U fokusu

Intrigantne žene

10 revolucionarki o kojima nismo učili/e u školi

10 revolucionarki o kojima nismo učili/e u školi

Svi/e mi znamo za revolucionare poput Che Guevare, ali povijest često ne spominje doprinose revolucionarki koje su žrtvovale svoje vrijeme, trud i živote za određene sustave i ideologije. Unatoč pogrešnim shvaćanjima, kroz povijest je vrlo veliki broj žena sudjelovao u revolucijama, a mnoge od njih odigrale su ključne uloge u tim događajima. One su možda imale različita politička stajališta, jedne su bile naoružane vatrenim oružjem, a druge tek olovkom, ali sve su se čvrsto borile za ono u što su vjerovale.

Ovo je popis od 10 revolucionarki diljem svijeta, čija lica vjerojatno nikad nećete vidjeti isprintana na studentskim majicama.

Nadežda Krupskaja

Mnogi ljudi poznaju Nadeždu Krupskaju jednostavno kao suprugu Vladimira Lenjina, ali Nadežda je i sama bila boljševička revolucionarka i političarka. Bila je uvelike uključena u razne političke aktivnosti, uključujući i vršenje dužnosti zamjenice ministra obrazovanja Sovjetskog Saveza od 1929. pa sve do svoje smrti 1939. godine. Prije revolucije, bila je tajnica Iskre (politički magazin ruske socijalističke emigracije) i upravljala je kodiranom korespondencijom diljem kontinenta. Nakon revolucije svoj je život posvetila poboljšanju obrazovnih mogućnosti radništva i seljaštva, primjerice, nastojala je knjižnice učiniti dostupne svima.{slika}

Constance Markievicz

Constance Markievicz (rođena Gore-Booth) bila je englesko-irska grofica, političarka Sinn Féina i Fianna Fáila (irske političke stranke), revolucionarna nacionalistkinja, sufražetkinja i socijalistkinja. Sudjelovala je u brojnim irskim borbama za neovisnost, uključujući i Uskršnji ustanak 1916. godine, u kojem je imala vodeću ulogu. Tijekom ustanka ranila je britanskog snajperista prije nego što je bila prisiljena povući se i predati. Poslije toga, bila je jedina od 70 žena koja je stavljena u samicu. Osuđena je na smrt, ali je na kraju pomilovana na osnovu toga što je bila žena. Zanimljivo, tužitelj je tvrdio da je Constance molila i govorila “Ja sam samo žena, ne možete upucati ženu”, dok zapisi sa suđenja pokazuju da je rekla “Voljela bih da su vaši ljudi imali toliko pristojnosti da me ubiju”. Constance je bila jedna od prvih žena na svijetu koje su bile na ministarskoj poziciji (bila je ministrica rada Republike Irske, 1919-1922), a bila je i prva žena izabrana u donji dom britanskog parlamenta (u prosincu 1918. godine ), ali je tu poziciju odbila u skladu s politikom izborne suzdržanosti Sinn Féina.{slika}

 

Petra Herrera

Tijekom meksičke revolucije, vojnikinje (soldaderas) su se borile zajedno s vojnicima, iako su često bile izložene zlostavljanjima. Jedna od najpoznatijih soldaderas bila je Petra Herrera, koja je prikrila svoj spol i predstavljala se kao Pedro Herrera. Kao Pedro, ona je postala ugledna zbog svog uzornog vodstva (i dizanja mostova u zrak) i s vremenom je mogla otkriti da je žena. Sudjelovala je u drugoj bitci kod Torreóna 30. svibnja 1914. godine zajedno s još oko 400 žena, a neki su tvrdili da zaslužuje puno priznanje zbog svog doprinosa borbi. Međutim, Pancho Villa nije želio odati priznanje ženi i nije joj dodijelio generalski čin. Petra je zbog toga napustila Panchovu vojsku i osnovala svoju brigadu sastavljenu isključivo od žena.{slika}

 

Nwanyeruwa

Nwanyeruwa, žena iz zajednice Igbo u Nigeriji, započela je rat koji se često smatra prvim većim izazovom britanskim vlastima u zapadnoj Africi tijekom kolonijalnog razdoblja. Dana 18. studenoga 1929. godine izbila je rasprava između Nwanyeruwe i Marka Emereuwa, čovjeka zaduženog za popis stanovništva, nakon što joj je on rekao da “prebroji svoje koze, ovce i ljude”. Ona je shvatila da njegova poruka znači da će morati platiti porez (tradicionalno, žene nisu plaćale porez), raspravila je situaciju s drugim ženama i tijekom sljedeća dva mjeseca trajali su prosvjedi, nazvani Ženski rat. U prosvjede je bilo uključeno oko 25.000 žena iz cijele regije, a prosvjedovale su protiv poreznih promjena, ali i protiv neograničene moći glavnih časničkih namjesnika. Naposljetku je položaj žena bitno popravljen, britanske vlasti odbacile su planove poreznih promjena, a brojni časnički namjesnici dali su prisilne ostavke.{slika}

 

Lakshmi Sahgal

Lakshmi Sahgal, poznata i kao Kapetanica Lakshmi, bila je revolucionarka indijskog pokreta za nezavisnost, časnica Indijske narodne armije, a kasnije je bila i ministrica za pitanja žena u vladi Azad Hind (Slobodna Indija). Zapovijedala je Rani of Jhansi, pukovnijom koju su činile isključivo žene i kojoj je cilj bio ukinuće britanske vladavine u kolonijalnoj Indiji. Rani of Jhansi bila je jedna od rijetkih pukovnija sastavljenih samo od žena u Drugom svjetskom ratu, a ime je dobila prema drugoj renomiranoj revolucionarki u indijskoj povijesti, Rani Lakshmibai, koja je bila jedna od vođa Indijske pobune 1857. godine.{slika}

 

Sophie Scholl

Njemačka revolucionarka Sophie Scholl osnovala je nenasilnu anti-nacističku grupu otpora Bijela ruža, koja je zagovarala aktivan otpor Hitlerovom režimu putem anonimnih letaka i grafita. U veljači 1943. godine, Sophie i ostali bili su uhićeni zbog dijeljenja letaka na Sveučilištu u Münchenu te su osuđeni na smrt giljotinom. Kopije letaka, preimenovane u Manifest Münchenskih studenata/ica, prokrijumčarene su izvan zemlje, a kasnije te godine savezničke snage iz zrakoplova su bacile milijune letaka preko njemačkog teritorija.{slika}

 

Blanca Canales

Blanca Canales bila je portorikanska nacionalistkinja koja je pomogla organizirati Kćeri slobode, ženski ogranak Nacionalističke stranke Portorika. Ona je bila jedna od rijetkih žena u povijesti koje su vodile pobunu protiv SAD-a, poznatu kao Jayuya ustanak. Naime, 1948. godine uveden je strogo ograničavajući zakon, poznat kao Zakon 53, prema kojem zločinom postaje printanje, objavljivanje, prodaja ili izlaganje bilo kakvog materijala s namjerom paraliziranja ili uništavanja otočne vlade. Nacionalisti su reagirali tako da su počeli planirati oružanu revoluciju. Blanca je zajedno s ostalima 30. listopada 1950. godine uzela oružje koje je skladištila u svom domu i krenula marširati prema gradu Jayuya. Pobunjenice i pobunjenici preuzele su policijsku postaju, zapalile poštanski ured, prerezale telefonske žice i podignule portorikansku zastavu prkoseći novom zakonu. Kao rezultat toga, američki predsjednik proglasio je izvanredno stanje i naredio vojsci i zračnim snagama na napadnu grad. Članice i članovi Nacionalističke stranke su neko vrijeme pružali otpor, ali onda su uhićeni i nakon tri dana osuđeni na doživotni zatvor. Veliki dio grada bio je uništen, američki mediji nisu pošteno prenijeli događaje, a predsjednik SAD-a čak je rekao kako je to bio “incident između Portorikanaca”.{slika}

 

Celia Sanchez

Većina ljudi zna tko je Fidel Castro ili Che Guevara, ali puno manji broj ljudi čuo je za Celiu Sanchez, ženu u srcu kubanske revolucije, za koju se čak govorilo da je donosila sve glavne odluke u grupi. Nakon puča 10. ožujka 1952. godine, Celia se pridružila borbi protiv Bastistove vlade. Ona je bila osnivačica revolucionarnog Pokreta 26. srpnja, bila je na čelu borbenih postrojbi tijekom revolucije, kontrolirala grupne resurse, a čak je i ugovorila i pripremila sve za pristajanje broda Granma, kojim su 82 boraca prebačena iz Meksika na Kubu kako bi svrgnuli Batistu s vlasti. Nakon revolucije, Sanchez je ostala uz Castra sve do svoje smrti.{slika}

 

Kathleen Neal Cleaver

Kathleen Neal Cleaver bila je članica Stranke crnih pantera (revolucionarna socijalistička organizacija koja se borila za prava crnačkog stanovništva) i prva žena u stranačkom tijelu za donošenje odluka.  Bila je glasnogovornica stranke i organizirala je nacionalnu kampanju za oslobođenje stranačkog ministra obrane, Hueya Newtona, koji je bio u zatvoru. Unatoč ideji da su u Stranci crnih pantera bili uglavnom muškarci, Kathleen Neal Cleaver i druge žene, poput Angele Davis, činile su dvije trećine stranke u jednom trenutku.{slika}

 

Asmaa Mahfouz

Asmaa Mahfouz suvremena je revolucionarka koja se smatra zaslužnom za pokretanje ustanka u Egiptu u siječnju  2011. godine, kad je preko video bloga ohrabrivala druge da joj se pridruže na prosvjedu na trgu Tahrir. Ona se smatra jednom od vođa egipatske revolucije i istaknuta je članica Koalicije mladih egipatske revolucije.{slika}

 

 Prevela i prilagodila Jelena Tešija