U fokusu

Vlada ne čini dovoljno

Sramota Pakistana: Javna tajna o seksualnom zlostavljanju djece

Sramota Pakistana: Javna tajna o seksualnom zlostavljanju djece

pixabay.com

Awad je imao 12 godina kada ga je poslodavac počeo seksualno zlostavljati. Tek je dobio novi posao u tvornici u Kasuru i, kaže, znao je da je takvo zlostavljanje uobičajeno.

Trajalo je više od godinu dana. “Ponekad je govorio ‘Awad, ti si moj dar’, i nastavio me zlostavljati”. Prema Awadovu shvaćanju, to je bio dio njegova posla. “Nisam smio odbiti, jer mi je platio”. Sram je sve čega se Awad sjeća iz toga perioda.

Zlostavljanje djece radnika_ca u sjevernom Pakistanu javna je tajna. Awad, dijete bez roditelja koje je živjelo na ulicama i u dječjim domovima, kaže da poznaje mnoge druge mlade ljude koji su zlostavljani u tvornicama i radionicama u Kasuru, izuzetno konzervativnom gradu u Punjabu.

Jedanaestogodišnjeg Ahmeda seksualno je zlostavljao vlasnik restorana u kojem je radio. “Ponekad bi me ljubio i činio mi loše stvari”, kaže on. “Govorio bi mi da mi neće dopustiti da radim u restoranu ako mu nisam dopustim da to čini. Nekada mi je rekao da neću više nikada raditi… bojao sam se svaki dan”.

Ahmed nije htio reći svojim roditeljima o zlostavljanju. “Mislio sam da će nam se ljudi rugati… ne bih mogao donijeti novac kući. Sve je bilo protiv mene”.

Oko 3,8 milijuna djece radi u Pakistanu. Većina ih je zaposlena u poljoprivredi, a mnoga rade u tvornicama kože i cipela, u mehaničarskim radionicama i restoranima.

Oni su u riziku od “uličnog seksualnog zlostavljanja”, kaže Jawwad Bukhari, izvršni direktor Zaklade Alpha, lokalne organizacije usmjerene na vraćanje djece s ulice natrag u škole. “Seksualno iskorištavanje djece vrlo je rašireno u ovom gradu, i izravno je povezano s radom. Može se reći da je to posljedica ranjivosti djece koju rad potiče”, kaže Bukhari, koji već godinama pokušava pomoći djeci da izbjegnu zlostavljanje.

Intervjui s djecom, obiteljima, organizacijama i dužnosnicima u Kasuru otkrivaju da se od mnoge djece koja rade, osobito od dječaka, očekuju da se upuštaju u spolne odnose s poslodavcima, vršnjacima i poznanicima, često u zamjenu za posao ili smještaj. Šutnja žrtve osigura se prijetnjama, a mehanizam straha gotovo uvijek funkcionira.

Bukhari procjenjuje da je najmanje 90 posto djece mlađe od 14 godina koja rade u Kasuru doživjelo seksualno uznemiravanje ili druge oblike eksploatacije i kaže da je čuo za stotine slučajeva.

Tim se pitanjem bavi tek nekolicina državnih institucija. Policija u Kasuru opisuje zlostavljanje kao kulturni problem. Glasnogovornik Sajil Ali izjavio je: “To se događa svugdje i ne možemo ništa učiniti kako bismo ga fizički zaustavili, sve dok se [zlostavljači] ne predomisle”.

Waseem Abbas, iz Ureda za zaštitu i dobrobit djece, kaže da njegov odjel redovito odlazi u domove i na mjesta za koja su dobili dojave o bandama i lancima seksualnog iskorištavanja, ali i on smatra da su u srži problema nedostatak svijesti i siromaštvo.

“Predatori ne shvaćaju koliko je neljudski izvršiti takav čin s djetetom”, kaže Abbas. “Često ta djeca nemaju sklonište ni obitelj, a oni koji imaju obitelj, moraju ih prehraniti pa nemaju drugog izbora nego dopustiti da to postane dio njihova posla”.

Iako njegov ured nudi sklonište i psihološku pomoć djeci s ulice i onima koji bježe od kuće, zlostavljanje je previše rasprostranjeno u Pakistanu da bi ga se iskorijenilo, kaže Abbas.

Suočavanje sa seksualnim iskorištavanjem djece očito nije prioritet za vladu, kaže Bukhari. “Iako znaju da je sveprisutno, uporno ga izostavljaju iz temeljne strategije za dobrobit djeteta. Toliko su ozbiljni”.

Prema organizaciji Sahil, koja radi na suzbijanju seksualnog uznemiravanja djece u Pakistanu, broj zlostavljane djece svakodnevno raste za najmanje devetero djece. Mamtaz Gohar, voditelj programa, kaže da izvještaj “okrutni brojevi” odražava opseg i prirodu problema. Zlostavljanje uključuje neželjeno ljubljenje ili dodirivanje, oralni seks i silovanje.

2015. godine otkriven je veliki lanac dječje pornografije nakon što su u selu Hussain Khanwala na vidjelo izašle video snimke seksualnog zlostavljanja 300 djece. Počinitelji su bili mladi muškarci u dvadesetim i tridesetim godinama.

Povjerenstvo za istragu zlostavljanja djece, osnovano nakon slučaja Kasur, utvrdilo je da je u prvoj polovici 2015. u Punjabu prijavljeno 577 slučajeva seksualnog zlostavljanja djece.

“Oni koji su u tolikoj mjeri sposobni zlostavljati djecu imaju sustave zaštite koji su često povezani s vladom”, kaže Bukhari. “Dakle, razumljivo je da vlada zanemaruje problem”.

Kasur se u siječnju našao u središtu obnovljene istrage kada je osakaćeno tijelo osmogodišnje Zainab Ansari pronađeno bačeno u blizini njezina doma. Bila je jedna od jedanaest djevojčica između šest i osam godina, koje je u Kasuru, prije nego što je pronađen, silovao i ubio isti počinitelj.

Za Buhari su ti slučajevi bili vrh sante leda. “Naša je stvarna dužnost osigurati djecu koja su manipulacijama natjerana na rad”, izjavio je.

Ahmed je kasnije roditeljima rekao što mu se dogodilo, ali nisu prijavili zlostavljanje. Sramili su se i bojali se da policija neće djelovati. Preko prijatelja, Ahmedovi su roditelji uspjeli pronaći drugi posao u tvornici obuće.

Buhari je pomogao Awadu da pronađe posao u tvornici kože, gdje se, kaže, osjeća sigurno. I dalje mu na ulici nude novac u zamjenu za seks, ali naučio se, kaže, zaštititi.