Razgovor

Nancy Northup

Borba za pravo na izbor nikada ne prestaje

Borba za pravo na izbor nikada ne prestaje

Kongresnim izborima u SAD-u, održanim u 2010. godini u službu je ušlo 29 guvernera koji su protiv prava na izbor te se time broj država u kojima vlast drže protivnici prava na izbor povećao na 15. Pobornici/e prava na izbor strahuju da bi to u slijedeće dvije godine moglo znatno povećati restrikcije glede prava na pobačaj na državnoj razini.

Nancy Northup, predsjednicu Centra za reproduktivna prava očekuje godina puna posla. Northup je TAP-u dala rezime o zdravstvenom osiguranju ženskog reproduktivnog zdravlja prema Zakonu o skrbi. 

Upravo je obilježena 38. godišnjica slučaja “Roe protiv Wadea”. Nedavno sam pročitala knjigu “Prije slučaja Roe protiv Wadea”, autorice Linde Greenhouse i Reve Segal, i pogodile su me neke sličnosti u političkim borbama tada i danas. Koliko su stvari različite, a koliko iste od prije slučaja Roe?

Očigledno, najveća razlika što se tiče medicinskih usluga nakon slučaja Roe je da sada žene u svih 50 država, a ne samo tri koje su legalizirale pobačaj prije slučaja “Roe protiv Wadea”, teoretski imaju dostupnu uslugu pobačaja. No politička borba danas je iznenađujuće živa. Za nas koji/e se borimo za reproduktivna prava, uznemirujuće je da smo i nakon tih 38 godina od slučaja “Roe protiv Wadea” još uvijek upleteni u tu političku borbu i nismo dovoljno snažno zaštitili/e pravo na izbor.

 

Reproduktivna prava prošle su godine slabo prolazila na državnoj razini. Vaša organizacija objavila je izvješće o raznim vrstama zakona protiv prava na pobačaj koji su doneseni u 2010. godini, uključujući zahtjev za obavljanjem ultrazvuka za žene koje traže pobačaj i zahtjev za potvrdu roditelja u slučaju maloljetnih osoba. Što možemo očekivati od državnih zakona ove godine?

Obično svake godine upratimo više od 500 prijedloga zakona protiv prava na izbor, a ove godine zbog više izabranih anti-choice guvernera, očekujemo poplavu takvih zakona. Mi se nadamo da će zakonodavci dva puta razmisliti o donošenju zakona koji se tiču osobne medicinske odluke žena. Izbori se nisu održali vezano uz pristup zdravstvenim uslugama uključujući uslugu pobačaja, i žene u tim državama ne bi smjele biti izložene daljnjim ograničenjima svog prava. Druga su pitanja bila u igri na posljednjim izborima.

 

Neke države, poput Mississippija, blokiraju pokrivanje troškova pobačaja za privatne osiguranice te druge aspekte Zakona o pristupačnoj skrbi. Što to znači za žene?

Rasprava o zdravstvenoj reformi bila je glavni poticaj za ova agresivna nastojanja u SAD-u da se ograniči zdravstveno osiguranje za troškove pobačaja. Neki od prijedloga zakona koje smo pregledali/e prošle godine u potpunosti su zabranili pokrivanje troškova pobačaja od strane zdravstvenog osiguranja bez ijedne iznimke. Stoga su oni još restriktivniji od ograničavajućih odredaba iz Nelsonovih amandmana vezanih uz pobačaj tijekom rasprave o reformi zdravstva.

U pet država SAD-a imali smo zakone koji nisu dozvoljavali ni da vlastitim novcem platite osiguranje koje pokriva usluge pobačaja. To je uvelike problematično jer ljudi očito plaćaju osiguranje da se zaštite od nepredvidivih, teških i skupih zdravstvenih troškova, a te države uskraćuju ženama tu mogućnost.

 

Koje druge probleme po pitanju reproduktivnog zdravlja i prava možemo očekivati ove godine?

Postojat će kontinuirani pokušaj ograničavanja privatnog osiguranja koje pokriva usluge pobačaja. Također očekujemo da će se nastaviti pristrani zakoni o savjetovanju, zakoni o obveznom ultrazvuku, kao i nepotrebni troškovi koje države nameću pružateljima usluga pobačaja [također poznato kao ciljana ograničenja pružateljima pobačaja, ili TRAP zakoni, koji mogu uključivati bilo što – od dodatne papirologije do ograničenja u smislu kako se moraju graditi objekti koji omogućuju pobačaje] te time blokiraju ženama pristup pobačaju.

 

Na koje druge aspekte reproduktivnog zdravlja može utjecati rastuća naklonost protiv prava na izbor u SAD-u?

Prošle godine svjedočili smo nekim vrlo ekstremnim prijedlozima zakona koji prepoznaju cjelovitost osobe od trenutka začeća. Ti prijedlozi zakona mogli bi, ukoliko budu izglasani, zabraniti sve vrste kontracepcije koja ima veze s implantacijom, kao i hormonsku kontrolu začeća, itd. Ove ekstremne mjere ne podrazumijevaju samo zabranu pobačaja već i uobičajene i širom korištene kontracepcije.

 

Ima li ikakvih ohrabrujućih novosti u svezi reproduktivnih prava?

Jedna od potencijalno ohrabrujućih novosti je kako će po novom federalnom zakonodavstvu o zdravstvu, kontracepcija biti preventivna usluga, koja će stoga biti pokrivena bez sufinanciranja. To bi svakako bila ogromna pobjeda za žensko zdravlje i nikome neće biti uskraćeno da nabavi kontracepcijska sredstva zbog financijskih ograničenja.

Većina žena provede veći dio svoje odrasle dobi u pokušaju sprječavanja neplanirane trudnoće. Ukoliko se kontracepcija – kao što bi i trebala – gleda kao preventivna usluga, to će biti od iznimne važnosti za američke žene i za razumijevanje koliko je za ženino zdravlje bitno da bude u mogućnosti spriječiti neplanirane trudnoće.

 

Na kojim parnicama radi Centar za reproduktivna prava?

Imali smo najveći broj sudskih sporova u čitavom desetljeću jer je postojao tako jak napad na dostupnost pobačaja na državnoj razini. Značajni su slučajevi na kojima radimo u Oklahomi o zakonima o obveznom sonogramu te slučajevi koje obrađujemo u Louisiani o postupanju prema uslugama pobačaja odvojeno od načina na koji država postupa prema ostalim medicinskim uslugama.

Također smo nedavno uložili žalbu za nepoštivanja suda od strane Administracije za hranu i lijekove, jer u dvije godine Obamine administracije još uvijek nismo vidjeli usklađenost s naredbom suda da ponovno razmotre ograničenje pristupu kontracepciji u hitnom slučaju, koja trenutno nije dostupna bez recepta za osobe mlađe od 17 godina. Mislim da bi pitanje kontracepcije u hitnim slučajevima moglo dobiti veliku pozornost.