U fokusu

Grad-dom

Nova vizija Europe ili kako izbjeglice mogu (i trebaju) promijeniti naš svijet

Nova vizija Europe ili kako izbjeglice mogu (i trebaju) promijeniti naš svijet

Ovih je dana više od 25 tisuća izbjeglica zarobljeno na granci između Grčke i Makedonije. Najteže je u tranzitnom centru Idomeni koji je prepun – tamo više od 4 tisuće izbjeglica čeka da se granice otvore. Građani i građanke na ulicama gradova traže od Europe da odmah omogući siguran prolaz svima. O čemu se tu radi, zašto se europski političari/ke poigravaju s ljudskim životima? O tome građani i građanske svakodnevno raspravljaju, tema je to koja se našla u svakom domu, u svakom mediju.

Jedan od odgovora na ta pitanja pokušale su svojim raspravama i inicijativama dati ženske organizacije u Italiji i Španjolskoj. “Zidovi i ograde – to nije Europa u kojoj želimo živjeti!” naslov je apela upućenog europskim institucijama i građanima/građankama, kojeg je inicirala organizacija Casa delle donne iz Milana, a kojeg je dosada potpisalo oko 40 organizacija, uglavnom iz Italije i Španjolske.

“Glavni razlog pokretanja ove inicijative jest uviđanje, do koga smo došle dugogodišnjim iskustvom rada u ženskim grupama, unutar feminizma, te promišljanjem aktualne situacije – da je nužan zaokret politike prema migrantima-izbjeglicama. Ta nova politika traži potpuno suprotan smjer od onoga do sada i potpuno nove vizije i zadaće. To bi prije svega trebala biti politika sigurnog i slobodnog kretanja za te ljude, te politika njihovog humanog i adekvatnog prihvata, odnosno uključivanja u naša, europska društva”, kaže Floriana Lipparini, jedna od pokretačica ideje.

Osim ovoga, među zahtjevima apela je i onaj da prihvat u Europi trebaju dobiti svi migranti/kinje, u što su ubrojeni/e takozvani “ekonomski/e” koji/e riskiraju život bježeći od neizdrživih, po život opasnih uvjeta (koji su takvima postali zbog klimatskih i drugih promjena, za što su odgovorne zapadne sile i neokolonijalizam).

“Također, mi kao građanke EU ne prihvaćamo izraz ‘clandestini’ (prikriveni, op. prev.) za one izbjeglice i migrante koji nemaju dozvole boravka, dozvole za život. Sloboda kretanja treba biti zajamčena svima i ovaj izraz smatramo jednom ružnom jezičkom mistifikacijom, kojom se prikriva stvarni problem ovih ljudi”, dodaje Lipparini.

Apel je rezultat višemjesečnih susreta i rasprava održanih u Italiji i Španjolskoj. S tih su susreta potekli mnogi zaključci i inicijative, analize, napisani su brojni tekstovi. Možda bi trebalo izdvojiti ideju španjolske aktivistkinje Ade Colau (Cataluna) koja je skovala riječ “grad-dom” kao onu sredinu koju treba kreirati da bi se izbjeglicama osigurao prihvat njihovim potpunim uključivanjem u naše gradove, umjesto izdvajanja u kampove, u kojima zauvijek ostaju “stranci/kinje”.

Također je važno uviđanje o mogućem utjecaju koje masovan dolazak izbjeglica na područje Europe izaziva po naša društva. Evo tog dijela briljantne analize talijanskih i španjolskih žena:

“Dobro znamo da u pozadini neprihvaćanja izbjeglica stoji odbijanje različitosti, utemeljeno na patrijarhalnoj ideologiji koja stvara hijerarhiju među ljudskim bićima, koja deklarira superiornost jednih nad drugima: bijelci-crnci, sjever-jug, a prije svega muškarac-žena… U politički neutralnom svijetu malo njih zna što je ovdje u igri, koje duboke i nepovratne promjene migranti/kinje mogu proizvesti, kao što je epohalna ona promjena koja će mutirati sve naše načine razmišljanja, naše prakse i naša pravila suživota”.

Upravo u tome leži strah europskih i američkih konzervativnih političara/ki zbog kojih sve ove vlasti pokušavaju održati na životu stari sistem dominacije, jačajući i obnavljajući  patrijarhalne metode – oružje, ratove, granice – nasuprot narastajućem “kontinentu” bjegunaca (skoro 60 milijuna osoba u svijetu). Postavljaju se bodljikave žice, podižu zidovi, šalje policija i vojska na granice.

Najzad, ovaj apel ukazuje na nužnost da se prevaziđu ograničenja i pravila postavljena od strane patrijarhalnog sustava koji i dan-danas stoji na konceptu građanstva kao isključivanja drugih, drugačijeg porijekla i identiteta, isključivanje koje je zaprijetilo i raspadom same Europe.

I možda najvažnije – apel je inicijativa oko koje se unutar jedne zemlje i unutar Europe, i šire, mogu formirati koalicije podrške i pridruživanja, lobiranja kod zastupnika u Europskom parlamentu i u domaćoj javnosti.

Cjeloviti tekst apela na talijanskom možete vidjeti ovdje.