Prozor u svijet

07.01.2015. 09:40:34 - Tara Culp-Ressler (thinkprogress.org)

Istraživanje javnog mnijenja o pobačaju

Dokaz da žene koje dijele svoja iskustva o pobačaju mogu napraviti razliku

Zahvaljujući rastućem naglasku na ženskim osobnim iskustvima tijekom donošenja odluka o trudnoći, neki zagovornici su počeli nazivati ​​2014. "godinom priča o pobačaju". Lako je razumjeti zašto. Aktivisti/kinje za reproduktivna prava nedavno su pokrenuli nove organizacije, organizirali događanja na sveučilišnim kampusima i vodili/e prvu ikada live streame raspravu o pobačaju - sve s ciljem davanja ženama više mogućnosti da podijele svoje priče sa svijetom.

To omogućuje ženama koje su imale pobačaj da se povežu na novi način. No, iza tog modela stoji i politička "teorija promjene": ako više ljudi čuje o životnim  okolnostima pojedinih žena koje su ih dovele do odluke da prekinu trudnoću, možda da će se to pretvoriti u veću podršku javnosti za legalne pobačaje.

A sada preliminarni rezultati istraživačkog projekta o političkom agitiranju daju neke konkretne dokaze koji potvrđuju tu teoriju. Prema timu istraživača/ica na čelu s UCLA doktorskim kandidatom Michaelom LaCourom, kad protivnici pobačaja imaju priliku osobno razgovarati sa ženom koja je odabrala prekinuti trudnoću, vjerojatnije će promijeniti svoje mišljenje o tome bi li postupak trebao biti legalan.

LaCour i njegov tim su pioniri/ke u području istraživanja javnog mnijenja. Dizajnirali/e su nekoliko longitudinalnih studija kako bi ispitali utjecaj koji agitiranje od vrata do vrata može imati na stavove ljudi prema "vrućim" društvenim pitanjima.

Ranije ovog mjeseca, objavili/e su revolucionarne rezultate eksperimenta koji je uključivao trening gay i straight volontera/ki za razgovor s konzervativnim biračima o LGBT ravnopravnosti. Otkrili su da je razgovor s gay volonterom/kom za oko 20 minuta pomaknuo stavove konzervativaca/ki u naprednijem smjeru - pomak koji je još bio vidljiv i devet mjeseci nakon razgovora. Istraživači/ice su se trenutno udružili s Planned Parenthoodom kako bi proveli sličnu studiju stavova Amerikanaca/ki prema abortusu, s  volonterkama koje imaju osobna iskustva s pobačajem i volonterkama koje nemaju.

Do sada studija o pobačaju ima slične rezultate kao i  LGBT studija. Istraživači/ice su otkrili da su agitatorice uspjele povećati potporu javnosti za legalne pobačaje za 10 posto. U početnim istraživanjima oko 39 posto birača/ica je reklo da podržava pristup legalnom pobačaju; nakon razgovora s volonterkama koje su pokucale na njihova vrata, ta je potpora porasla na gotovo 50 posto.

"Iako su rezultati iz druge studije još uvijek preliminarni do sada, šest mjeseci kasnije su se održali", javlja US News & World Report. "Iako su sve volonterke uspjele promijeniti mišljenja, žene koje su prethodno imale pobačaje i odlučile reći biračima/icama o svojim iskustvima, postigle su najtrajniji učinak".

Postoji nekoliko različitih načina na koji su istraživači/ice uspjeli izmjeriti taj utjecaj. Prvo, otkrili su nešto poput efekta mreškanja među ljudima koji su čuli ženinu osobnu priču o  pobačaju. Za te je ispitanike/ice bilo vjerojatnije da će reći ostalim članovima svojeg kućanstava o razgovoru koji su imali s volonterkom. Na svojoj internetskoj stranici, LaCour piše da je uvjeravajući učinak slušanja žene koja govori o svom iskustvu pobačaja "naknadno prenesen na ukućane".

Također, postoje dokazi da su osobne priče o pobačaju ublažile utjecaj nacionalnih vijesti vezanih uz pobačaj. Nakon što je Vrhovni sud poništio Massachusettsovu tampon zonu oko klinika za pobačaj, vijest o ovom događaju je očvrsnula stavove protiv pobačaja među većinom sudionika/ica u istraživanju - osim među biračima/icama koji/e su nedavno razgovarali/e sa ženom koja im je ispričala svoje iskustvo pobačaja. "Ovo otkriće sugerira da je rasprava na pragu utjecala na način na koji su ljudi naknadno primili i tumačili vijest", zaključuje LaCour.

Čak i bez konačnih podataka u ovom području, mnoge žene koje se odluče podijeliti svoje osobne priče o pobačaju intuitivno se nadaju ovoj vrsti ishoda. Prema kvalitativnim intervjuima koje je provela Sea Change, skupina koja radi s ljudima koji imaju zdravstvena iskustva koja su tradicionalno stigmatizirana, otprilike trećina ispitanika/ica odlučuje govoriti o svom pobačaju kao činu "političkog djelovanja".

"Želimo staviti žene i naše priče i naše obitelji natrag u središte političke rasprave oko pobačaja", nedavno je izjavila Deb Hauser, predsjednica Advocates for Youth, skupine koja je pokrenula online raspravu o pobačaju prošli mjesec. "Radi se o tome da životi stvarnih ljudi odlučuju o politici, a ne da politika odlučuje o našim životima".

Do tada, volonterke će nastavit kucati na vrata. Zagovornici/ice ženskih reproduktivnih prava razmišljaju o širenju strategije na druge države u kojima su reproduktivna prava od  nedavno pod napadom, kao što su Ohio, i optimistični/e su u vezi implikacija.

"Bila sam iznenađena da prosječni/na birač/ica želi razgovarati o ovome u subotu", rekla je Celinda Vazquez, potpredsjednica odnosa s javnošću za Planned Parenthood Los Angeles i jedna od ljudi koji su pratili LaCourov tim volonterki od vrata do vrata, za U.S. News. Navela je kako su ljudi bili prilično otvoreni za razgovor o pobačaju, te procjenjuje da su se "stavovi promijenili" u oko osam od deset kućanstava koja su posjetile.

Prevela i prilagodila Marina Bubalo

Tagovi: abortus, istraživanje javnog mnijenja, osobna iskustva, pobačaj, podrška, reprodukitvna prava i zdravlje, žene

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM