačkog salona 1990.

Mirjana Vodopija (Zagreb, 24. rujna 1963.) – Mlaka, 2015. 

Foto: Goran Vranić

Foto: Goran Vranić

Akademska slikarica-grafičarka Mirjana Vodopija je diplomirala 1987. godine na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Miroslava Šuteja. Izlaže od 1985. godine. Do danas je održala 22 samostalne izložbe i sudjelovala na više od 100 žiriranih skupnih izložbi ili autorskih koncepcija u zemlji i širom svijeta. Dobitnica je brojnih likovnih nagrada: 2000. godine dodijeljena joj je Godišnja nagrada HDLU-a za mlade umjetnike_ice. Sljedeće, 2001. godine dobitnica je 1. nagrade na prestižnoj međunarodnoj izložbi, 3rd International Triennial of Graphic Arts u Pragu. Djela su joj uvrštena u zbirke uglednih hrvatskih muzeja i galerija: Moderne galerije u Zagrebu, Kabineta grafike HAZU, MMSU u Rijeci, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, itd., kao i u značajne privatne zbirke. Poznata je po svom radu u različitim medijima, a osobito po specifičnom tretmanu svjetla, kroz crteže žarnim nitima, svjetlosne objekte, ambijente, instalacije, te fotografije velikih formata. Od 2006. angažirana je kao gošća predavačica na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Živi i radi u Zagrebu.

Gledajući djela i umjetničke radove ovih talentiranih Hrvatica, postalo mi je jasno da stvari polako (ali sigurno) kreću na bolje na hrvatskom umjetničkom planu - od vremena kada se žene nisu smjele baviti umjetnošću (da ih ne ometa u svakodnevnom poslu supruge i majke) do izložbe u Umjetničkom paviljonu, najstarijem izložbenom prostoru na slavenskom jugu, koji je namjenski sagrađen za održavanje velikih, reprezentativnih izložbi. Iako je umjetnost, povijest umjetnosti i kritika umjetnosti i dalje uglavnom teritorij muškaraca, inspirirajuće je vidjeti djela žena iz raznih razdoblja i razmišljati o njihovim motivacijama, umjetničkom razvoju, talentu, ali i broju uspješno pređenih zapreka. Vjerujem da sve i svi jedva čekamo nove projekte i izložbe poput ove, koja nas upoznaje s umjetnicama koje smo odavno trebale_i upoznati.

O preostalim umjetnicama informirajte se u prvom djelu teksta. 

Tagovi: diskriminacija, izložba, patrijarhalno nasljeđe, umjetnice, umjetnički svijet, umjetnost i aktivizam, umjetnost i feminizam

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM