Prozor u svijet

21.03.2014. 11:07:43 - Dalia Leinarte (lithuaniatribune.com)

Litva:

Hoće li zaštita prenatalnog života i zabrana pobačaja biti legalizirane uz prostituciju?

Ne postoje objektivni i ozbiljni razlozi koji opravdavaju zabranu prekidanja neželjene trudnoće. Liječnici, društveni aktivisti i aktivisti za ljudska prava progovaraju protiv zabrane pobačaja zato što su svjesni posljedica takve zabrane – ilegalni i opasni pobačaji. Međunarodni dokumenti, uključujući i UN-ovu Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), potvrđuju pravo žene na samostalnu kontrolu reprodukcije. Žena ima pravo slobodno i odgovorno   odlučivati o broju djece i kada će ih imati.

Gotovo 20 posto, odnosno svaka peta trudnoća, ove je godine završila pobačajem. Kod žena u dobi od 15 do 44 godine, izvrši se sedam do trinaest pobačaja na 1000 žena, čime se povećava broj ilegalnih pobačaja unutar ove skupine na 16 do 23.  Porast broja ilegalnih pobačaja najveći je u onim zemljama koje su kriminalizirale abortus, a Litva tim brojem nadmašuje sve zemlje u svijetu – na 1000 žena izvrše se 32 pobačaja, što pokazuje da će zabrana ili kriminalizacija pobačaja povećati broj ilegalnih ili opasnih pobačaja.

Zašto litavski pro-life aktivisti vjeruju da  zabrana pobačaja u Litvi neće rezultirati istom statistikom kao na Karibima ili u zemljama Latinske Amerike? Danas u Litvi, kao i latinoameričkim zemljama, ne postoji učinkovita seksualna edukacija za mlade. Učinkovita kontracepcija dostupna je samo putem liječničkog recepta i nije u financijskom dometu svih žena fertilne dobi. U Litvi je situacija po pitanju seksualnog zdravlja i edukacije bliža onoj Južne Amerike, nego li zemljama Europske unije. U međuvremenu, zemlje zapadne Europe imaju najnižu stopu pobačaja u svijetu: na tisuću žena dolazi 12 pobačaja. Ova potresna razlika uzrokovana je kvalitetnom seksualnom edukacijom u srednjim školama.

Kada je reproduktivno zdravlje u pitanju, Latinska Amerika, kao ni susjedna Poljska nisu dobri primjeri. Iako zakon u Poljskoj dopušta pobačaj u slučaju silovanja, u posljednje dvije godine nijedna žena nije iskoristila to pravo. Je li Poljska odjednom postala zemlja bez seksualnog nasilja nad ženama i djevojkama? Zanimljivo, u Poljskoj, zemlji u kojoj je zabrana pobačaja donesena zbog zaštite života u prenatalnoj fazi, prostitucija je legalna.

Mađarska je još jedan primjer – od 2011. godine mađarskim je ustavom pravo na život osigurano već začećem. Osim toga, prostitucija je također legalna. Od 2012. godine nastupile su i restrikcije farmaceutskih sredstava za prekid trudnoće. Jedina privatna klinika koja je u Budimpešti vršila pobačaj sada je zatvorena, a žene u Mađarskoj koje žele prekinuti trudnoću moraju odlaziti u Slovačku ili Austriju. U Irskoj je pobačaj kriminaliziran još 1861. godine, iako je i tamo prostitucija legalna. Irskim je zakonima popisana doživotna kazna za izvođenje pobačaja, a ako bi žena u bolnici umrla od posljedica neizvršavanja pobačaja, medicinsko osoblje ne bi snosilo nikakve zakonske posljedice. Takav se slučaj dogodio 28. listopada 2012. godine kada su irski liječnici odbili izvršiti pobačaj Saviti Halappanavar, unatoč tomu što je to bila želja i nje i njenog muža. Budući da je pobačaj zabranjen, a prostitucija legalna, na koji način ovakve odluke odražavaju ljubav i brigu za žensko tijelo? Znači li da slijedom ovakvih trendova i Litvu očekuje zaštita prenatalnog života i zabrana pobačaja uz bok legaliziranoj prostituciji?

 Prevela i prilagodila Sara Sharifi 

Tagovi: litva, ljudska prava, pobačaj, prostitucija, seksualna edukacija, svijet

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (13)

Stari komentari

Lana:
A zašto prenatalni život nema svoja prava?
23.03.2014. 18:30
reasilvija:
Da bi prenatalni život dobio svoja prava, nekom drugom (majci) prava moraju biti oduzeta. Postoji još nešto u ovoj priči: pravo na ljubav. Svako dijete bi trebalo imati pravo na ljubav, jer je ona izuzetno važan čimbenik u odrastanju. Kako nekom djetetu osigurati to pravo? Ako ga mama neće. Ne spominjite odmah posvojitelje, rijetko koja žena će dati svoje dijete na posvajanje iz razloga "nisam htjela imati (više) djece".
Smije li zakon siliti žene da rađaju neželjenu djecu? Za koga je dobar taj zakon? Kako onda nerođenom djetetu osigurati njegova prava? Smatram da jedino pametno što zakon može osigurati je zaštita prokreacije i roditeljstva kroz niz socijalnih mjera te sustavni spolni odgoj kako bi se podigla razina odgovornosti za vlastito spolno ponašanje. A zabrane i prisiljavanje, ne vidim da to vodi nečem dobrom.
24.03.2014. 08:57
Lana:
A zašto žene ne daju svoje dijete na posvajanje iz tog razloga, nego abortiraju? Mislim, zašto je to tako rijetko? Zašto se to rješenje ne bi više promicalo? Zbog čega žene vide abortus kao bolje rješenje od posvajanja?
Također, postoje i abortusi zato što je fetus ženski ili zato što će imati invaliditet ili teškoće u razvoju, nije li to diskriminacija i eugenika?
24.03.2014. 11:46
Lana:
Nije li zaključak da je važnije biti voljen/a nego biti rođen/a odlučivanje u tuđe ime?
24.03.2014. 11:52
Lana:
Ako uzmemo da prekinuti tuđi život nije pravo, onda majci nisu prava oduzeta. A ne znam kako mogu postojati ljudska prava ako selektivno odlučujemo tko je punopravni čovjek.
Možda ne zabrane i prisiljavanje, ali što je loše u promicanju ideje da je posvajanje bolje rješenje?
Uostalom, bude li dijete nesretno u životu, uvijek si može samo prekinuti život. Ne bi li to trebala biti njegova, a ne tuđa odluka?
(Ispričavam se na pisanju više komentara, naknadno se sjetih nekih stvari.)
24.03.2014. 11:55
reasilvija:
Ne govorim o pravu prekidanja tuđeg života (tj. ubojstva nerođenog djeteta), već o pravu odlučivanja hoću li roditi dijete ili ne (ne govorim o sebi, nego o ženama). Ako država, tj. zakon može natjerati ženu da silom postane majka, meni je to jednako nepravedno kao ubiti nerođeno dijete. Smatram da rođenje djeteta nije "eto tako, rodila sam dijete, i sad ću ga dati na posvajanje i sve lijepo zaboraviti", već da dati nekome život mora ostaviti dubok trag na psihi (većini žena ostavlja i dubok trag na tijelu). O životu neželjene djece sam već rekla, ali jesu li u skorije vrijeme pravljene neke zn. studije o tome, ne znam, ono što sam ja čitala o tome bilo je davno, međutim, na dobrom ste tragu, vodi prema suicidu (to ne znači da će se većina neželjene djece poubijati, već da se cijeli život osjećaju kao da bi bilo bolje da ih nema). Ali to nije ono što želim reći, nego želim reći ovo: društvo u kojem živimo nije naklonjeno rađanju i odgajanju djece. To je ono što treba promijeniti. Možda za početak dobro ispitati i analizirati razloge i situacije zbog kojih se žene odlučuju na prekid trudnoće, pa na tome raditi.
24.03.2014. 12:34
reasilvija:
E, da. Zašto je davanje tek rođenog djeteta na posvajanje tako rijetko? 1. zbog osude okoline. 2. jer je to vidljivo, a za prekid trudnoće zna samo mali broj osoba kojima je svima u cilju da ne šire taj podatak okolo. Zbog pogledaj pod 1.
24.03.2014. 12:39
Lana:
A oduzeti nekome život ne ostavlja dubok trag na psihi? Ako ne, tome bi mogao biti uzrok što se nerođenu djecu ne smatra ljudima, a u povijesti je bilo previše prozivanja nekih ljudi ,,nedovoljno ljudima", uključujući i žene.
A ako je abortus ,,evo, tako, abortirala sam i sad ću sve lijepo zaboraviti", nema li to elemente bešćutnosti? (Ne kažem da jest tako, nego da Vaše riječi ostavljaju takav dojam. Roditi dijete ostavlja dubok trag na psihi, ali prekinuti tuđi život ne. Iskreno, takav bih stav prije očekivala od desnice nego od pokreta za ljudska prava. Pročitala sam neki dan neki komentar u kojem piše da je život onoga tko nije domoljub i nema nacionalnu svijest bezvrijedan.)

Bolje je oduzeti si život sam nego da to netko drugi odluči za tebe.
Slažem se da treba promijeniti to što ste rekli, ali problem vidim i u tome što se neki ljudi smatraju manje vrijednima. Na primjer, na Libeli je više puta pisalo da je život embrija/fetusa manje vrijedan jer je embrij ,,čudan" ili ,,veličine palca".)
Također, u nekim zemljama je abortus dopušten nakon što fetus počne osjećati bol. Čula sam za jedan fetus s Downovim sindromom kojeg su u petom mjesecu trudnoće rastvorili kiselinom.
Uglavnom, ono što ja kažem jest da je opasno kad se za nekoga proglasi da je bez ikakvih prava.
Možda ne bi bilo zgorega ni raditi na smanjivanju pritiska na majke da se za dijete moraju ,,potpuno žrtvovati".
24.03.2014. 15:46
kosee:
Slažem se da treba promicati posvajanje pred abortusom (ne znam tko uopće promiče abortus???), ali trebalo bi imati na umu i da je između posvajanja i abortusa 8-9 mjeseci ženinog života. Da tu ulaze ginekološki pregledi, izostanci s posla, mogućnost otkaza, objašnjavanje obitelji, prijateljima, poslodavcu, kolegama i svim bitnim i nebitnim ljudima koji te u tom razdoblju vide i uoče da si trudna da nećeš zadržati dijete, zatim moguće komplikacije u trudnoći, potrebu bolničkog liječenja, promjene na tijelu, tegobe u trudnoći... Da nabrajam dalje? Zašto je tako normalno osuditi ženu ako na to sve nije spremna i to zbog djeteta koje ne želi? I onda ju ponovno osuditi jer daje dijete na posvajanje jer kakva majka to radi? Gdje je sustav potpore unutar tog razdoblja za ženu koja se odluči roditi i dati dijete na posvajanje?
Lako je imati principe, teško je biti TA žena.
O tome koliko je djetetu super jednom kad ga ubaciš u sustav i proces posvajanja bi se isto dalo raspravljati. Pri čemu 'bolje mu je nego da je mrtvo' za mene nije dovoljno dobar argument.
25.03.2014. 11:51
Lana:
Slažem se da je teško biti ta žena, ali ovdje govorim o nepriznavanju ljudskosti jednom obliku ljudskog života, što je problem principa, a ne konkretnih situacija.
Problem je u tome što čovjek nema pravo ubiti drugog čovjeka jer misli da mu u budućnosti neće biti dobro pa je bolje da je mrtav. To je odluka o drugome umjesto tog drugog. Tako da za mene, pak, nije dovoljno dobar argument ,,Ionako bi bio/la nesretan/na.". Uostalom, ima i među takvim ljudima onih koji bi ipak voljeli svoj život, a ovo je unaprijed odlučivanje za njih.
Svi problemi koje ste naveli su realni i slažem se da treba raditi na tome da se riješe, od sustava potpore za ženu do senzibilizacije okoline. Ono što me zasmetalo jest što sam čitajući Libelu i neke druge pro-choicr izvore stekla dojam da zastupaju mišljenje kako su embrij i fetus potpuno nebitni oblici ljudskog života, nepriznati, i da je potpuno svejedno ako se takav oblik života prekine. Također. postoji diskriminacija: mislim da se i na Libeli pisalo o pobačajima samo zato što je fetus ženski, zatim, ako fetus ima neko oštećenje, dopušten je abortus i nakon pojave osjetljivosti na bol.
Osim toga, u nekim je zemljama abortus dopušten i u dobi za koju se zna da fetus osjeća bol ili da može preživjeti izvan maternice. Čak postoji i mišljenje da novorođenčad nema pravo na život (nisam primijetila da Libela zastupa takav stav, i jako mi je drago zbog toga.)
Uglavnom, ne govorim o osuđivanju žene, nego o definiciji čovjeka, koju smatram problematičnom jer je bilo puno definicija čovjeka u povijesti koje nisu uključivale sve ljude.
25.03.2014. 19:10
tprit:
a zašto se jednostaavno ne skrati priča i reče da mi smo ljudi licemjeri ubijamo nerođene bebe, životinje jer nam je tako lakše živit
26.03.2014. 01:13
kosee:
tprit, ne možeš uspoređivati ubijanje životinja i nerođenih beba.

Teoretski gledano, nerođena djeca, fetusi, ili kako god ćemo ih zvati, a kada o tome govorim onda mislim na ono što je zakonski dozvoljeno u Hr a to je abortus do 10-og tjedna trudnoće; dakle riječ je nečemu/nekome tko ne može sam preživjeti nego to može učiniti samo u sklopu drugog organizma - majke. Majčina odluka da ne želi da se u njenom tijelu i organizmu razvija novi život je nažalost istovjetna odluci da se taj početak života zaustavi odnosno ubije.

Ubijati životinju ili bilo koje biće koje samostalno funkcionira je čista obijest i mržnja jer to biće uvijek možemo ostaviti da živi neovisno o nama negdje, onako kako mu odgovara ili se možemo pobrinuti za njega, i opet neovisno o sebi.
Trudnica nema taj izbor i to je ono što je problem. Ako ona dijete i trudnoću ne želi, jedini izbori su abortus ili neželjena trudnoća i porod. Mislim da je to užasno težak izbor i da sigurno ne pomaže što svi o njemu imaju mišljenje, a rijetko tko ili čak nitko nema riječi ili djela potpore.
26.03.2014. 09:53
Lana:
Možda bi bilo dobro organizirati neki prosvjed kojim se traži da trudnice koje kane abortirati zbog neimaštine (čula sam preko prijateljice za jedan takav slučaj i stekla sam dojam da trudnoća i ne bi bila neželjena da žena nije bila u nezavidnoj financijskoj situaciji jer mi prijateljica kaže da ponekad sjetno pomisli ,,Sad sam mogla imati toliko i toliko staru bebu."), imaju pravo na državnu subvenciju troškova. Što mislite o tome?
26.03.2014. 14:42

Stup srama

Iz drugih medija

AEM