Nezaposlenost mladih dvostruko je veća od broja starijih odraslih. Uz to što je mladim osobama teže naći posao, uvjeti njihova rada su vrlo nestabilni, zato što, ukoliko i pronađu zaposlenje, uglavnom rade privremene poslove (eng. part-time job), ili rade na ugovor na određeno.
Garancija za mlade jest set javnih politika kojima se nastoji smanjiti stopa nezaposlenosti mladih (ispod 25 godina, u Hrvatskoj taj je prag podignut na 29 godina). Garancijom se svaka država članica obvezuje da će izraditi mjere kojima se mladima, koji su izašli (napustili ili završili) iz sustava obrazovanja u roku od četiri mjeseca, pružiti pomoć u obliku zaposlenja, nastavka obrazovanja, naukovanja (eng. apprenticeship) ili prakse.
Iako je relativno novi oblik javnih politika i mjera za zapošljavanje, Garancija za mlade se prvi puta spominje 1981., gdje se definira kao društvena okolnost u kojoj se svim mladima garantiraju šanse za edukaciju, praksu i zaposlenje sukladno s njihovim osobnim aspiracijama, mogućnostima i interesima, kao i s potrebama te ciljevima društva i ekonomije.
Svrha garancije je osigurati pomoć svim mladima, kako bi se lakše i brže snašli i prilagodili zahtjevima svijeta rada. To može značiti kratke i jednostavne intervencije poput univerzalnih profesionalnih usmjeravanja, obrazovanja ili pružanja informacija o tržištu rada. U određenim slučajevima trebat će pomoć prilikom ulaska u svijet rada, poput popunjavanja praznina u životopisu, dok će drugim skupinama biti potrebna duža i sustavna pomoć. To se odnosi na posebno ranjive skupine, poput onih s ograničenim mogućnostima ili niskom razinom obrazovanja.
Provedba garancije traje od 2014. do 2020. godine, a novčani iznos predviđen za provedbu iznosi 21 bilijun eura godišnje, što i nije toliko velika brojka ukoliko uzmemo u obzir da trošak održavanja sustava nezaposlenosti iznosi 153 bilijuna eura godišnje (na razini EU). Svaka zemlja članica se obvezuje na to da će prioritet u državnom proračunu biti na rješavanju problema nezaposlenosti mladih, kako bi se smanjio ekonomski pad ili deficit u budućnosti, a većina financija dolazi iz džepa Europskog socijalnog fonda.
Prilikom dizajniranja sheme Garancije za mlade mora se uzeti u obzir društveno-ekonomska situacija svake države članice, te će se stoga paketi mjera, njihovo trajanje, ciljane skupine i druge kategorije razlikovati od zemlje do zemlje.
Ali je prije svega nužno, a što nalaže Europska komisija – uzeti u obzir heterogenost skupina mladih koje se suočavaju s različitim društvenim okruženjima, dok poseban naglasak mora biti stavljen na one kojima prijeti rizik od ulaska u NEET skupine (NEET – Not in Education, Employment or Training).
Posebno ranjiva skupina, kojoj prijeti NEET, su žene. To posebice vrijedi za zemlje južnog i istočnog dijela Europe, gdje žene čine većinu godišnje stope NEET-a, a obilježava ih manji izlazni prag iz NEET-a nego u muškaraca. Stoga, prilikom izrade Garancija za mlade, posebno se potiču mjere kojima se nastoji obuhvatiti rodna dimenzija, odnosno smanjiti rodnu neproporcionalnost. Taj problem ističe i inicijativa Za rad spremne, koja radi na osvješćivanju ove problematike.
Na hrvatskoj razini, izradu Plana implementacije Garancije za mlade preuzelo je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, koji je u prvim pokušajima izrade mjera poprilično iznevjerio očekivanja. Sukladno tome, jedno se vrijeme moglo vidjeti veliko nezadovoljstvo inicijative Za rad spremne, kao i Mreže mladih Hrvatske, te sindikalnih organizacija. U sadašnjoj fazi formirano je novo tijelo – Savjet za izradu plana implementacije Garancije za mlade, koje obuhvaća veći broj socijalnih partnera. To znači da su uključeni takozvani ‘zviždači’ – Mreža mladih, sindikati i inicijativa Za rad spremne. Njihova je uloga praćenje provedbe Garancije, kao i uviđanje te mijenjanje dugoročno neodrživih mjera. U budućnosti se može očekivati i naknadna izmjena onih mjera koje su se ispostavile neefikasnima.
Od velike je važnosti poticanje dijaloga i suradnje svih dionika, kako državnih institucija, tako i udruga civilnoga društva. Iznimno je potrebna razmjena mišljenja i suradnja kako bi se iznašlo najbolje moguće rješenje, koje tek čekamo.
