Associated Press je prošlog tjedna objavio važan članak o seksualnim prijestupima, zlostavljanju, napadima i uznemiravanju od strane policije. Temeljeno na državnim snimkama policijskih službenika čije su dozvole poništene zbog seksualnih zločina, članak ukazuje na strahovite posljedice “sklonosti policijskih službenika u korištenju moći svoje značke kako bi vrebali one najranjivije”.
U jednogodišnjoj istrazi seksualnih prijestupa koju su proveli istražitelji, Associated Press je otkrio da je tisuću službenika izgubilo svoje značke u šestogodišnjem periodu i to zbog silovanja, sodomije i ostalih seksualnih napada, te seksualnih zločina koji uključuju posjedovanje dječje pornografije ili seksualnih prijestupa poput spolnih odnosa za vrijeme dužnosti. Ta je brojka zasigurno manja od stvarne brojke zato što predstavlja samo one policijske službenike čije dozvole su poništene, a ne provode sve savezne države takve akcije.
Kalifornija i New York, države s nekoliko najvećih policijskih agencija, nisu ponudile nikakvu evidenciju seksualnih prijestupa zato što nemaju razvijeni sustav koji bi omogućio oduzimanje znački policajcima za takve prijestupe. Čak i među onim državama koje su osigurale evidenciju, neke od njih su izvijestile da niti jedan policajac nije razriješen dužnosti zbog seksualnog prijestupa, iako su takvi slučajevi bili objavljeni u novinskim pričama i sudskim izvještajima.
“To se vjerojatno događa u gotovo svakoj policijskoj agenciji širom zemlje”, rekao je šerif policijskog odjela na Floridi Bernadette DiPino koji je pomogao u istraživanju problema za Međunarodno udruženje policijskih šerifa (International Association of Chiefs of Police).
“To je nedokumentirano i ljudi se boje jer ako nazovu i požale se na nekog policijskog službenika, boje se da će neki drugi policajac pronaći i na neki im način nauditi”, rekao je Bernadette DiPino.
Istraga nije sveobuhvatna studija, ali dokazi pokazuju da su seksualni prijestupi jedni od najčešćih pritužbi protiv policijskih službenika. No kao što su mnogi drugi istaknuli, o takvom zlostavljanju još uvijek nije mnogo javno raspravljano kao o ostalim vrstama nasilja. Kao što je Vero postavio pitanje, u svom članku prije godinu dana, o tome zašto ne čujemo mnogo o ženama žrtvama državnog nasilja: “Koliko mnogo ženskih imena postoji o kojima mi ne znamo zato što se žene ne usude javno istupiti”. Zbog nasilja koje su iskusile od strane policije, i koje je seksualno, te zbog srama i stigme kao posljedice tog nasilja, ne žele javno govoriti.”
AP ukazuje na nedostatak pozornosti prema nekoliko ključnih faktora. “Iako su slučajevi unutar zemlje pokrenuli nacionalnu raspravu o neobičnoj i pretjeranoj sili policije, seksualni prijestupi su uglavnom izbjegli značajnu javnu raspravu. Žrtve su nesklone istupiti zbog svoje ranjivosti, one su često mlade, siromašne, bore se s nekom od ovisnosti, te su pritisnute vlastitom prošlošću. Često su ranjive i na druge načine, to su obično žene druge boje kože, transrodne osobe, žene bez osobne dokumentacije i prostitutke“, objavljeno je u članku Associated Pressa.
U kulturi koja je sumnjičava prema žrtvama seksualnog nasilja, u najboljim okolnostima ti marginalizirani ljudi često se osjećaju nemoćnima kada je počinitelj policijski službenik. “Nisam znao što učiniti”, rekao je jedan od onih koji je bio zlostavljan: “Što ću učiniti? Nazvati policiju? On je bio policajac.”
“Strah od prijavljivanja zločina je besmislen, ali često opravdan. Oni poznaju suce, sigurne kuće, znaju kako svjedočiti na sudu, znaju se na sudu ponašati tako da žena žrtva ispadne luda”, objašnjava suosnivač Nacionalnog centar za zaštitu žena (National Center for Women in Policing) Penny Harrington.
“Kako ćete uopće išta učiniti kada je on dio sustava, kada ti prijeti i kada znaš da on ima pištolj, znaš da te može naći, gdje god da odeš”, dodao je Harrington.
Prevela i prilagodila Valentina Stipković
