Prozor u svijet

26.06.2018. 00:19:52 - Kyle Turner (Vice)

Kako je Howard Ashman upisao LGBTQ+ iskustvo u Disneyeve filmove

'Ljepotica i zvijer' i 'Mala sirena' su zapravo queer

(Foto: Emerson Rosenthal)

Vjerojatno nikada niste ni pomislili_e da je The Mob Song iz crtanog filma Ljepotica i zvijer (1991.) za tekstopisca i dramatičara Howarda Ashmana predstavljala vid borbe protiv šovinizma. "Doći će po nas u noći /Žrtvovati našu djecu svojim čudovišnim apetitima", pjeva u filmu rulja o Zvijeri. No tekstovi se ujedno referiraju na maliciozni stereotip o gej i queer osobama. Howard, biografski dokumentarac producenta Ljepotice i zvijeri Dona Hahna, ističe ovu poantu prateći spomenutom pjesmom prizore fanatičnih anti-LGBTQ+ prosvjednika. Vidljiv je jasan portret Ashmana, u kojem je pokojni umjetnik želju za LGBTQ + vidljivosti utkao u svoj rad na omiljenim Disneyevim crtanim filmovima.

Film Howard, koji je premijeru imao na ovogodišnjem Tribeca filmskom festivalu, očaravajući je epitaf Ashmana, koji je umro 1991. od komplikacija povezanih s AIDS-om. Film obuhvaća njegovu relativno kratku karijeru, od režiranja glazbenih djela u dvorištima Baltimorea, do stvaranja nekih od najpoznatijih filmskih i kazališnih tekstova. U njemu se nalaze glasovi članova njegove obitelji, njegova partnera Billa Laucha, Jodi Benson (glas Ariel u Maloj sireni) i njegova dugogodišnjeg suradnika, skladatelja Alana Menkena. Film je savršena platforma preko koje publika, nova i stara, može doživjeti njegov rad. Čuli smo te pjesme već milijun puta, ali film na jedinstven način ukazuje na queer iskustvo koje je Ashman suptilno izrazio kroz svoju glazbu.

Njegov hit iz 1982. godine, Mala prodavaonica užasa, jedan je od najboljih primjera kako Ashman prikazuje narativ izvan priče. U prilagodbi filma Rogera Cormana iz 1960. godine o biljci mesožderki, Ashman donosi parodiju američkog mjuzikla i satiru američkog sna. U svojoj srži, Mala prodavaonica priča je o želji da se živi osobna istina. U Ashmanovoj verziji ona postaje parabola o destruktivnoj prirodi represije i želje za heteroseksualnim kućanstvom karakterističnim za politiku Reaganove ere.

1986. godine Ashman se pridružio Menkenu kako bi zabilježio tekstove za pjesme u Disneyevoj Maloj sireni, bajke čija se radnja se temelji na zabranjenim ljubavnim pismima Hansa Christiana Andersena drugom mladiću. Ashman je napisao Taj drugi svijet (Part of Your World) i Pod morem (Under the Sea), dok su usporedbe između zlikovica, Ursule i legende draga, Divine, više nego jasne. Ovo je bila Ashmanova vizija u svom najveličanstvenijem i nevjerojatnom, i najsigurnijem. Kada je Taj drugi svijet gotovo izbačen iz filma zbog mlake reakcije na početnim probnim prikazima, Ashman je urgirao i usporedio je sa Somewhere Over the Rainbow iz Čarobnjaka iz Oza, još jednom queer himnom koja govori o mjestu gdje se "snovi koje sanjate [...] doista ostvaruju".

Howard Ashman i Alan Menken (Foto: Disney Enterprises)

Howard Ashman i Alan Menken (Foto: Disney Enterprises)

Iako je kviritet te pjesme bio izrazito suptilan, Ashman je je bio izravniji u pjesmi Sheridan Square, napisanoj u sjećanje na osobe koje su umirale od AIDS-a, nadahnutom dijagnozom Ashmanovog bivšeg dečka, Stuarta Whitea. Referirajući se na maleni njujorški park u West Villageu, utočište LGBTQ + osoba, Ashman se pita: "Zašto je ovako mirno večeras na Sheridan Squareu?". Doživio je krizu iz prve ruke, a ova dirljiva pjesma bila je i spomen i krik upomoć.

Zatim je bolest stigla do njega. 1988. godine, kada je Mala sirena bila dovršena, Aladdin u nastajanju, a Ljepotica i Zvijer u punom zamahu, Ashmanu je dijagnosticiran HIV. Većina bliskih ljudi čuvali_e su njegovu bolest u tajnosti. Ni hospitalizacija ga nije spriječila da nastavi raditi. Nije bio prisutan za vrijeme snimanja glazbe za Ljepoticu i Zvijer, no telefonski je radio iz bolesničkog kreveta, što je pokazatelj koliko je bio potreban produkciji.

Iako je naizgled oklijevao utkati veći dio svog osobnog života u svoj rad, Ashmanov je identitet ipak došao do izražaja. Nekoliko je osoba u intervjuima za film tvrdilo da Ashmanov rad nije politički te da su ga proslavili njegov osjećaj za ljudsku empatiju i duh, no osobni aspekti njegovih djela to su nedvojbeno pokazivali. Iako je umro 14. ožujka 1991., posthumno je osvojio Oscara za originalnu pjesmu za "Ljepoticu i zvijer", prvu nagradu dodijeljenu osobi umrloj od komplikacija AIDS-a.

Ashmanovo nasljeđe, kao što dokazuje dokumentarac, temelji se na želji da u svome radu prikaže LGBTQ + iskustvo. U šali je izražavao nevjericu da će Disney dopustiti petominutnu uvodnu pjesmu iz Ljepotice i zvijeri, koja Belle i njezin "provincijski život" opisuje strpljivo i do u detalj. "Bojim se da je prilično čudna / vrlo različita od nas ostalih", građani pjevaju u "Belle". Prije otmjenog svjećnjaka i bijesne rulje, prije nego je Disney proizveo opremu za Pride i prije nego se Elsa iz Snježnog kraljevstva autala, Ashman je razumio i izrazio želju za vidljivošću.

Tagovi: disney, glazba, howard ashman, lgbt, queer

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM