Prozor u svijet

21.09.2009. 11:00:36 - Nyarai Kachere (www.ipsnews.net)

Lobiranje za rodno osjetljiv Ustav

Prevela Bernarda Lusch

 

Posljednji zimbabveanski proces ustavne reforme stvorio je veliko zanimanje među aktivistima/icama koji se zalažu za zaštitu ženskih prava. Rane naznake govore da nacrt novog Ustava neće imati za prioritet ispravljanje zakonske, društvene i ekonomske diskriminacije žena.

 

Njihov ključni zahtjev su veća socio-ekonomska prava žena, uključujući pravo na sklonište, smještaj, zdravlje, osiguranu hranu i zapošljavanje.

 

Primjerice, na ustavotvornom sastanku u Goromonziju, seoskoj zajednici udaljenoj 30 kilometara jugoistočno od zimbabveanskog glavnog grada Hararea, izaslanici Zajednice potpore žena u politici zahtijevali su da se u Ustav uključi pravo na pitku vodu.

 

Žene u ruralnom Zimbabveu, koje su tradicionalno odgovorne za donošenje čiste vode, moraju hodati svakodnevno nekoliko kilometara do najbližeg izvora i nositi vodu u vjedru na glavi do svojih domova.

"Neke ovdašnje žene putuju preko 7 kilometara u potrazi za vodom. Ali to je dječja igra u usporedbi s velikim udaljenostima koje moraju prijeći tražeći drva za ogrjev", potvrdio je vijećnik Goromonzija, Enoch Banyure.

Aktivisti/ce za ženska prava zabrinuti su da ustavna reforma neće riješiti njihove probleme, jer u Izbornoj komisiji, zaduženoj sredinom srpnja da načini nacrt Ustava, od 25 članova samo je 9 žena. Sva tri supredsjednika su muškarci, i tek kada su aktivisti/ce inzistirali na rodnoj jednakosti, Komisija je imenovala tri ženske predstavnice.

Članica Izborne komisije, Jessie Majome, koja je također i izaslanica Ministra pravosuđa, optimistična je i kaže da vjeruje da će problemi žena doći na dnevni red. "Ovo je platforma koju žene ne smiju propustiti. To možda nije lijek koji će izliječiti sve ženske probleme, ali će svakako poslužiti", rekla je.

Drugi su i dalje sumnjičavi što se tiče političke volje za stvaranje rodno osjetljivog Ustava. Nacionalna koordinatorica udruge Žene i zakon Južne Afrike (WLSA) Sylvia Chirawu kaže kako je odsutnost rodne komisije koja bi pomogla poticanje ženskih prava očita prepreka i pljuska ženama.

Ona objašnjava da je jedan od glavnih kamena spoticanja za ženska prava u Zimbabveu običajni zakon koji i dalje ima prednost pred običnim zakonom, usprkos popisu prava zaštićenih u važećem Ustavu.

"Članak 23. običajnog zakona ostaje trn u oku za ženska prava jer ima prvenstvo u smrti, razvodu, nasljeđivanju, skrbništvu nad djecom i uzdržavanju.", objašnjava Chirawu.

Posljednji sudski slučaj, Magaya protiv Magaye, primjerice, mučan je primjer kako običajni zakon diskriminira žene, navodi WLSA. Nakon smrti supruga, Venia Magaya je razbaštinjena, a njezin dom je pripao muškom nasljedniku, njezinu polubratu. Ona je sada osiromašena.

"Vrhovni sud je presudio da nije u pitanju diskriminacija ako posjed naslijedi muški nasljednik umjesto ženskog", potužila se Chirawu.

Iako se slučaj Magaya odnosi na posjede osoba umrlih prije 1. studenog 1997., jer je zakon tada ispravljen kako bi preživjele supruge i supruzi bili glavni uživatelji imovine umrloga, raniji slučajevi ostaju sa starom presudom.

WLSA također vjeruje da Uredba o zajedničkom zemljištu diskriminira žene čineći njihovo boravište ovisnim o običajima i praksi u određenom području. "Naše istraživanje je pokazalo da se žene protjeruju sa zajedničke zemlje nakon razvoda ili smrti supruga", naglasila je Chirawu.

 

Još jedna prepreka rodnoj jednakosti je odsutnost prava na obrazovanje u Ustavu. "Posljedica toga je da muško dijete ima prednost pred ženskim da pohađa školu", kaže ravnateljica WiPSU-a, Cleopatra Ndlovu, "jer mnogi siromašni roditelji nemaju novca za školarine za svu svoju djecu. Ovo znači da su djevojčice zakinute već vrlo rano u životu."

 

Žene se također žale da nemaju jednako pravo na skrbništvo nad svojom djecom, jer svoja skrbnička prava mogu prakticirati samo preko supruga. Primjerice, ako su zakonski vjenčane, žene ne mogu dobiti dokumente poput rodnih listova ili putovnica za svoju djecu bez pismenog odobrenja svojih supruga.

"Pokušaj da se dođe do putnih dokumenata ili osobnih iskaznica bez muževog pismenog odobrenja je prava noćna mora. Mnoge su se žene obratile Vrhovnom sudu zbog toga i pobijedile, ali matičari općenito i dalje zahtijevaju pismeno odobrenje supruga.", kaže Chirawu.

Aktivisti/ce za ženska prava osobito su ogorčeni zbog nedovoljne brige za rodnu jednakost u Ustavu upravo zbog toga što je Zimbabve potpisnik brojnih međunarodnih dokumenata koji se tiču ljudskih prava i koji bi trebali jamčiti ženska prava. Primjerice, Zimbabve je potpisao i ratificirao Konvenciju o ukidanju diskriminacije žena (CEDAW).

"Ali takvi sporazumi ne postaju automatski dijelom zimbabveanskih zakona i trebali bi biti propisani parlamentarnom uredbom", požalila se Emilia Muchawa, ravnateljica Udruge zimbabveanskih žena-odvjetnica (ZWLA). "Članak 111B (običnog zakona) sprječava automatsku primjenu međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima kao što je CEDAW", objasnila je.

"Dok sudovi, kroz sudski aktivizam, mogu ponekad primjenjivati međunarodne sporazume o ljudskim pravima u svojim presudama, njihova ne-udomaćenost znači da se općenito iz njih ne mogu izvući dobrobiti za žene", primijetila je Chirawu.

 

Tagovi: rodna ravnopravnost, svijet

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM