Prozor u svijet

14.06.2014. 08:34:00 - Hana Schank (New York Times)

Rozo-plavi svijet

Odgajajući djevojčicu koja ne voli ružičasto

Postoji mnogo razloga zašto je još jednom moja kćer zatražila da promijeni ime u Sam. Sam može također biti i žensko ime, objašnjavala sam joj, nadaćuji se. Ne, razjasnila je, uzdišući nad glupom mamom koja joj je dodijeljenja. Ona želi biti Sam kao muško.

"U čemu je problem ako si djevojčica?", upitala sam. Moja kćer je odgovorila da djevojčice vole stvari poput princeza i vila i sve što je lijepo. Nju takve stvari ne interesiraju. Nju interesira "Super Mario" (to je čula u školi i ne razumije riječ u potpunosti) i "Ratovi zvijezda".

Svijesno joj nisam nametala ružičaste stvari ni nošenje haljina jer osobno ne držim puno do ružičaste boje ni do haljina. Kad je moja kćer tek prohodala imala sam priliku promatrati prijateljičinu trogodišnjakinju kako uzima plastični pribor za šminku i nanosi lažni ruž za usne. "Ne znam otkuda joj to," slegnula je ramenima njezina majka. "Ja uopće ne nosim šminku." Odmah sam otišla doma i pročitala "Pepeljuga je pojela moju kćer: Depeše s prve crte bojišnice nove ružičaste kulture za djevojčice." Odonda čekam fazu princeze, s pretpostavkom da će obuzeti i moju kćer bez obzira na sve poduzete mjere predstrožnosti. Sada mislim da se moram pripremiti na nešto sasvim drugo.

Kada je moja kćer imala pet godina moja majka ju je odvela da gleda mjuzikl "Pepeljuga" na Broadwayu. Došla je kući s lutkom Pepeljuge i CD-om kojeg je opsesivno puštala plešući s lutkom. "Jesi li ti Pepeljuga?", upitala sam je, mrzeći samu sebe jer sam se nadala da će reći da. "Ne,"rekla je vrteći očima. "Ja sam princ koji pleše s Pepeljugom".

Pokušala sam nabrojati razloge zašto je dobro biti djevojčicom. Na um mi je pala slika djevojaka iz romantičnih komedija koje se druže s drugim djevojkama i plaču u svoju čašu vina. Ali, ne znam ni jednu ženu koja se tako ponaša. Tada joj ukazujem na činjenicu da može biti majka i da je to najdivnija stvar na svijetu. "Zar ne želiš biti mama," pitala sam svoju kćer. Ona započne plakati. "Ne", kaže "Želim biti pilot".

Osjećam bol neuspjeha. Kako je moguće da, usprkos tome što radim cijelog kćerina života, nisam joj uspjela prenijeti činjenicu da može biti i majka i pilot?

Gledajući s pozitivne strane, slučajno sam uspjela ono što mnoge majke nastoje postići: djevojčicu koja nije u ružičastom.  Druge majke s mog Facebook profila dijele postove od A Mighty Girl (Jaka djevojka – "Za pametne, uvjerene i hrabre djevojke") i Smart Girl od Amy Poehler ("Promijeni svijet tako da budeš onakva kakva jesi"). Planirala sam postati takvom majkom. Predviđala sam razgovore o tome što je važnije u životu od toga da si lijepa i nosiš krunu. Ali takvi razgovori nikada nisu izašli na vidjelo. Kupila sam knjigu "Rosie Revere, inženjerka" s nastojanjem kako bih svojoj kćeri pokazala da ne trebaš biti dječak kako bi izmislila stvari i imala posao. Pročitale smo knjigu nekoliko puta, ali joj se ne sviđa jer Rosie nosi haljinu.

Za Noć vještica jedna majka me povukla na stranu i rekla mi kako joj se sviđa što je moja kćer prerušena u gusara. Ona je, naravno, dječak-gusar u hlačama, s lažnom bradom i  mačem. Nisam toj majci spomenula kako je moja kćer gusar iz razloga što je u zadnjoj minuti odustala od toga da bude Darth Vader. Djevojčice koje se oblače u gusare su hrabre, jake djevojčice. Djevojčice koje se oblače u Darth Vadera izazivaju nelagodu drugih roditelja.

Možda izbjegavam očito, da je moja kćer transrodna. Jednog dana mi je rekla da u svom sljedećem životu želi biti dječak. Ignorirala sam činjenicu o tome da moja kćer vjeruje u reinkarnaciju i pitam je  "Osjećaš li se kao dječak?"

"Naravno da ne," rekla je. "Ja sam djevojčica." No, onda kaže: "Voljela bih da se zovem Charlie."

Charlie je stariji brat njezine najbolje prijateljice iz škole, koji je naravno dječak. To me navodi na novu mogućnost.

Već drugu godinu za redom moja kćer je jedna od male grupe djevojčica u razredu gdje dominiraju dječaci. I ono što se meni čini kao prilično djevojačka impulzivnost, da se ona želi odijevati poput svojih prijatelja. Što znači da je trenutačno njezina najdraža boja karirana, a njezino odjelo sastoji se prvenstveno od majica ispod starih flanelnih košulja njezinog starijeg brata. "Ovo je isto kao i Emmetova košulja," rekla je zakopčavajući crveno-bijelu flanelnu košulju preko majice s plavim prugama. Emmet, četverogodišnjak koji vjerojatno nimalo ne mari za svoj izgled, je Vouge magazin u životu moje kćeri.

Kada je upitam želi li nositi svoj lančić sa svemirskim brodom koji svijetli u mraku, promišlja o tome i kaže da će je nositi tokom vikenda. Izvlačim izgužvanu suknju iz njezine ladice i pitam je zašto je nikada ne nosi u školu. Kaže da će je nositi onaj dan kada ne bude išla u školu. Boji li se da se Emmet neće s njome htjeti igrati ako bude previše izgledala poput djevojčice? Djeluje li vršnjački pritisak na to da se moja kćer odjeva poput dječaka? Možda uopće nije Mighty Girl. Možda je jednako ranjiva poput djevojčica koje za sobom u školu vuku Snjeguljičinu haljinu.

Kada je moja kćer bila trogodišnjakinja prolazila je ružičastu Hello Kitty fazu. Bila je toliko kratka da je se ne bih ni sjetila da nije ostalo ružičastog krša po kući u obliku nježno-ružičastog pokrivača za krevet i pomalo otrcane kutije za užinu sa slikom uvijek mirne Hello Kitty u suknji od tila. Internet kaže da činjenica da se moja kćer želi zvati Sam ne predstavlja veliki problem. Uvaženi stručnjaci govore da je spolni identitet fluidan i još uvijek se formira u ovoj fazi. Moja kćer je prilično samouvjerena, ali i to je možda samo faza.  I na kraju, bez obzira koliko teorija imala o tome što motivira njezine odluke, ona će biti ono što će biti, a ja ću je jednako voljeti.

Za svoj rođendan želi novi pokrivač za krevet koji će zamijeniti onaj ružičasti. Nakon mnogo guglanja odlučile smo se za prekrivač na plave, zelene, žute i bijele pruge. Na dan njegova dolaska ona skakuće na svojim prstićima, miluje prekrivač i govori kako jedva čeka da ide spavati te noći kako bi ga isprobala. Kada sklapam stari ružičasti prekrivač pita me što ću sada s njim napraviti. "Ne znam," odgovaram.  Možda će ga negdje htjeti neka djevojčica u ružičastom. "Sačuvajmo ga", rekla je moja kćer. "Za vrijeme kada će mi se opet sviđati ružičasto".

Prevela i prilagodila Marija Sabolić

Tagovi: djevojčice, obitelj, odgoj, osnaživanje, rodni stereotipi

Vezani članci:

Facebook komentari

Iz drugih medija

AEM