Razgovor

Filmska projekcija koju mogu pratiti svi/e

‘Najvažnije je da osobe s invaliditetom otvoreno progovore što mogu i trebaju!’

‘Najvažnije je da osobe s invaliditetom otvoreno progovore što mogu i trebaju!’

Filip Trezner, Kino Europa

U Kinu Europa održana je prva inkluzivna filmska projekcija ” Koko 3: Ljubav ili smrt” namijenjena djeci i odraslima s oštećenjem vida i sluha. Radi se o zajedničkom projektu Kina Europe, Zagreb Film Festivala, Udruge “Zamisli”, Udruge slijepih Zagreb te Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba.

Ideja da se Kino Europa uključi u ovu inicijativu došla je od direktora ZFF – a, Borisa T. Matića. Želja je senzibilizirati javnost za pitanje prilagodbe audiovizualnih sadržaja osobama s oštećenjima vida i sluha te tako obilježiti Međunarodni dan osoba s invaliditetom.
Punoj dvorani uoči projekcije obratili su se Jelena Pašić, iz Kina Europa, Goran Denis Tomašković iz Udruge slijepih Zagreb, Petra Herak iz Saveza gluhih i nagluhih, redatelj filma Daniel Kušan, Svjetlana Marijon iz Udruge zamisli, Maja Weber iz Hrvatskog telekoma, koji je sponzor projekcije te Branimir Šutalo, viši stručni savjetnik gradonačelnika za osobe s invaliditetom koji je poručio okupljenima da se nada da će uživati u projekciji te da je Koko “Harry Potter njegove mladosti”. Projekciju je pratila naracija, titlovi prilagođeni gluhim i nagluhim osobama te prevoditeljica znakovnog jezika.

S jednom od govornica, Svjetlanom Marijon predsjednicom Udruge Zamisli razgovarale smo uoči projekcije. Ispričala nam je o radu i motivaciji udruge, problemima s kojima su osobe s invaliditetom suočene, napretku u radu na unaprjeđenju njihova života, prilagodbi filmova slabovidnim osobama, značajnim projektima te budućoj suradnji s Kinom Europa.

Kada je osnovana Udruga Zamisli? Koja je motivacija za osnivanje udruge?

Udruga Zamisli osnovana je u travnju 2005. godine s ciljem promicanja kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom. Naša vizija su mladi s invaliditetom uključeni u sustav obrazovanja sa svom potrebnom tehničkom i materijalnom podrškom.
Kroz svoj rad razvijamo dva centra: Centar podrške koji se temelji na programima tehničke pomoći studentima s invaliditetom te Centar za informiranje mladih koji se temelji na aktivnosti info centra za mlade Zagreb i Savjetovališta za mlade s invaliditetom.

Jedan od Vaših glavnih ciljeva je poticanje mladih s invaliditetom na uključivanje u sustav obrazovanja i generalno uključivanje osoba s invaliditetom u aktivnosti života u zajednici. Kako procjenjujete trenutnu uključenost osoba s invaliditetom u društvo? Postoje li odgovarajući uvjeti?
Na ovo pitanje je teško odgovoriti jer postoji obostrana odgovornost, a trenutno je više izraženo međusobno optuživanje i prozivanje u smislu da netko nije nešto napravio. Svi se dignu na noge kad se nešto uskrati, a premalo je aktera koji ukazuju što je potrebno i na koji način to pružiti. Društvo čini mnogo ukoliko se ukaže što i kako je potrebno. Najvažnije je da se osobe s invaliditetom pokrenu i počnu otvoreno govoriti što imaju, što mogu i što im je potrebno. Samo na taj način mogu postići put izgradnje jednakih mogućnosti, odnosno zaživjet u zajednici na ravnopravnoj osnovi.

Je li naše društvo dovoljno senzibilizirano za osobe s invaliditetom? Što smatrate da treba učiniti kako bi se stanje popravilo / unaprijedilo?

Naša zajednica vapi za većim brojem afirmativnih priča osoba s invaliditetom, ne priča kojima se divimo jer su izborene. Trebamo priča koje su svakodnevne, ali na drugačiji način. Samo i jedino osobe s invaliditetom mogu senzibilizirat okolinu, a da bi u tom uspjeli svaki pojedinac treba osvijestiti svoju ulogu u tome i biti ohrabren da govori o različitosti.

U svom dosadašnjem djelovanju koje ste projekte pokrenuli? Kakve ste rezultate ostvarili?

Trenutno mi je teško govoriti o rezultatima jer smo upravo dobili obavijest da nam Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva neće financirat institucionalnu potporu. Točan razlog ne znamo, a u pregledu ocjena kod suradnje i utjecaja u zajednici nam stoje najniža ocjena što je u ovom trenutku jako frustrirajuće dok gledam našu refleksiju u zajednici okružena silom suradnika iz različitih struktura. Imam osjećaj da se nalazimo u situaciji da smo sami sebi presudili jer bit će da se očito gleda utjecaj sudjelovanjem u javnim akcijama. Naš pristup da radom pokazujemo što je potrebno i kako društvo u kojem aktivno živimo učiniti boljim očito nije na cijeni.
Ipak, smatramo da su naši rezultati dovoljno vidljivi. Na području informiranja mladih surađujemo s različitim institucijama u Gradu Zagrebu kao što su Centar za socijalnu skrb, Zavod za zapošljavanje te Policijske uprave odjela za prevenciju. Osim s Gradom Zagrebom, imamo partnerstvo s Koprivničko – križevačkom županijom i Nezavisnom udrugom mladih iz Lepoglave.
Na području pružanja socijalnih usluga surađujemo sa srednjim školama, fakultetima te pojedincima i pojedinkama s invaliditetom. Potpisano partnerstvo imamo s Filozofskim fakultetom u Zagrebu te imamo Protokol o suradnji s Centrom za socijalnu skrb Trnje.

Niz godina se bavite prilagodbom filmova osobama s oštećenjima vida. Možete li nam više reći o tom projektu, njegovim počecima i uspjehu?

Obilježavanjem Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom 3. prosinca 2005. organizirali smo kino projekciju pristupačnu slijepim osobama, čime započinjemo program prilagodbe dramskih umjetnosti slijepim osobama pod nazivom “Slušam, dakle vidim”. U listopadu ove godine 3. program Hrvatske televizije počeo je s prikazivanjem ciklusa filmova prilagođenih slijepim i slabovidnim gledateljima zahvaljujući našim naracijama. Od ideje do televizije protekao je dug put započet 2005. godine projekcijom gdje smo pokazali kako je moguće film učiniti gledljivim slijepim osobama. Danas mislim da to uspješno radimo.
Koliko se filmova do sada prilagodilo slijepim i slabovidnim osobama?
Nakon desetog prestala sam brojati. Udruga Zamisli do sada je slijepoj i slabovidnoj publici prilagodila 16 filmova i postavila standarde za naraciju kroz svoje module edukacije urednika. Prikazivanje prilagođenih filmova na HRT-u plod su uspješne suradnje udruge s nacionalnom televizijom koja se razvila kroz poticaj L’Occitane.

U ponedjeljak je po prvi put prikazana inkluzivna filmska projekcija “Koko 3: Ljubav ili smrt” u kinu Europa. Kako ste došli na ideju da ostvarite suradnju i što od nje očekujete?

Ideja je došla od ekipe Zagreb film festivala, s tim da mislim da je tu velik utjecaj imao naš stručni suradnik, Branimir Šutalo jedan od zaljubljenika u dvoranu i platno kina Europa. S obzirom da je sam slijepa osoba sigurna sam da je jako pridonijeo ovom događaju. Njegova želja koju svesrdno podržavamo u Udruzi Zamisli je da se što veći broj projekcija prilagodi, odnosno da se za njih osiguraju naracije. Vjerujem da će kino Europa tu ideju podržati i biti prvo kino koje nudi u programu i slijepoj publici mogućnost samostalnog praćenje filma. U Udruzi Zamisli stojimo na usluzi i vjerujemo da će suradnja imati svoj nastavak i nakon što se projektor nakon ovog filma ugasi.