Razgovor

06.05.2011. 08:34:12 - Barbara Matejčić

Gordana Lukač Koritnik

Pripojiti naš ured Pučkom pravobranitelju bio bi veliki korak unazad za ravnopravnost spolova

Gordana Lukač Koritnik, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova

Gordana Lukač Koritnik, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova

Krajem srpnja bit će osam godina kako je osnovana institucija pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Od početka je na toj poziciji Gordana Lukač Koritnik, nestranačka osoba s prethodnom odvjetničkom karijerom i dugogodišnjim iskustvom u radu na ženskim ljudskim pravima. Te 2003. godine počela je raditi, kako kaže, bez budžeta i ureda. Rad na ravnopravnosti spolova s nula kuna i iz vlastite kuhinje - vrlo prikladna metafora. Od onda su se stvari ipak pokrenule i danas u Uredu pravobraniteljice na Cvjetnome trgu radi jedanaestero ljudi. I što je važnije, svi znaju za taj Ured; i policija, i socijalne službe, i sudovi, i poslodavci, a dobrim su dijelom i žrtve diskriminacije na temelju spola i seksualne orijentacije upoznate s tim da se tamo mogu obratiti za pomoć. Pregled rada pravobraniteljice i njenoga tima možete naći u godišnjim izvješćima na njihovi internetskim stranicama.  I kada su se stvari uhodale, stigla je najava da bi  Ured, zajedno s uredima pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i za djecu, vrlo vjerojatno mogao završiti pod Uredom pučkog pravobranitelja. To bi trebala biti odredba izmijenjenoga Zakona o pučkom pravobranitelju, koji će uskoro biti upućen u parlamentarnu proceduru. Dok se iščekuje što će biti, razgovarali smo s pravobraniteljicom Gordanom Lukač Koritnik o tome što bi takav potez značio za rad njena ureda, odnosno za borbu za  ravnopravnost spolova i suzbijanje diskriminacije.   

 

Što Vi mislite o pripajanju Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Uredu pučkog pravobranitelja?

-  Utopiti naš Ured u jednu veliku instituciju bio bi veliki korak unazad u radu na ravnopravnosti spolova. Zapravo bi se u tom slučaju radilo o ukidanju Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, mada svi govorimo o  "pripajanju". Mi nismo Vladin ured, već neovisna institucija koja je zadužena za provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova. Pripajanjem gubimo neovisnost pa to onda smatram ukidanjem. Naročito mi smeta što smo dovedeni u situaciju da se branimo, a ne čuje se one koji su to sve kreirali. 

 

Mislite na Ministarstvo pravosuđa?

-  Da. Nemamo informacije po kojima bismo mogli zaključiti čija je to ideja, zbog čega je nastala, što se hoće time postići… Naravno, svatko ima pravo reći ako smatra da ovaj Ured ne funkcionira i da bi daleko bolje bilo da je u sklopu Ureda pučkog pravobranitelja, ali nitko to nije rekao, niti se navodi da je to razlog promjena, nego se samo maglovito spominje da ima nekih preklapanja u radu pravobraniteljstava pa me zanima koju su to preklapanja i kako bi se ona bolje riješila kada bismo svi bili u istom uredu? I ovako surađujemo i zajednički rješavamo slučajeve koji se tiču, na primjer, višestruke diskriminacije i ne mislim da bismo išta poboljšali da smo pod istim krovom. Dapače.

 

Tvrdite da bi u takvim "integriranim" okolnostima vaš Ured izgubio samostalnost?

- Naravno. Uvijek čelna osoba odlučuje o politici svoje institucije, pa bi tako bilo i s pučkim pravobraniteljem. On određuje prioritete, a s takvom količinom raznoraznih poslova, ravnopravnost spolova sasvim sigurno ne bi bila prioritet.

 

Ministarstvo pravosuđa odluku obrazlaže namjerom da se ojača Ured pučkog pravobranitelja. Možda bi se takvim organizacijskim preustrojem i  poboljšala funkcionalnost i učinkovitost sustava zaštite ljudskih prava u cjelini, ali kako bi se odrazila na zaštitu ravnopravnosti spolova?

- Dvije su moguće solucije: jedna je da se u okviru Ureda pučkog pravobranitelja nastavi raditi na zaštiti ravnopravnosti spolova kao što se i do sada radilo, ali se onda pitam zbog čega je takav preustroj uopće potreban? Drugi je scenarij izvjesniji i po nas gori, a to je da se ljudi koji imaju specifična znanja prebacuju na druge poslove, što bi automatski smanjilo rad na ravnopravnosti spolova, a ne bi puno pomoglo jačanju institucije pučkog pravobranitelja, jer nije isto raditi na problematici diskriminacije po rodnoj osnovi ili seksualnoj orijentaciji i problematici Roma i nacionalnih manjina. Ljudi iz ovog Ureda nisu za to specijalizirani. Time bismo dobili Ured pučkog pravobranitelja koji bi imao znatno više kadra i sredstava nego do sada, jer bi mu se pribrojiti proračuni i ljudi svih pravobraniteljstava, pa bi netko tko gleda samo površno i formalno zaključio da je Ured ojačao. A zapravo bi se dogodilo izjednačavanje s ombudsmanima u regiji, gdje je upravo tako – sve pod jednim krovom. Pa kada pročitate godišnji izvještaj, recimo, srpskog ombudsmana onda vidite da su od 130 stranica izvještaja, dvije posvećene ravnopravnosti spolova. Ta je tema nevidljiva unutar jednog krovnog ureda ombudsmana.  

 

Vaša godišnja izvješća potvrđuju jako širok obim rada. Od silnih pritužbi - samo se 2010. radilo na 742 predmeta – do analiza i istraživanja raznih područja. Mislite da ne biste mogli obavljati toliko posla da ste u sklopu Ureda pučkog pravobranitelja? Biste li uopće bili dovoljno ekipirani da možete raditi sve što radite sada?

- Sigurno ne bismo radili sav taj posao. Pretpostavljam da bismo se i dalje bavili individualnim slučajevima diskriminacije, pritužbama građana, ali mi ne radimo smo to, već i analize, prošle godine, na primjer, udžbenika iz povijesti i zastupljenosti žena i muškaraca u obrazovanju, donosimo preporuke, pratimo sudsku praksu, tržište rada i medije, uspostavili smo kontrolu nad svima koji su dužni provoditi zakone o ravnopravnosti spolova i suzbijanju diskriminacije… Svatko može u našim javno dostupnim izvješćima provjeriti što to sve radimo. Ako dođe do spajanja, vidjet ćemo što će izvješće pokazati sljedeće godine. Pučki pravobranitelj bi u tim novim okolnostima morao napraviti novu shemu svog ureda i pitanje je na kojim bi poslovima ljudi koji se bave ravnopravnošću spolova završili, a očekujem i da bi nakon nekog vremena neki od njih mogli ostati i bez posla. Već smo samom najavom o ukidanju Ureda zadobili težak udarac, jer više ne možemo planirati i ljudi su dovedeni u stanje neizvjesnosti. Na primjer, planirali smo veliki međunarodni okrugli stol, što radimo rijetko, samo kada mislimo da je nešto jako važno. Sada smo stali s organizacijom, jer ne znamo što će biti za koji mjesec.

 

Je li ta odluka posljedica formalnog zadovoljavanja EU, s obzirom da je  jedan od zahtjeva za zatvaranje Poglavlja 23 o pravosuđu i temeljnim pravima jačanje pozicije pučkog pravobranitelja?

- Spajanje samostalnih pravobraniteljstava nije uvjet za zatvaranje Poglavlja 23, i to je jasno rekla Europska komisija. Uvjet je jačanje Ureda pučkog pravobranitelja. EU generalno smatra da pravobraniteljske institucije treba pojačati. Tako je za zatvaranje Poglavlja 19, socijalna politika i zapošljavanje, trebalo ojačati ostale pravobraniteljske institucije. Kada su 2008. godine doneseni novi Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o suzbijanju diskriminacije, bilo je rečeno da će se naš Ured kadrovski ojačati, ali se za to nisu odobrila sredstva sve dok prošle godine nije trebalo zatvoriti to Poglavlje pa su nam financijski omogućili da zaposlimo tri osobe. Time smo zadovoljili uvjete za zatvaranje  Poglavlja 19, da bi nas sada zbog drugog poglavlja odlučili ukinuti.

 

Znači da se Ured pučkog može ojačati tako kao i vaš; otvaranjem novih radnih mjesta za njihove potrebe, a ne pribrojavanjem drugih pravobraniteljstava?

-  Apsolutno, i nitko nema ništa protiv toga. Dapače, mislim da je jako važno da se institucija pučkog pravobranitelja ojača, ali u onim nadležnostima koje ima.

 

Je li vas itko službeno obavijestio o promjenama?

- Ostale pravobraniteljice i mene je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković pozvao na razgovor i rekao nam je da je osnovana radna skupina za izradu novog Zakona o pučkom pravobranitelju. Izmjene su nužne, jer po starom Zakonu pučki pravobranitelj uopće nema nadležnosti za poslove kojima se bavi. Ministar nam je rekao da je ta radna skupina zaključila da bi trebalo spojiti pravobraniteljstva. Tu postoji nimalo zanemariv problem, a taj je da u tu radnu skupinu nisu pozvane pravobraniteljice, što bi trebao biti dio demokratske procedure. Ovako se o sudbini pravobraniteljstava odlučuje bez ikakvih prethodnih istraživanja ili konzultacija. Očito je radna skupina jednostavno dobila naputak da spoji urede, što je u medijima više puta rekao i pučki pravobranitelj. Drugim riječima, izjave ministra i pučkog pravobranitelja se razlikuju.

 

Sudeći prema izjavama, pučki pravobranitelj se ne buni protiv takvog rješenja?

- Pučki pravobranitelj odbija pomisao da je to njegova ideja, ali ne odbija da se to realizira. Da je rekao da se s tim ne slaže, vjerojatno bi stvari krenule u drugom pravcu.

 

Kako s aspekta rodne ravnopravnosti gledate na to da tri pravobraniteljice dođu pod nadležnost pravobranitelja?

- Osobno sasvim sigurno neću biti zamjenica bilo kojem pučkom pravobranitelju, jer bih time priznala da se može i tako raditi. Što se tiče rodne ravnopravnosti, dovoljno je reći da pučki pravobranitelj ima trojicu zamjenika, tako da četvorica muškaraca vode tu instituciju.

 

U listopadu Vam ističe mandat. Je li točno da se ne namjeravate ponovno kandidirali?

- Nemam se namjeru kandidirati. To su vrlo dugi mandati od osam godina i ne mislim da je dobro ni za mene ni za državu da budem na tom mjestu 16 godina. Odluku sam donijela ranije i neovisno o ovim promjenama. Ako do spajanja dođe još u trajanju moga mandata, onda ću s pozicije otići i prije.

Tagovi: gordana lukač koritnik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, pučki pravobranitelj

Vezani članci:

Facebook komentari

Iz drugih medija

AEM