Prozor u svijet

01.04.2015. 20:54:24 - Laura Bates (theguardian.com)

Rodni stereotipi

Djeca moraju biti zaštićena od ukorijenjenih rodnih stereotipa

Čitajući svoj Twitter feed ovaj tjedan, jedan posebni tweet, sa zataknutom slikom, me odmah iznenadio. Majka je podijelila sliku svog šestogodišnjeg djeteta – radni papir koji pita djecu da istraže nekog znanstvenika ili izumitelja. Potpuno normalno. Ali pitanje, u samouvjerenom Comic Sans fontu, je glasilo "Koliko je bio star? Tko je osoba koju ste odabrali istražiti? Koliko je imao godina kada je počeo smišljati stvari? Jeli imao suprugu i obitelj?"

Frustracija roditelja, koji je poslao apel Twitter korisnicima za sugestije žena izumiteljica, bila bi odbijena od mnogih kao pretjerana reakcija na neoprezno sročeno pitanje. Ali ona je daleko od toga da je sama. Roditelji dijele slične probleme sa domaćim zadaćama na Everyday Sexism stranici i Twitteru sa iznenađujućom redovitošću.

Jedni su pokazali zadaću iz fizike njihovog sina, gdje su se koristili primjeri muškaraca koji guraju kombije, podižu veliku težinu, penju se na drveća i pucaju strijele. Jedini primjer žene je bilo guranje kolica. Drugi roditelj je opisao zadatak gdje su djeca morala koristiti neku biografsku stranicu, na kojoj su od 21 navedene povijesne osobe, samo dvije bile žene. Sin jedne osobe je čak bio pozvan i da usporedi kvalitete "dobre žene" biblijskih sa modernim vremenima (bez ikakvog sličnog zadatka koji bi uključivao isto sa muževima). Brojna pitanja su uključivala muškarce radeći aktivne, snažne zadatke kao vožnja ili sport, dok su žene kuhale, čistile, ili u jednom posebice bizarnom primjeru, jednostavno "sjedile na tepihu".

Za one koji misle da se radi o pretjeranoj reakciji, novo istraživanje objavljeno ovog mjeseca od strane američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja govori o tome kako izloženost  rodnim stereotipima u osnovnoj školi može imati dugoročne implikacije. Istraživanje je nadgledalo par grupa studenata/ica koji su pisali dva ispita, jedan označen kao anoniman, ocjenjivan od strane vanjskih ispitivača/ica, drugi s imenima učenika i učenica ocijenjen od strane učitelja. U matematici, djevojke su bile bolje od dječaka na anonimnom ispitu, ali su dječaci bili bolji od djevojaka kada su ih ocjenjivali učitelji koji su znali njihova imena, što govori kako su možda precijenili sposobnosti dječaka i podcijenili sposobnosti djevojaka.

Prateći ljude do kraja srednje škole, istraživači/ce su saznali kako su dečki koji su dobili ohrabrenje kao mlađi ne samo poslije bili bolji, nego je također bilo vjerojatno da će uzeti naprednija predavanja koja uključuju matematiku, u usporedbi s djevojkama koje su bile obeshrabrivane. Zaključili su: učiteljska nadprocjena dječaka u specifičnim predmetima ima pozitivan i značajan efekt na sveukupna buduća dostignuća dječaka u tom području, dok ima značajan negativni efekt na djevojke.

Naravno, mnogo učitelja/ica aktivno potiče djevojke u STEM (znanstvene, tehnološke, inženjerske i matematičke) predmete. Ali rodni stereotipi nisu samo u školi. Također funkcioniraju u oglašavanju, televiziji, knjigama, časopisima i razgovorima kojima su djeca izložena od rane dobi. Jedni roditelji su mi nedavno ispričali kako je njihova trogodišnja kćer uzela igračku stetoskop, a netko od odraslih se ubacio i rekao: "Ah, zar ćeš biti medicinska sestra". Naravno, ne da to ne bi bio jako dobar izbor profesije, ali koji bi komentar bio da je tu mali dječak koji bi podigao tu istu igračku?

Ti mladi ljudi mogu imati duboke posljedice rodnih stereotipa stoga bi svi trebali stati na loptu. Koliko često bezglavo govorimo djevojčicama plitkosti o ljepoti i izgledu, ili komentiramo kako "velika i snažna" njihova braća rastu? Čujemo komentare o nježnosti i pristojnosti kćerki, dok su sinovi ponosno opisani kao jaki.

U striktno segregiranim prolazima mnogih dućana igračaka, plave police označuju kemijske setove, dinousaure i gradilišni alat kao domenu dječaka, dok djevojčice ostaju držeći (plastične) bebe.

Svaki individualni incident je jednostavno odbačen kao bezazlen. I, naravno, nema ništa krivo kada individualno dijete izabire identificirati se sa bilo kojom od ovih uloga. Ali pretpostavke koje su napravljene za njih su važne. Djeca nisu uvijek opremljena, kao što su većina odraslih, sa kritičkim alatima da analiziraju i ispituju informacije – što je prezentirano kao činjenica je često apsorbirano bez pitanja. To se možda čini ekstremno, dok, kao što sam ja, ne posjetite dosta razreda osnovnih škola i počnete shvaćati kako jako puno djece ispod 10 godina misli kako djevojčicama jednostavno nije dozvoljeno da budu nogometašice, doktorice ili odvjetnice. Pitajte svog najbližeg malog prijatelja/icu o ovim problemima – mogli bi biti neugodno iznenađeni.

Vedra strana je da se promjena događa. Nekoliko dućana igračkama je napustilo rodnu segregaciju, djelom zahvaljujući naprecima kampanja kao što su Pinkstinks i Let Toys Be Toys. Majka čiji je tweet ulovio moju pažnju kasnije je javila odličnu reakciju i ispriku škole. Ima i nade, također, u reakcijama same djece. Prema jednom svjedočenju, djevojčica kojoj je muškarac koji je prolazio pored nje na ulici rekao da će muffin koji je jela ići "ravno u [njene] bokove", strpljivo se oslonila na znanje biologije da objasni "Ne, neće, mora prvo ići u moj trbuh". Jedna majka je ispričala kako kada je trebao dovršiti crtež za zadaću koji prikazuje "Mamu u kuhinji", njen sedmogodišnji sin dodao i tatu na sliku, koji je prao suđe.

Osvježavajuće je kako smiješno seksizam može izgledati kroz oči djece. Kada bi samo mogli obuzdati sami sebe od prenošenja naših usađenih pretpostavki na njih.

 

Preveo i prilagodio Ivan Horvat

Tagovi: obitelj, obrazovanje, roditeljstvo, rodni stereotipi

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM