U fokusu

17 dugih godina

Gdje su žene u svijetu alternativnog rocka?

Gdje su žene u svijetu alternativnog rocka?

Iznimno talentirana Lorde 13. kolovoza ove godine postala je prva žena koja je dospjela na broj jedan na Billboardovoj ljestvici Alt Chart kao solo izvođačica  nakon 17 godina. Da, istina je. Zemlja se okrenula oko Sunca 17 puta otkad je prošli put žena bila broj jedan na toj Bilboardovoj ljestvici. Bila je to Tracy Bonham i njezina pjesma “Mother Mother” 1996. godine. Lorde ima samo 16 godina, što znači da je prva žena na vrhu ljestvice u svojem životu. Zapravo, samo je 10 žena bilo na vrhu te ljestvice u njezinoj 25 godina dugoj povijesti.

 Jako volim alternativnu glazbu (ako pitate moje prijatelje ili pogledate moj blog na Tumblru, možda čak i previše). Trenutno je sve o čemu razgovaram novi singl benda je Panic! At the Disco i moja nova ljubav prema You Me At Six (koje sam otkrila valjda 600 godina prekasno). Kada sam čitala vijesti o Lorde, moram priznati da sam bila iznenađena. Nisam iznenađena uspjehom njezinog singla “Royals”, to je pjesma koja lako ulazi u uho i zavređuje svu pažnju koju dobiva. Šokirala me činjenica koliko vremena je prošlo otkada je žena bila na vrhu ljestvice. Zapitala sam se: postoji li u alternativnoj glazbi previše muške dominacije?

 U svijetu alternativne glazbe top liste nisu sve. Nekad se događa da npr. The Next Big Thing zaobiđe velike magazine i portale poput Billboarda i na drugi način stvori buzz o sebi. Mnoge su žene, poput Karen O. iz Yeah Yeah Yeah’s i Hayley Williams iz benda Paramore, stvorile svoje ime u industriji tijekom godina, ali ako bolje pogledamo taj žanr, vidjet ćemo da su upravo muškarci najpopularniji suvremeni alternativni glazbenici.

 U 90-ima je bilo više utjecajnijih ženkih alternativnih glazbenica, poput Alanis Morisette s albumom Jagged Little Pill objavljenom 1995., pa Garbage, bend koji je imao žensku frontmenicu  te je cijeli punk rock Rioot Grrl pokret koji je bio u punom zamahu s bendovima poput Bikini Kill koji su pritom utjecali i na velikane rocka poput Kurta Cobaina. Čak i tada, muški su glasovi dominirali žanrom, a ženski su glasovi ostali u manjini i 20 godina nakon pojavljivanja žanra. Pogledajmo samo lineup poznatih festivala: svih 13 headlinera na Lollapaloozi imaju muškog frontmena (12 bendova sastoji se samo od muškaraca), Bjork je bila jedina žena među 10 headlinera na Bonnarou, a pogledajte samo infografiku koja pokazuje postotke muških i ženskih izvođača na Coachelli od 1999. godine.

Samo 15% izvođača na ovom iznimno popularnom festivalu imalo je frontmenicu tijekom proteklih 14 godina. Iako je Coachella poznata kao mainstream festival, na njemu je nastupao i velik broj alternativnih bendova i različitost koja je ovdje ilustrirana je sadašnjost alternativnog žanra kakvog poznajemo i volimo.

{slika}

Na površini se čini kako su ženski glasovi prisutni svugdje u glazbenoj industriji. No, što se više zadubimo u specifičnosti alternativnog žanra, pronaći ćemo sve više dokaza koji upućuju na rodnu nejednakost. Dok svesrdno volim sadržaj koji proizvodi taj žanr glazbe, nadam se da će više žena zadobiti priznanje koje zaslužuju. Na kraju, sa sve većim brojem žena sa popularnim pjesmama, umjetnicama kao Lorde koje se pojavljuju niotkud i bendovima sa ženskim frontmenima kao Metric koji napokon dobijaju pažnju koju zaslužuju, optimistična sam da neće proći još 17 godina dok žena ne dođe na vrh Billboardove alternativne top liste.

Prevela i prilagodila Ela Tončić