U fokusu

Šest načina za...

Širenje internetskog nasilja

Širenje internetskog nasilja

Zlostavljanje pomoću interneta je plodan, većim djelom rodni problem. Istraživanje Sveučilišta u New Hempshireu pokazalo je da 72 posto žrtava čine žene. Laurie Penny prije nekoliko godina napisala je za The Independent: “žensko mišljenje je mini suknja interneta”. Internetsko nasilje ne ograničava se samo na žene koje kritiziraju rodne uloge. Audrey Watter, autorica edukacijskih tehnologija isključila je komentare na svom blogu kako bi zaustavila slične probleme.

Nažalost, kada se govori o zlostavljanju, ništa se ne postiže  pomoću nedjelotvornih sredstava poput onih inzistiranja da ljudi koriste stvarna imena u komentarima. Naposljetku, trebamo gledati izvan uobičajenih površinskih strategija, ali prvo trebamo shvatiti problem.

Ovo su šest osnovnih načina kako internetsko nasilje ušutkava žene.

1.       Cyber mobbing

Anita Sarkeesian započela je Kickstarter kampanju kako bi analizirala kako se opisuje žene u video igrama. Upoznata s usporavanjima, očekivala je rodne uvrede i  dosadne šale o kuhinjama i sendvičima. No nakon kampanje našla se na meti tisuću komentara s prijetnjama nasiljem, silovanjem pa čak i ubojstvom. Njezin članak na Wikipediji vandalizali desetci korisnika s različitih IP adresa, a pokušalo se ući i u njezinu e-poštu i druge internetske račune. Maltretirana je pornografskim uracima u kojima njezinu virtualnu junakinju siluju drugi likovi iz video igara. Posebice uporan zlostavljač stvorio je video igru gdje se pozivalo ljude da “pretuku kuju”, nakon čega je virtualna Sarkeesian završila krvava i puna modrica.

Mentalitet mase na internetu pokazuje sve načine na koje se odvija zlostavljanje žena u online prostorima. Ovo nasilje se ne događa u vakuumu i nije novo, ali nove tehnologije omogućuju brže skupljanje i načine koordinacije napada.

Sarkeesian u videu govori govori o zlostavljanju i o načinima kako se borila s nasiljem. Osobito uznemirujuće saznanje jest da se oponaša ključan način kako se žene ušutkava u stvarnom životu.

2.       Protunasilne mjere koriste se kao alati nasilja

Sarkeesianini video materijali na YouTubeu namjerno su označeni kao oni koji krše uvjete korištenja YouTubeom. Sarkeesian kaže da su ljudi prijavili njezine račune uz označene kao spam, pa čak i terorizam; sve to dio je bizarnog preokreta koji pokazuje kako smo loše pripremljeni da se nosimo sa zlostavljanjem na internetu i koja se sve protunasilna oruđa koriste kako bi se slične autorice zlostavljale.

Njezin zločin? Započela je projekt u kojem je kritizirala video igre. Kada se Adria Richards žalila na šalu o hardverskim ključevima na konferenciji i tweetala sliku dvaju muškaraca, također je bila podvrgnuta internetskom zlostavljanju, prijetnjama silovanjem i smrću.

Njezina je web-stranica napadnuta, a ona je dobila otkaz jer je izazvala preveliku medijsku buku. Ovoga puta otkaz su dobila i dvojica muškaraca koji su se našalili.

Bez obzira na to slažemo li se s njezinim postupcima o cinkanju ljudi umjesto da situaciju razriješi razgovorom, količina otpora koji je nakon svega iskusila potpuno je  disproporcionalna s obzirom na uvredu.

3.       Kultura “bacanja na pod” je igra

Nemoderirani i anonimni forumi poput nekih dijelova Reddita i 4Chan mjesta su okupljanja gdje se planiraju napadi i objavljuju trijumfi kada grupa ljudi sa sličnim uvjerenjima odluči napasti nekoga. Povezanost koja tako dobro funkcionira u stvaranju virusnih sadržaja, također pomaže u nagomilavanju nesuglasica. U svom videu o internetskom nasilju Sarkeesian je govorila o načinima na koje se internetsko nasilje tretiralo kao igru. Ljudi su se okupljali po forumu sa slikama zaslona kao dokaza o zlostavljanju, a kako su se pritom i  međusobno natjecali, žestina napada se povećavala.

{slika}

4.       Internetski alati koji su nekad povezivali ljude, sada ih marginaliziraju

Postoje mnoge dinamične web opcije koje omogućavaju kompilaciju podataka na zanimljive načine. Ask.fm, na primjer, dozvoljava platformu za anonimna pitanja i odličan je za situacije poput upoznavanja. No u isto je vrijeme omogućio internetski bullying koji je doveo do samoubojstava, a često se koristi i kako bi se napadalo transrodne osobe putem Twittera. Jedna transrodna osoba s kojom sam razgovarala, a koja želi ostati anonimna, izvrgnuta je nasilju na Twitteru bez mogućnosti da ga zaustavi.

Ana Mardoll na svom blogu piše o problemu zlostavljanja pomoću Storifyja. Kaže da je jedan korisnik Storifyja koristio poseban Storify  alat kako bi opsesivno prikupio tweetove žena koje je uhodio. Kasnije je tvrdio da ne smatra da je ikoga zlostavljao i brani se da su njihovi tweetovi dostupni javnosti te da nije ženomrzac jer skuplja i tweetove muškaraca.

Ove dvije metode zlostavljanja nemaju način zaustavljanja  i nema postavljenih mehanizama kako se nositi sa zlostavljanjem. Sloboda govora pritom se često navodi kao obrana.

5.       Problemi se brišu

Kada se nađeš usred internetskog zlostavljanja daje ti se isti savjet kao i u osnovnoj školi. Drži se podalje. Ne obraćaj pozornost.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, Laurie Penny u svojoj knjizi o seksizmu na internetu kaže da se o internetskom zlostavljanju piše u medijima, a ženama se savjetuje da se drže podalje od interneta. U videu o internetskom nasilju govori kako postoji mala razlika “između toga i kako ljudi reagiraju… pa ako ne želiš da te siluju nemoj izlaziti noću sama van.” Logika je još uvijek ista. Ženama se savjetuje da izbjegavaju još jedno javno mjesto.

6.       Efekt hlađenja

Ovi bezobzirni napadi i zlostavljanje nadilaze osobne nesuglasice. Jezik kojim se koriste ti napadi često je namjerno odabran iz skupine kleveta baziranih na ženama, rasi ili rodnom identitetu. To ne pogađa samo osobu koja je napadnuta već i očevice, stvarajući efekt hlađenja za žene koje razmišljaju o sudjelovanju u javnom životu. U članku za Mother Jones, Jaclyn Friedman, glavna direktorica za Women, Action and the Media kaže: “Ideja da će društvena mreža biti u potpunosti neutralna je mit, neutralne platforme su neutralne samo za heteroseksualne bijele likove. Te kompanije trebaju donijeti odluku: Želim li stvarati novac od platforme gdje se nasilnici i zlostavljači osjećaju ugodnije od svojih žrtava?”

Ironija je u tome da dok oni koji dobacuju te uvrede i sudjeluju u zlostavljanju svoje postupke opravdavaju slobodom govora, a u isto vrijeme oni ograničavaju druge u njihovoj mogućnosti za slobodu govora.

Prevela i prilagodila Marija Sabolić