Sa stavom

Strašne žene

Pet genijalnih žena iz povijesti o kojima trebamo govoriti

Pet genijalnih žena iz povijesti o kojima trebamo govoriti

1. Hypatia

{slika}

Hypatia je bila genijalna žena. Bila je matematičarka, astronomkinja i izumiteljica. Jedna je od prvih, ako ne i prva, zabilježenih žena u matematici. Rođena je nekad između 350. i 370. godine pr. n. e. u Aleksandriji (egipatskoj provinciji). Njezin otac, Theon, bio je jedan od posljednjih članova Aleksandrijske knjižnice. Slavni matematičar podučio je svoju djevojčicu svemu što zna. Hypatia je bila jako pametna, ubrzo nadmašivši svog oca. Tako je učenica postala učiteljicom.
Ljudi su dolazili iz svih krajeva kako bi je čuli, a oko 400. godine pr. n. e. postala je voditeljica Platonove škole u Aleksandriji, gdje je predavala matematiku i filozofiju.
U to vrijeme kršćani su smatrali znanost ‘poganom težnjom’, stoga se mještani nisu slagali s Hypatijinim učenjima. Zapravo, toliko je nisu voljeli da ju je svjetina ubila. Njezin je rad živio i dalje jer je njezin utjecaj bio monumentalan. Nažalost, danas nemamo sačuvano niti jedno njezino djelo, ali znamo da je imala stvaran utjecaj na svoje suvremenike, koji su o njoj govorili s poštovanjem.

2. Dorothy Hodgkin

{slika}

Dorothy Hodgkin je znanstveno čudo. Specijalizirala se za kristalografiju rendgenskih zraka, način dekodiranja strukture biomolekula. To je bilo važno u ponovnom stvaranju sintetskih struktura u 3D za repliciranje tih biomolekula, poput penicilina i inzulina. Studirala je i diplomirala kemiju na Oxfordu 1928. godine s prvoklasnim počastima , što je u to vrijeme bilo prilično nevjerojatno, jer je prostor za studentice bio ograničen. Dorothy je zapravo bila treća žena koja je dobila prvoklasne počasti u povijesti Oxfordskog sveučilišta!

Nakon tog uspjeha, upisala je doktorski studij na Cambridgeu, gdje je razvila zanimanje za rendgensku kristalografiju. Vratila se u Oxford u kasnim tridesetim godinama kako bi nastavila svoje istraživanje i podučavala novu generaciju kristalografa. 1945. godine došla je do svog prvog velikog otkrićamolekularne strukture penicilina! To je revolucionarno otkriće u medicini spasilo nebrojene živote.

Ali Dorothy nije stala! Kasnije je došla do koda za inzulin i B12, za što je 1964. godine nagrađena Nobelovom nagradom za kemiju. Ona je još uvijek jedina Britanka koja je primila tu čast. Za to vrijeme Dorothy je uvela nove tehnike boljeg prikazivanja strukture još složenijih biomolekula. Svojim istraživanjima Dorothy Hodgkin zadužila je medicinu.

3. Mae Jemison

{slika}

Mae Jemison poznata je po tome što je prva Afroamerikanka u svemiru, ali to nije sve što je postigla. Rođena 1956. godine, odrastala je fascinirana svemirskim putovanjima i bila je opsjednuta izvještavanjem o misijama Apolla. Bila je i zagrižena Trekki (poručnica Uhura bila je njezin idol). Osim toga, Mae je bila plesačica i bavila se raznim plesnim disciplinama. Također je imala strast za znanošću i dvojila nad izborom karijere – ples ili medicina? Majka joj je savjetovala: “Kao liječnica, uvijek ćeš moći plesati, ali kao plesačica nećeš moći liječiti”. To joj je pomoglo u odluci i tako je Mae studirala medicinu na Medicinskom fakultetu Cornell te je diplomirala 1981. Netom poslije, pridružila se Mirovnom korpusu.

Nakon Mirovnog korpusa, Mae se prijavila za NASA-u. San o odlasku u svemir joj jednostavno nije mogao izaći iz glave. Tada je dobila poziv da postane astronautkinjom! 1992. godine Mae je bila specijalistkinja na misiji STS-47 na svemirskom brodu Endeavour. Nakon što se vratila na Zemlju, Mae je napustila NASA-u i osnovala vlastitu tvrtku The Jemison Group, koja razvija znanost i tehnologiju za svakodnevnu uporabu. Pomoću NASA-ine tehnologije, njezina je tvrtka razvila uređaj kojim liječnice_i mogu pratiti svakodnevne funkcije živčanog sustava pacijenta.

Mae niti danas ne miruje – ona je ravnateljica projekta Stogodišnjeg Zvjezdanog broda, koji bi kroz idućih stotinu godina trebao putovati u najbliži solarni sustav, i koji traži načine za poboljšanje recikliranja, kao i razvoj učinkovitijih i ekološki prihvatljivijih rješenja za gorivo. Živjela dugo i uspješno Mae, apsolutna legendo!

4. Wang Zhenyi

{slika}

Wang Zhenyi je rođena 1796. u Kini. Bila je fascinirana pomrčinama, koje su tada još bile misterij, ali Wang je znala da se ne radi o čaroliji. Napisala je članak o svojoj teoriji i stvorila model koristeći kuglu, zrcalo i svjetiljku. Wang je pokazala kako dolazi do pomrčine kada Mjesec blokira Sunce. Jednostavno! Također je shvatila da Zemlja nije ravna, već okrugla i da se okreće oko Sunca. Za to vrijeme, to je bilo revolucionarno razmišljanje, ali Wang nije na tome ostala. U dobi od samo 24 godine, napisala je knjigu pod nazivom “Jednostavna načela računanja”.

No Wang nije imala samo divovski mozak, već i ogromno srce. Pisala je političku poeziju, dodirujući teme kao što su rodna ravnopravnost, a u slobodno vrijeme radila je na ublažavanju patnji siromašnih u Kini. Umrla je u dobi od samo 29 godina, no u svom kratkom životu objavila je puno radova o matematici, Sunčevom sustavu, a objavila je i pjesme. Njezin je rad utjecao mnoge koje_i su došle_i nakon nje. Ostavit ću vas s ovim Wanginim citatom: “Vjeruje se da su žene jednake muškarcima, zar niste uvjerene_i da kćeri također mogu biti herojske?”

5. Alice Ball

{slika}

Rođena 1892. godine, Alice je odrasla u Seattleu i počela se zanimati za kemiju dok je svom djedu fotografu pomagala razvijati snimke u mračnoj komori. Pametna i čvrsta, postala je prva žena i prva Afroamerikanka koja je diplomirala na Havajskom Sveučilištu. Nakon što je premostila te prepreke, Alice je se pozabavila težim zadatkom – spašavanjem Havaja. Naime, Havaji su imali navalu oboljelih od gube. Situacija je bila toliko loša da su oboljeli uhićeni i otpremljeni u koloniju gubavaca. Jedina metoda liječenja bila je vrlo bolno ubrizgavanje ulja od sjemenki chaulmoogra, a to bi samo ublažilo neke od simptoma.

Ali, Alice je imala rješenje! Sa samo 24 godine, Alice je osmislila način ubrizgavanja ulja! Izolirala je etilne estere masnih kiselina u ulju. Nažalost, ubrzo nakon usavršavanja ove metode, Alice je – vjerojatno zbog udisanja klora tijekom istraživanja – umrla. Jedan od fakultetskih kolega odlučio je biti totalni seronja i pokušao je ukrasti njezino istraživanje i podvaliti ga kao svoje. Na sreću, njezin ga je prijatelj u tom naumu spriječio. Njezin tretman je proradio, što je značilo da oboljeli napokon mogu otići kući i vidjeti svoje obitelji, a Havaji su prestali hapsiti oboljele i bacati ih na otok kako bi ih zaboravili.

Aliceina metoda liječenja, poznata kao ball metoda”, bila je toliko dobra da je za liječenje gube korištena sve do 1940-ih. Njezin utjecaj u borbi protiv ove bolesti bio je ogroman, iako je Sveučilištu Havaji trebalo čak 90 godina da prizna Aliceina postignuća postavljanjem spomen-ploče na drvo chaulmoogra pred zgradom Sveučilišta.

Prevela i prilagodila: Mia Vodopija