U fokusu

nastale Jedinice narodne i ženske zaštite (YPG/YPJ) i institucije demokratske autonomije - Narodna kuća (Mala gel)

Rojava: tri godine ženske revolucije

Rojava: tri godine ženske revolucije

Prije tri godine, 19. srpnja 2012. godine, kurdski krajevi Sirije (Rojava) proglasili su svoju demokratsku autonomiju. Do toga je došlo u jeku građanskog rata u toj zemlji, nakon što su području zaprijetile i snage Asadovog režima i fundamentalističke organizacije koje su zamijenile raniju sirijsku opoziciju. U tom sukobu oni koji se bore za demokratsku revoluciju morali su organizirati svoje jedinice, prije svega za obranu različitih naroda i zajednica u tom miješanom kraju, kao i za očuvanje svojih socijalnih i političkih prava.

Tako su nastale Jedinice narodne i ženske zaštite (YPG/YPJ) i institucije demokratske autonomije, poput Narodnih kuća (Mala gel), u kojima se različitim zajednicama omogućuje da direktnom demokracijom po prvi put neposredno utječu na vlastite živote. Revolucija u Rojavi je u međuvremenu od kurdskog nacionalnog ustanka prerasla u široki demokratski pokret u kojem sudjeluju i kršćani, Jezidi, sunitski Arapi i druge zajednice koje su u njoj i njezinim oružanim samoobrambenim jedinicama (YPG/YPJ) s pravom prepoznale jedinu alternativu barbarizmu ISIS-a.

No možda je i najvažniji dio tamošnje revolucije borba za oslobođenje žena. U patrijarhalnom svijetu u kojem živimo i pogotovo u dijelu svijeta koji posljednjih godina svjedoči velikim koracima unazad u slobodi žena, revolucija u Rojavi predstavlja jedan od najvećih feminističkih iskoraka. Povodom treće godišnjice proglašenja Rojave, objavljujemo tekst upravo o tom aspektu borbe u Rojavi – ženskoj revoluciji.

Koliko god različite nacije, vjere ili rasa, žene su žene

Prije početka revolucije u Rojavi, žene nisu imale podršku ni društva niti svojih obitelji, a muško ugnjetavanje žena bilo je ekstremno. No sve se promijenilo 19. srpnja 2012. s prvim iskrama – zasluženo nazvane – ženske revolucije. Od trenutka kada su lokalne snage dobile autonomnu kontrolu nad regijom, žene su se uključile u vodstvo svakog aspekta života u Rojavi – politike, organiziranja, kulture, obrazovanja i samoobrane. Jedinice ženske zaštite (YPJ) zbog svog velikog udjela u borbi protiv patrijarhalne bande Daeš (ISIS) zadobile su svjetsku pažnju. No iza tog otpora leži svakodnevno žensko nastojanje da se obrane od statusa potlačenih u patrijarhalnom kapitalističkom sustavu.

Ključ ženskog sudjelovanja u revoluciji je organizacija Yekîtiya Star. Ova organizacija je proteklih godina organizirala ženske komune u kojima sudionice same upravljaju zajednicom, autonomno bez muškog uplitanja, fokusirajući se na ekonomski život, edukaciju, samoobranu i druge aktivnosti. Također, Yekîtiya Star je organizirala žene u borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i otvorila posebne škole za obrazovanje žena.

Osim autonomnog prostora, žene su u gradskim kvartovima i gradovima u cijeloj Rojavi osigurale spolnu jednakost i u ostalim aspektima života. Tome najviše pridonosi činjenica da cijeli politički sustav i sve institucije imaju dvostruko vodstvo – žene i muškarci dijele sve važne pozicije. Svi kantoni i gradovi u Rojavi tako na čelu imaju dvoje delegata – ženu i muškarca.

Drugačija slika arapskih žena

Organiziranje Arapkinja, zbog zatvorene prirode arapskog društva u regiji, prije je bilo iznimno teško, ali uloga žena u revoluciji u Rojavi je to promijenila. Arapkinje su se uključile u revolucionarne institucije uz druge etničke grupe i zajednice i istovremeno organizirale svoje autonomne organizacije. Jedna od tih organizacija je Arapska ženska delegacija osnovana još na početku revolucije. Isprva nije bila previše aktivna, ali od 2013. godine članice putuju po arapskim selima kontaktirajući sa ženama i uspostavljajući aktivnosti za podizanje svijesti.

{slika}

Slogan “Koliko god drugačije nacije, vjerovanja ili rasa, žene su žene,” najbolje opisuje pristup revolucije ženama u Siriji. I dok države svijeta prazno govore o spolnoj jednakosti, žene u Rojavi uzimaju svoje živote u svoje ruke i okreću novu stranicu u povijesti žena. Iz tog razloga ovu revoluciju moramo shvatiti kao poruku svim ženama na svijetu da je moguće i da se trebaju ujediniti i ustati protiv patrijarhata i svakog oblika ponižavanja od strane muškaraca.