Prozor u svijet

24.06.2015. 22:10:07 - Radhika Sanghani (the telegraph)

Gdje su granice?

Golo žensko tijelo u umjetnosti: je li zbilja potrebno?

Pablo Picasso: Žene iz Alžira

Pablo Picasso: Žene iz Alžira

Golo tijelo je stoljećima sastavni dio umjetnosti.

Nalazi se na prikazima iz antike, religioznim djelima, a ove je godine, čini se, golo tijelo cjenjenije nego ikada prije. Naime, u svibnju je Picassova slika 'Žene iz Alžira' na aukciji prodana za nevjerojatnih 179, 4 milijuna dolara. Aukcijska kuća Christie's je Picassovo ulje na platnu procijenila na 140 milijuna dolara. Usporedbe radi, 1997. godine je slika na aukciji bila prodana za 31,9 milijuna dolara.

To kubističko djelo prikazuje skupinu razodjevenih prostitutki. Nije rijetkost vidjeti golo žensko tijelo u slikarstvu. Štoviše, prikaz golog ženskog tijela je toliko čest da je organizacija Guerilla Girls odlučila razotkriti seksizam u umjetnosti, odnosno zaustaviti objektivizaciju ženskog tijela.

Nema sumnje da im je kalifornijsko sveučilište trn u oku. Sveučilište se našlo pod povećalom javnosti zbog finalnog ispita naprednog kolegija vizualnih umjetnosti, odnosno projekta 'Erotsko ja' (Erotic Self). Projekt podrazumijeva goli performans pred (također golim) polaznicima/ama kolegija i profesorskim osobljem.

"Takav pristup me zabrinjava. Nisam zbog ovog poslala kćer na fakultet. U silabusu kolegija stoji kako student/ica mora biti gol/a kako bi ispit bio položen", izjavila je majka jedne polaznice kolegija.

Profesor Ricardo Dominguez taj kolegij predaje već jedanaestu godinu. Tvrdi kako studenti i studentice znaju što ih očekuje, a sa sveučilišta napominju kako kolegij nije obavezan. "Riječ je o standardnom performansu koji se odvija u kontroliranim uvjetima. Ako je studentima i studenticama nelagodno, ne bi trebali/e pohađati ovaj kolegij", objašnjava Dominguez.

Kako god bilo, treba se zapisati je li golo tijelo ključno i nužno u umjetnosti te gdje je granica između umjetnosti i pornografije.

Profesor crtanja Stephen Palmer smatra kako golotinja nema uvijek seksualnu konotaciju.

"Ljudi većinom smatraju kako je crtanje aktova uzbudljivo, ali je u suštini posve suprotno. Kada bi modeli bili u nekom oskudnom donjem rublju, možda bi doista bilo uzbudljivo. Ovako, postoji nešto potpuno suprotno eroticizmu kad je riječ o crtanju aktova. Nelagoda proizlazi iz konteksta u kojem se osobe nalaze, odnosno ovisi o tome jesu li studenti i studentice spremni/e prihvatiti koncept kolegija", rekao je Palmer.

Za Palmera nema razlike među rodovima kada je riječ o tretmanu golotinje, iako popriličan broj profesora i profesorica priznaje da su žene popularniji modeli za aktove.

Ipak, stajališta o ovoj problematici su podijeljena.

"U britanskoj je tradiciji golotinja povezana s manjkom moći. Najčešće su žene gole, a muškarci obučeni. U slučaju žena to je najčešće povezano s pretjeranom seksualiziranošću, a fokus je na dijelovima tijela umjesto na osobnosti",  kaže Roz Hardie, izvršna direktorica feminističke organizacije 'Object'.

Hardie se osvrnula i na slučaj Picassove slike.

"Najskuplje prodana slika na svijetu prikazuje harem. Nije pogrešna Picassova ideja da naslika žene koje služe zadovoljavanju seksualnih potreba (moćnijih) muškaraca, ali je znakovito kako su žene u umjetnosti jako često portretirane kroz prizmu seksualnosti. Iz današnje perspektive nam je jasno da su žene s Picassove slike vjerojatno žrtve trgovine ljudima i danas bismo im vjerojatno pokušali/e na neki način pomoći", rekla je Hardie.

Laura Dodsworth je fotografirala grudi stotine žena u sklopu svog projekta 'Gola stvarnost' (Bare Reality), koji pokušava odgovoriti na pitanje kako žene percipiraju grudi, a kako ih mediji seksualiziraju.

"Nema ništa provokativno u projektu. Grudi nisu seksualne same po sebi. Činjenica da ih kultura i društvo u kojem živimo stavljaju u kontekst seksualnosti ne znači da su grudi iole senzualnije od širokih ramena muškaraca. Nema ništa loše u tome da je umjetnost seksualno privlačna. Granice između umjetnosti i pornografije su individualne, ali seksualnost u umjetnosti nije negativna pojava", kaže Dodsworth.

Međutim, Dodsworth se slaže s Roz Hardie u tvrdnji da iako erotizirana umjetnost nije suštinski loša, bitno je da je fokus na seksualnosti, a ne na objektivizaciji. Pritom, pristanak igra ključnu ulogu, pogotovo u slučaju kalifornijskog sveučilišta:

"Obvezna golotinja u kontekstu kolegija na fakultetu je u najmanju ruku neobična pojava. Riječ je o prisiljavanju nekoga da se umjetnički izrazi u skladu s nametnutim pravilima. To za mene nije umjetnost", zaključuje Dodsworth.

Jedina stvar koja je u cjelokupnoj raspravi posve jasna jest da je pristanak nužan, a bitan je i osjećaj ugode. Namjera iza prikaza golog tijela je on što je ključno, a u 2015. godini nema razloga da prisila bude uvjet kreiranja dobrog umjetničkog djela.

 

Prevela i prilagodila Ivana Živković

Tagovi: akt, aukcija, golo žensko tijelo, kultura, pablo picasso, seksistička izjava, seksizam u umjetnosti, seksualnost, umjetnost, umjetnost kao politicki aktivizam

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM