Razgovor

31.10.2013. 18:22:31 - Marija Mileta (Transkript: Anja Mihaljević i Petra Matić)

'Potrebno je okončati diskriminaciju žena u svijetu rada'

'Želimo rodno osjetljive mjere'

Marta Jagušt

Marta Jagušt (Foto: S.K.)

U trenutku najveće nezaposlenosti mladih osoba u Republici Hrvatskoj u zadnja dva desetljeća, konstantnih rezanja radničkih prava, ali dizanja poreza i cijena, u Zagrebu je osnovana inicijativa Za rad spremne koja se bavi položajem mladih žena u svijetu rada. Emisija Radio Studenta Širenje područja borbe ugostila je članicu ZRS-a Martu Jagušt, a transkript intervjua prenosimo u cijelosti.

Inicijativa Za rad spremne još je u srpnju reagirala na nove mjere zapošljavanja za mlade koje se provode u okviru Garancije za mlade, koju su javnosti predstavili ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić te ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić. Reci nam zašto ste uopće reagirali na to i o čemu se tu zapravo radi?

Garancija za mlade je jedan vrlo bitan segment cjelokupne politike zapošljavanja mladih u Hrvatskoj. Radi se o tome da su mjere koje su donesene bile dosta nepažljivo razrađene. Nisu imale jasno razrađene ciljne skupine kao ni korisnike/ce. Također, ne sprječavaju diskriminaciju žena na tržištu rada. Budući da je u Hrvatskoj više od 52 posto mladih nezaposleno, čime smo se pozicionirali u sam europski vrh po toj poraznoj statistici, odlučile smo reagirati. K tome, te prvotne mjere zapošljavanja nisu uopće bile rodno promišljene, što je bitno utjecalo na dodatno diskriminiranje žena u svijetu rada.

Dakle, smatrale ste da te mjere zapošljavanja najgore pogađaju žene?

Te mjere su jednostavno zaboravile kako mladi nisu homogena, već heterogena skupina. U njima možemo vidjeti jednu marginaliziranu skupinu, dio koje čine žene i kojoj treba neka vrsta pomoći u vidu tih mjera kako bi se njihov položaj mogao poboljšati. Ove mjere to jednostavno nisu garantirale.

Unatoč mjerama za zapošljavanje mladih, kako si i sama spomenula, statistika je i dalje porazna. Hrvatska je i dalje u europskom vrhu po broju nezaposlenih mladih. Očito postojeće mjere još uvijek ne daju vidljive rezultate. Kakve vi mjere zagovarate?

Kao inicijativa zagovaramo mjere koje će dugoročno donijeti neke promjene, odnosno, smanjiti broj nezaposlenih mladih. Predlagale smo mnogo mjera do sada, ali najviše se nastojimo bazirati na mjerama koje će suzbiti diskriminaciju žena ili, kako mi to volimo reći, želimo rodno osjetljive mjere.

Postoji li uopće evaluacija prošlih mjera zapošljavanja za mlade, odnosno stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa? Jesu li novim mjerama prethodile neke analize istraživanja?

Takva evaluacija ne postoji, ali stvar je u tome da se ove mjere koje se sada provode, ne provode dovoljno dugo da bi postojala neka vrsta indikatora kojim bi se mogla napraviti generalna analiza. Zbog toga takve analize i evaluacije ne postoje, no mi jesmo u tom Savjetu zajedno s Mrežom mladih Hrvatske i sindikatima upravo zbog toga da bismo mogli pratiti i evaluirati mjere koje su trenutačno dane. Evaluaciju očekujemo u skorijoj budućnosti, ali generalno želim istaknuti da ne postoji analiza tržišta rada, kao ni samih mjera koje bi mogle sustavno doprinijeti smanjenju stope nezaposlenosti.

Inicijativa je puno postigla u samo nekoliko mjeseci. Pet djevojaka je došlo čak do Savjeta u Ministarstvu rada. Kakva je uloga inicijative u Savjetu za izradu plana implementacije Garancije za mlade?

Garancija za mlade je set mjera za smanjenje nezaposlenosti i neaktivnosti mladih na razini Europske unije koju je propisala Europska komisija i koju trebaju provesti države članice. Kako bi to moglo biti dugoročno ostvarivo i efikasno, potiče se dijalog različitih dionika u društvu, od socijalnih do vladinih institucija. Mi smo apelirale i slale pisma i nekako uspjele postići medijsku vidljivost te su nas pozvali u Savjet, zajedno s Mrežom mladih Hrvatske i sindikatima, kao predstavnike različitih društvenih skupina na koje se Garancija odnosi. Garancija se provodi od 2014. do 2020., a financijsku podršku dobivamo iz Europskog socijalnog fonda (ESF). Prioritet u provođenju Garancije jest da državni proračun mora imati naglasak na izdvajanju financija koje bi doprinijele smanjenju stope nezaposlenosti. Naša uloga u Savjetu je da provodimo evaluaciju tih mjera i da promijenimo neke mjere koje su se dosad pokazale nefunkcionalnima.

Prema podacima zadnjeg popisa stanovništva, koje je objavio Državni zavod za statistiku, danas ima više visokoobrazovanih žena nego muškaraca u Hrvatskoj, no na tržištu rada prednost se i dalje daje muškarcima. Kako ovakav oblik diskriminacije utječe na samo zapošljavanje, ali i na odnos prema ženama na radnim mjestima?

Postoji taj oblik latentnog nasilja, odnosno sistemskog nasilja koji se očituje u tome da žene stereotipno biraju određena zanimanja. Tako, kada govorimo o tome da ima najviše magistrica i doktorica znanosti, ima ih uglavnom u onim područjima humanističkih, društvenih i biotehnoloških znanosti, za koje na tržištu rada postoji jako mala potražnja. U isto vrijeme se većina muškaraca obrazuje u području tehničkih znanosti, takozvanom IT sektoru, u kojemu su radna mjesta masovno tražena i dobro plaćena. Shodno tome, događa se i feminizacija određene profesije u kojoj dominiraju samo žene. Feminizacija profesije znači i smanjenje plaća i nesigurnost, što u konačnici znači da žene primaju i manje mirovine. Prema istraživanju MMH, prilikom razgovora za posao ženama su u 70 posto slučajeva postavljana pitanja o obitelji i djeci, što je zakonom zabranjeno.

Radi se o pitanjima koja se ne postavljaju muškarcima?

Tako je, takva pitanja se ne postavljaju muškarcima, a ženama se zadire u privatnu sferu. Nikako ne možemo doći do oslobođenja, odnosno emancipacije žena od te privatne sfere, a događa se da žene najčešće i potpisuju obvezujući ugovor da neće u tri godine imati djecu, najčešće u vidu aneksa ugovora, što je diskriminatorno. Također, one najčešće rade na određeno. Taj rad na određeno bi trebao biti iznimka, dok je danas propagiranjem nesigurnih oblika rada nažalost postao pravilo. Prema rezultatima ankete ženskih sindikalnih grupa Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata i Hrvatske udruge sindikata te Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova o položaju žena zaposlenih na određeno vrijeme, danas oko 90 posto novozaposlenih žena radi na određeno vrijeme. Međutim, sudeći prema prvim informacijama, novi Zakon o radu postat će raširena pojava koja obuhvaća i muškarce. Stoga, moramo se boriti protiv takvih izmjena. Posebno je prisutna diskriminacija na temelju trudnoće. Događa se da nakon trudnoće ili ako zatrudne, žene koje rade na određeno dobivaju otkaz , ili ih se nakon porodiljnog stavlja na niže rangirano mjesto. Uz sve to su i žrtve seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, kao i mobbinga.

Za rad spremne inače skuplja iskustva i svjedočanstva žena koje su diskriminirane. Koliko vam se ljudi uopće javlja?

Žene koje su se nama javile nisu istupale u javnost, već su nam se uvijek obraćale putem privatnih poruka ili mailova. S obzirom na to da kratko postojimo, skupile smo relativno velik broj očitovanja. Dosta smo iskustava dobile od žena koje su na intervjuu za posao upitane kada će osnovati obitelj. Ukoliko bi rekle da žele imati obitelj, nažalost nisu dobile posao, odnosno, osoba koja bi rekla da ne želi u dogledno vrijeme imati obitelj, dobila bi prednost u natječaju za radno mjesto. Takve su situacije najčešće i mi u tome vidimo jako veliki problem.

Zapravo problem i je što žene ne istupaju u javnost?

Da, nažalost. Na taj način javnost ne može biti upoznata i ne može shvatiti na koji način su žene diskriminirane, jer muškarci će često reći 'ma ne, nije to problem, to se ne događa'. Zato to nazivamo latentnim nasiljem - jer nitko za njega ne zna, a s druge strane žene se ne usuđuju izaći u javnost, što je potpuno razumljivo i jasno, jer su poslodavci međusobno umreženi. Ako se neka žena i javi i pobuni protiv diskriminacije, može doći do manje mogućnosti za daljnje zapošljavanje.

Inicijativa Za rad spremne se nedavno pridružila novoosnovanoj neformalnoj inicijativi Ženska fronta za radna i socijalna prava. Što je Ženska fronta zapravo, kako je i zbog čega osnovana?

Osnovana je na poziv ženskih sindikalnih grupa, ženskih organizacija i udruga za zaštitu ljudskih prava, kako bi se razmotrilo stanje radnih i socijalnih prava žena u kontekstu nedavnih i predstojećih promjena radnog i mirovinskog socijalnog zakonodavstva. Fronta danas okuplja brojne udruge koje su odlučile javno reagirati na negativne tendencije neoliberalizacije društva, osiromašenje, diskriminaciju i ugrožavanje smjera društvenog razvoja. Ženska fronta se trenutno bavi novim Zakonom o radu i upozorava na loše tendencije koje on može imati za društvo i radništvo.

Nakon loših mjera u okviru Garancije za mlade, stiže i novi Zakon o radu kojeg kritiziraju sa svih strana. Tako se navodi da smanjuje zakonske zaštite zaposlenja, jača nesigurne i privremene oblike rada, pogoduje poslodavcima i kapitalu, a snižava cijenu rada. Hoće li tim zakonom ponovno najviše biti pogođene žene, koje čine više od polovice ukupnog broja nezaposlenih?

Žene će biti najpogođenije tim zakonom, jer taj Zakon o radu potiče rad na određeno vrijeme, agencijski rad, outsourcing, fleksibilizaciju radnog vremena, nedostatak konkretne definicije diskriminacije i uznemiravanje na radnom mjestu. Ako je suditi prema dosad objavljenom Nacrtu prijedloga novog Zakona o radu, ukoliko se on izglasa, položaj žene u svijetu rada bit će dodatno ugrožen. Pod krinkom 'fleksibilizacije' tržišta srozava se nivo zakonske zaštite zaposlenja, jačaju se prekarni oblici rada, pogoduje se poslodavcima i kapitalu, snižava se cijena rada, a time se društvo vodi u fragmentaciju i neoliberalizaciju, a sve to po cijenu erozije radničkih prava. Osim ugovora o radu na određeno vrijeme, potiču se i snaže drugi privremeni, fleksibilni i nesigurni oblici rada, kao što su agencijski rad, outsorcing, rad s nepunim radnim vremenom i dr. Najviše pogođene ovakvim sistemom rada su, naravno, žene, koje češće rade u djelatnostima gdje se koristi takva fragmentacija rada, poput čistačica, trgovkinja i sl. S obzirom na to da su već sada takvi oblici rada postali dominantan obrazac, dok je ugovor o radu na neodređeno vrijeme postao iznimka, nije jasno zašto bi takve oblike trebalo poticati, kao da ih nema dovoljno. Ovaj zakon je za cijelu populaciju jako štetan, a pogotovo za žene.

U ovom intervjuu upoznali smo neke aktivnosti vaše inicijative. Što ste do sada radile i koji su vam sljedeći planovi?

Kao što sam već spomenula, ZRS je nastao u okviru projekta Mlade žene mijenjaju svijet u sklopu Centra za edukaciju i savjetovanje i istraživanje. Tamo smo se okupile, detektirale društveni problem kojim se želimo baviti i tako je krenula cijela priča o inicijativi. Dosta smo bile aktivne i progresivno radile na koji smo god način mogle. Krenule smo od ulice i interneta, pa do umrežavanja s drugim organizacijama i zagovaranja određenih politika u institucijama. Napravile smo jednu uličnu akciju na kojoj smo skupljale pisma. Tog dana smo skupile više od 500 pisama, a kasnije smo skupile još nekoliko stotina pisama u nekim drugim akcijama. No, ono pismo koje je došlo do Ministarstva, zbog kojeg su nas i primijetili, jest pismo jedne gospođe iz Ženske sobe koja ga je skinula s naše Facebook stranice i poslala ga Ministarstvu rada. Nakon toga je ministar Mirando Mrsić osobno odgovorio i pozvao nas u u Savjet za rad i aktivno starenje i zapošljavanje, a zatim i u Savjeta za izradu Plana implementacije Garancije za mlade. Pročula se naša priča i očito su naše aktivnosti imale nekog odjeka. Imale smo, također, dosta jak pritisak na medije. Postale smo viđene i jako glasne, što je jako bitno za sve koji žele nešto postići - da budu glasne/i i dosta progresivne/i. Kada bi neka od nas otišla na neku edukaciju ili platformu, odmah bismo lobirale, informirale i educirale druge ljude o položaju mladih žena u svijetu rada, o samoj inicijativi, što one/i mogu učiniti, itd. Mnogo ljudi nas prati, piše nam  i podržava nas. Naša najveća snaga leži u medijski promišljenom djelovanju i aktivnostima koje mogu potaknuti javnost da razmišlja o temama kojima se mi bavimo, što je jako bitno.

Tagovi: cesi, cinizam, diskriminacija na radnom mjestu, diskriminacija na razgovoru za posao, diskriminacija žena, garancija za mlade, hrvatska, inicijativa, marta jagušt, mjere za zapošljavanje mladih, mlade žene i rodna ravnopravnost u post-jugoslaven, mlade žene na tržištu rada, nezaposlenost, svijet rada, tržište rada, za rad spremne, ženska fronta za radna i socijalna prava

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM