U fokusu

Mjere za zapošljavanje mladih

Garancijom za mlade do smanjenja nezaposlenosti?

Garancijom za mlade do smanjenja nezaposlenosti?

Nezaposlenost mladih dvostruko je veća od broja starijih odraslih. Uz to što je mladim osobama teže naći posao, uvjeti njihova rada su vrlo nestabilni, zato što, ukoliko i pronađu zaposlenje, uglavnom rade privremene poslove (eng. part-time job), ili rade na ugovor na određeno.

Garancija za mlade jest set javnih politika kojima se nastoji smanjiti stopa nezaposlenosti mladih (ispod 25 godina, u Hrvatskoj taj je prag podignut na 29 godina). Garancijom se svaka država članica obvezuje da će izraditi mjere kojima se mladima, koji su izašli (napustili ili završili) iz sustava obrazovanja u roku od četiri mjeseca, pružiti pomoć u obliku zaposlenja, nastavka obrazovanja, naukovanja (eng. apprenticeship) ili prakse.

Iako je relativno novi oblik javnih politika i mjera za zapošljavanje, Garancija za mlade se prvi puta spominje 1981., gdje se definira kao društvena okolnost u kojoj se svim mladima garantiraju šanse za edukaciju, praksu i zaposlenje sukladno s njihovim osobnim aspiracijama, mogućnostima i interesima,  kao i s potrebama te ciljevima društva i ekonomije.

Svrha garancije je osigurati pomoć svim mladima, kako bi se lakše i brže snašli i prilagodili zahtjevima svijeta rada. To može značiti kratke i jednostavne intervencije poput univerzalnih profesionalnih usmjeravanja, obrazovanja ili pružanja informacija o tržištu rada. U određenim slučajevima trebat će pomoć prilikom ulaska u svijet rada, poput popunjavanja praznina u životopisu, dok će drugim skupinama biti potrebna duža i sustavna pomoć. To se odnosi na posebno ranjive skupine, poput onih s ograničenim mogućnostima ili niskom razinom obrazovanja.

Provedba garancije traje od 2014. do 2020. godine, a novčani iznos predviđen za provedbu iznosi 21 bilijun eura godišnje, što i nije toliko velika brojka ukoliko uzmemo u obzir da trošak održavanja sustava nezaposlenosti iznosi 153 bilijuna eura godišnje (na razini EU). Svaka zemlja članica se obvezuje na to da će prioritet u državnom proračunu biti na rješavanju problema nezaposlenosti mladih, kako bi se smanjio ekonomski pad ili deficit u budućnosti, a većina financija dolazi iz džepa Europskog socijalnog fonda.

Prilikom dizajniranja sheme Garancije za mlade mora se uzeti u obzir društveno-ekonomska situacija svake države članice, te će se stoga paketi mjera, njihovo trajanje, ciljane skupine i druge kategorije razlikovati od  zemlje do zemlje.

Ali je prije svega nužno, a što nalaže Europska komisija – uzeti u obzir heterogenost skupina mladih koje se suočavaju s različitim društvenim okruženjima, dok poseban naglasak mora biti stavljen na one kojima prijeti rizik od ulaska u NEET skupine (NEET – Not in Education, Employment or Training).

Posebno ranjiva skupina, kojoj prijeti NEET, su žene. To posebice vrijedi za zemlje južnog i istočnog dijela Europe, gdje žene čine većinu godišnje stope NEET-a, a obilježava ih manji izlazni prag iz NEET-a nego u muškaraca. Stoga, prilikom izrade Garancija za mlade, posebno se potiču mjere kojima se nastoji obuhvatiti rodna dimenzija, odnosno smanjiti rodnu neproporcionalnost. Taj problem ističe i inicijativa Za rad spremne, koja radi na osvješćivanju ove problematike.

Na hrvatskoj razini, izradu Plana implementacije Garancije za mlade preuzelo je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, koji je u prvim pokušajima izrade mjera poprilično iznevjerio očekivanja. Sukladno tome, jedno se vrijeme moglo vidjeti veliko nezadovoljstvo inicijative Za rad spremne, kao i Mreže mladih Hrvatske, te sindikalnih organizacija. U sadašnjoj fazi formirano je novo tijelo – Savjet za izradu plana implementacije Garancije za mlade, koje obuhvaća veći broj socijalnih partnera. To znači da su uključeni takozvani ‘zviždači’ – Mreža mladih, sindikati i inicijativa Za rad spremne. Njihova je uloga praćenje provedbe Garancije, kao i uviđanje te mijenjanje dugoročno neodrživih mjera. U budućnosti se može očekivati i naknadna izmjena onih mjera koje su se ispostavile neefikasnima.

Od velike je važnosti poticanje dijaloga i suradnje svih dionika, kako državnih institucija, tako i udruga civilnoga društva. Iznimno je potrebna razmjena mišljenja i suradnja kako bi se iznašlo najbolje moguće rješenje, koje tek čekamo.