Američki kršćanski fanatici ponovno se bore protiv gej prava – i to u inozemstvu.

Moglo bi se činiti da se radi samo o slučajnosti. Usporedno s porastom gej prava na Zapadu – Francuska i Novi Zeland među posljednjim su državama koje su legalizirale istospolne brakove – homofobija je u porastu u drugim dijelovima svijeta. No, ti naizgled suprotstavljeni trendovi mogli bi biti povezani. Američki konzervativni kršćani i kršćanke svoj križarski pohod prebacuju u inozemstvo.

Sudac u Massachusettsu bavio se neobičnim slučajem u središtu kojeg se nalazi tvrdnja Sexual Minorities Ugande (SMUG), skupine za gej prava, protiv Scotta Livelyja, propovjednika i ko-autora knjige "The Pink Swastika" (Ružičasta svastika), u kojoj autori tvrde da je gej zajednica pomagala i podupirala nacizam. Gospodin Lively posjetio je Ugandu 2009. godine, gdje se susreo s političarima, pojavljivao se na televiziji i dijelio svoje teorije o regrutaciji mladih od strane homoseksualaca.

Ubrzo nakon toga, član Parlamenta iz Ugande predstavio je parlamentarni dokument koji bi postojeće kazne za 'homoseksualno ponašanje' dodatno pooštrio; između ostalih drastičnih mjera, predložio je i smrtnu kaznu za 'pogoršanu' homoseksualnost. Usred eksplozije anti-gej pokreta i naslova u novinama poput "Objesite ih, krenuli su po našu djecu", gej aktivist je ubijen. SMUG tvrdi da je, u toj prilici i prije toga, gospodin Lively sudjelovao u zavjeri za progon homoseksualaca u Ugandi. On, s druge strane, kaže da je savjetovao terapiju i prevenciju, ne oštre kazne.

Ova je epizoda dio veće kampanje. Ostali propovjednici, poput Loua Englea, fundamentalističkog pastora u crkvi u Kanzasu, također su bili u Ugandi. Dokumentarac "God Loves Uganda" (Bog voli Ugandu) pokazuje koordinaciju između posjetitelja, tamošnjih misionara i svećenika u Ugandi, školovanih u Americi. Ogranak American Centre for Law and Justice (ACLJ), skupine osnovane od strane Pata Robertsona, u Keniji i Zimbabveu odbio je uvesti promjene u korist gej populacije u svoj ustav.

U Africi, propangadisti su usvojili jezik anti-kolonijalizma, prikazujući gej prava i samu homoseksualnost kao zapadna nametanja. Oponenti, pak, tvrde da je sama kriminalizacija gej seksa velikim dijelom nasljeđe carstva. No, retorika i taktike su fleksibilne. Amerikanci će rado, ako je potrebno, surađivati s katolicima/kinjama i ortodoksnim vjernicima/cama, koji/e se jedva broje kao kršćani/ke u očima ekstremnih protestanata/kinja. Islamisti su također tihi saveznici.

U bivšem Sovjetskom savezu, gdje je homoseksualnost većim dijelom bila legalizirana, naglasak je stavljen na prevenciju njene "promocije". Ovdje, kaže Julie Dorf, članica Odbora za globalnu jednakost, lobističke skupine bazirane u Washingtonu, američki napori su usmjereni na podupiranje predrasuda i donošenje anti-gej zakona.

I Paul Cameron, američki psiholog koji homoseksualnost uspoređuje s ovisnošću o drogama, i gospodin Lively, posjetili su istočnu Europu. Gej aktivisti i aktivistkinje u Moldaviji kažu da je izvanjski utjecaj pomogao u reduciranju isticanja seksualnosti u nedavnim antidiskriminacijskim zakonima. U Latviji se gospodin Lively pobratimio s crkvom čiji su članovi maltretirali sudionike i sudionice marša za gej jednakost.

Treći front čine Karibi i središnja Amerika. Caleb Orozco iz skupine za gej prava UNIBAM iz Belizea tvrdi na sudu da se kriminalizacija gej seksa protivi ustavu. Prema Heidi Beirich iz Southern Poverty Law Centre, koaliciju crkava koje se protive pokretu podupire Alliance Defending Freedom (ADF), još jedan američki pokret. Najprominentniji anti-gej klerik u Belizeu je Amerikanac; njegova je crkva povezana s ministarstvom u Arizoni, čiji je vođa poticao vjernike/ce da podignu iz mrtvih mrtvace u mrtvačnicama. Gospodinu Orozcu su prijetili i napali ga bocom.

Kolateralna šteta

Američki fundamentalisti sebe vide kao branitelje biblijskih vrijednosti i borce protiv degenerika. U inozemstvu, politika kojom se vode u svojim nastojanjima često je puno ekstremnija od one koju provode kod kuće (iako bi gospodin Lively rado ponovno kriminalizirao preljub, blud i homoseksualnost i u Americi). Neki bi rado bili vratari u globalnoj teokraciji.

U Americi su zagovornici takvih ideja često opisani kao oni koji nisu baš pri sebi, zbog čega, sa svoje strane, oni proglašavaju svoju zemlju kao moralno izgubljenu. No, na svojim putovanjima u inozemstvo primaju počasno mjesto, pozvani su u parlamente i pojavljuju se na nacionalnoj televiziji.

Takva vrsta primanja im puni moral, ali može ponuditi i konkretne povlastice. Utjecaj, vidljivost i pristup u zemljama u kojima poštenje ostaje netaknuto (kako oni to vide), pomaže prikupljanjem sredstava za njihove kampanje.

Njihovi argumenti vezu između promjena na Zapadu i otpora u drugim dijelovima svijeta čine eksplicitnom. Antidiskriminacijski zakoni i druge liberalne reforme dokazi su sekularne zavjere diljem svijeta, protiv koje se Afrika, istočna Europa ili Karibi moraju boriti. Povremene zamjerke američke vlade protiv proganjanja homoseksualaca vani je samo dokaz snage te zavjere. Neki tragovi pokazuju da je pravi pokaz putujućih negdje drugdje. Njihov gnjev prema gej brakovima i posvajanju možda se osjeti u Americi, ali je irelevantan u zemljama u kojima je čak i homoseksualnost u privatnosti zabranjena.

Kapya Kaoma, anglikanski svećenik iz Zambije koji radi za Political Research Associates, liberalni think-tank u Bostonu, primjećuje da zagovornici takvih kampanja kod kuće imaju moćan lobi iza sebe, no u istočnoj Africi, njihovi su napori izolirani i slabi. Patnje homoseksualaca u takvim mjestima, kaže, kolateralna su šteta u američkim kulturnim ratovima.

Prevela i prilagodila Tea Stipan