U fokusu

O talibanskoj vlasti u afganistanu i posljedicama za žene

Kako je talibanski teror protjerao aktivistkinje iz Kunduza?

Kako je talibanski teror protjerao aktivistkinje iz Kunduza?

Twitter

Talibanska okupacija u gradu Kunduza u Afganistanu možda je privremena, ali posljedice po ženska ljudska prava će zasigurno potrajati.  U sustavnoj kampanji Talibani su nemilosrdno proganjali žene koje su bile javno aktivne, pljačkajući srednje škole i uništavajući urede mnogih organizacija koje štite i podupiru ženska ljudska prava, piše New York Times.

Među ženama koje su bježale bile su one i koji su vodile utočišta za žene žrtve nasilja. Njih su, naime, talibanski vojni zapovjednici optužili za nemoral.

Iz Kunduza su pobjegle obrazovane žene koje su radile za Vladu ili međunarodne organizacije, kao i one koje su radile u školama te žene aktivistkinje za mir. Dakle, iz ovog područja Afganistana su doslovno protjerane gotovo sve žene koje su pokušavale utjecati na društvo. Odlazile su uglavnom noću – pješice ili skrivene u automobilima – zamotane u burke kako bi spasile goli život.

“Neću se vratiti, nikada se neću vratiti”, rekla je dr.  Hassina Sarwari, direktorica organizacije Women for Aghan Women u Kunduzu koja je vodila utočište za zlostavljane žene, obiteljsko savjetovalište, te centar za djecu žena koje su u zatvoru u Kunduzu. 

Nakon što su Talibani završili svoj pohod paljenja i pljačkanja ženskih organizacija, nastavili su s verbalnim napadima, porukama i telefonskim pozivima prijeteći njima i njihovoj rodbini, dajući im na znanje da su i dalje na talibanskom nišanu. Talibanska poruka je bila da su ovoga puta uspjele pobjeći, ali da sljedeći put neće biti te sreće.

“Prije no što smo uspjeli uspostaviti kontrolu nad utočištem, Hassina Sarwari, ravnateljica sigurne kuće za žene, zajedno sa svim ostalim odbjeglim droljama i nemoralnim djevojkama, napustila je grad Kunduz. Hassina Sarwari je nemoralna drolja i da smo je uspjeli uhvatiti, visila bi u središnjem krugu grada Kunduza”, rekao je talibanski zapovjednik u Kunduzu Abdul Wali Raghi.

Prva tri dana talibanske okupacije, ženama koje su vodile sigurne kuće i organizacije za zaštitu žena i njihovih obitelji, opljačkane su kuće i njihovi uredi, ukradena računala, smrskan namještaj, televizori i ostali uređaji. Zatim su Talibani ostavljali telefonske poruke njima ili njihovim susjedima i rodbini: “Vrati se i ubit ćemo te”.

Među organizacijama i institucijama koje su uništili Talibani bile su i tri radio postaje koje su vodile žene, jedna je zapaljena, a druge dvije su opljačkane. Među opljačkanim organizacijama su i srednja škola za djevojčice Fatima Zahra, Centar za osnaživanje žena,  organizacije Žene za žene Afganistana i Centar za djecu. U Centru za zlostavljane žene je podmetnut požar i on je izgorio do temelja.

Osim protjerivanja, prijetnji smrću, pljačkanja i paljenja, Talibani su optuženi i za silovanja žena. Jedna od posljednjih optužbi jest da su silovali studentice u studentskom domu na Sveučilištu u Kunduzu, kao i da su žene u zatvorima seksualno zlostavljane. Međutim, takve tvrdnje nikada nisu službeno dokazane, iako su tamošnje dvije televizije – Tolo TV i One TV – prenijele takve optužbe. Talibanski zapovjednici i glasnogovornici snažno poriču navedena kaznena dijela. No, da su nevini, sigurno im ne ide argumentacija kojom se brane od optužbi za silovanja, a to jest prijetnjama smrću zaposlenicima televizijskih kuća, za koje su kazali kako su oni ‘sotonski mediji koji šire propagandu’.

Čak  i usred velikih razaranja u gradu Kunduzu posljednjih nekoliko dana, uključujući desetke žrtava i goleme materijalne štete, prijetnje ženama nisu izostale. I to zbog skromnih  poboljšanja i napretka za žene koje žive izvan Kabula, glavnog grada Afganistana.

Kunduz je poznat kao grad u kojem su se zadnjih godina događali gnjusni zločini nad ženama. U posljednjih pet godina kamenovane su dvije žene, a ulicama vladaju bande silovatelja, tako da ženama se nije sigurno ni slobodno kretati gradom. Nakon mnogo rada i truda, žene su se počele za nijansu sigurnije osjećati u svom gradu, ali onda su ga preuzeli Talibani u svoje ruke. Borkinje za ljudaka prava su morale pobjeći inače bi bile zlostavljane i/ili ubijene, a žene koje su tamo ostale žive svaki dan u strahu.

“Učinjena je psihološka šteta”, rekla je Fiona Gall, direktorica krovne organizacije koja predstavlja nevladine organizacije u Afganistanu, govoreći o učincima na ženske organizacije i manje humanitarne udruge u Kunduzu.

“Te žene će biti manje skloni učiniti bilo što za što se zauzimaju zbog straha da će i njihove obitelji postati mete”, dodala je bojaznost kako je aktivizam ugušen.

Fawzia Bostani, građevinska inženjerka koja radi za ministarstvo javnih radova u Kunduzu, godinama dobiva prijetnje. Bila je sigurna da će je Talibani pokušati pronaći čim uđu u grad.  Ona je jedina žena građevinska inženjerka u Kunduzu. Njezini projekti kao što su gradnja i obnova cesta u Kunduzu i susjednim pokrajinama, te napori da uključi lokalne žene u poboljšanje infrastrukture, učinili su je jako poznatom u tom području. Dan nakon što su stigli Talibani stavila je burku i pobjegla uskim prolazom do susjedne kuće, čini se baš na vrijeme.

Te noći talibani su došli u moju kući i rekli: “Koja je to žena koja radi u zgradi do ulice?”

 “Moj stariji brat je rekao: ‘U ovoj kući nema žene koja radi u bilo kakvoj  organizaciji’. Talibani su mu pokazali fotografiju susjedstva rekavši da su vidjeli kako auto koje svako jutro ovdje dolazi po mene”, prepričala je. Čim su Talibani otišli brat ju je nazvao i rekao joj da bježi. Iako je bio mrak hodala je sve dok nije došla do ruba grada i napokon stigla do susjedne provincije Baghlan.

Nekoliko dana kasnije Talibani su se vratili njenoj kući u Kunduzu i ostavili joj poruku preko šogorice: “Ne želimo je više nikada vidjeti ovdje”. Bostani je rekla da se ne namjerava vratiti u Kunduz.

Naheed Asifi, voditeljica ureda afganistanskog Ministarstva za žene u Kunduzu također je pobjegla, te dala do znanja da je nesklona povratku.

“Ako je vaš život u opasnosti i znate da postoji snažna prijetnja, bi li se vratili? Sigurna sam da ne biste”, napomenula je Asifi. Upitana bi li Vlada bila sposobna naći nekoga tko bi je mogao zamijeniti i preuzeti njen posao odgovara: “Ne mislim da bi itko htio”.  Bez obzira na osjećaj krize i deteritorijalizacija glavna direktorica Women for Afghan Women Manizha Naderi je rekla da će organizacija sigurno pronaći načina da ponovno pruži svoje usluge ranjivim ženama u Kunduzu, ali priznaje da će biti potrebno mnogo više od pronalaska novih ureda.

“Ne vidim mnogo ljudi koji su radili u Kunduzu da su se vratili, stoga će biti veliki izazov za nas da nađemo osoblje”, dodala je Manizha Naderi.  

“Ali ljudi nas trebaju, stoga trebamo smisliti plan. Ako prestanemo raditi, to je velika pobjeda za Talibane”, zaključila je Manizha Naderi.

Prevela i prilagodila Valentina Stipković