Barbara Kruger (Foto: Barbara Kruger)

Zamislite da političar/kei kažu da ljudi sa slomljenim nogama ne trebaju gips jer su 'potpuni ljudi' fokusirani na cijene benzina.

Ili zamislite da ti isti/e političari/ke kažu da, budući da ne birate muškarca za kojeg ćete se udati svaki tjedan, ali da svakodnevno punite rezervoar automobila, nije bitno da sami odlučujete za koga ćete se udati i da bi trebali dopustiti da vlada to napravi za vas.

Da neka političarka izjavi tako nešto, bila bi optužena barem za iznošenje nelogičnosti kako bi odvukla pažnju od svojih užasnih nastojanja po pitanju prisilnog braka i/ili nijekanja mogućnosti ljudima sa slomljenim kostima. U najgorem slučaju, bila bi proglašena neuračunljivom. Pa ipak, Kellyanne Conway, republikanska političarka koja nastoji povećati broj žena u republikanskoj stranci, iznijela je istu usporedbu za National Journal.

"Malo je žena u demokratskoj stranci koje mogu započeti ili dovršiti rečenicu bez spominjanja prava žene da bira", rekla je Conway, što pokazuje da je zapravo natjerala svoje istraživače da pregledaju sate govora demokrata/kinja kako bi pronašla bar jednu ženu koja nije spomenula pobačaj. Još uvijek nisu našli nijednu.

"Otvoreno je mjesto za ženu koja bi se usudila natjecati za političku funkciju kao republikanka... Što radite svakog tjedna, curke – punite li svoje rezervoare gorivom ili imate pobačaj", upitala je.

Čak i da prihvatimo da bi izborom republikanaca dobili niže cijene goriva – što je pretpostavka koju ne podupiru stvarni dokazi – taj komentar nema nikakvog smisla. Kao što je Maya Dusenbery iz Feministinga napisala: "Da nisam mogla pobaciti taj put kada jesam, novac za gorivo ionako ne bi bio pretjerano bitan jer bi svi moji prihodi odlazili na pelene, hranu za djecu i vrtić."

Dodala je da je pristup pobačaju 'nerazdvojiv od dobrog socijalnog statusa'. Jedina stvar koja je jednako intimna i osobna kao odluka hoće li netko imati djecu, koliko djece i kada jest odluka s kim ćemo biti ili s kim ćemo se vjenčati. Čak i da političari/ke mogu sniziti cijene goriva u zamjenu za to da vam odaberu supružnika/cu i datum vjenčanja, čisto sumnjam da bi javnost na to pristala. Conwayine izjave su jednako apsurdne.

Zašto je onda rekla nešto tako glupo? Istina je da republikanci napadaju pravo na pobačaj kad god stignu, ali, retorički, pobačaj je samo iskra koja raspaljuje konzervativne strahove zbog seksualne slobode, piše Amanda Marcotte za RH Reality Check. Ono što oni pokušavaju insinuirati jest da demokrati/kinje razgovaraju s 'curkama' koje imaju 'pobačaj' jednako često kao što 'potpune' (odnosno, one navodno moralno superiorne) žene kupuju gorivo. Ta je pretpostavka jednaka onoj da su liberalne žene i feministkinje grupa seksualno neobuzdanih žena koje su opsjednute seksom. Prijedlog da žene imaju česte ili rutinske pobačaje je zapravo način da se insinuira da se netko previše seksa – stvarne okolnosti koje su dovele do pobačaja nisu zapravo bitne.

Rush Limbaugh je napravio istu stvar izjednačujući uzimanje puno kontracepcijskih pilula i puno seksa – on je tvrdio da se aktivistkinja Sandra Fluke 'toliko seksa da si to ne može priuštiti'. Doslovno shvaćeno, to je bila krajnje idiotska izjava budući da doza hormona u pilulama ne ovisi o tome koliko često se seksaš. Ali je isto tako jasno da Limbaugh poseže za istom vrstom retorike kao Conway - nastojeći pretvoriti raspravu o reproduktivnim pravima u raspravu o tome koliko često se žena može seksati i pritom insinuirajući da jedini razlog iz kojeg bi žena mogla biti zabrinuta oko reproduktivnih prava jest zato što je 'drolja koja se previše seksa', što god to značilo.

Conway je u pravu po pitanju jednoga: većina žena nisu glasačice koje se fokusiraju samo na reproduktivna prava. Međutim, insinuirajući da su reproduktivna prava pitanje manjeg dijela 'drolji' koje izvode gluposti, savršeno pokazuje zašto republikanska stranka ima toliko problema u pridobivanju žena na svoju stranu. Kao što članak u National Journalu pokazuje, republikanci/ke se bore jer ne mogu razgovarati sa ili o ženama bez da ih stavljaju pod određene stereotipe. Ne radi se samo o 'drolja' stereotipu i nastojanju da se natjera žene da glasuju za republikansku stranku prijetnjama da će ih glas za demokrate pretvoriti u 'drolje koje se previše seksaju', iako to u svakom slučaju ne pomaže.

Primjerice, osvrnimo se na trenutak na ovu situaciju. Republikanka Ann Wagner kaže da žene donose važnu perspektivu po pitanju najvećih problema s kojima se država susreće, kao što su obiteljski budžeti, zdravstvena zaštita, energetska potrošnja – sve stvari s kojima se žene susreću u svom kućanstvu.

"Mi smo te koje se brinu o svemu", rekla je ponosno.

Kao i u slučaju govora Ann Romney na republikanskoj nacionalnoj konvenciji, republikanci padaju u zamku kao i Wagner: stereotipiziraju žene kao ponizne sluge čija je sudbina brinuti se o domaćinstvu koje je izvan muškarčevog dometa. Istina je da se žene prečesto tretiraju na taj način, ali to nije ugrađeno u njihov karakter. Ovaj članak pokazuje način na koji republikanci promatraju svijet u kojem postoje dvije vrste žena: 'drolje koje je potrebno staviti tamo gdje im je mjesto' i 'dobre žene' koje nemaju snova i ciljeva izvan toga da zadovoljavaju potrebe svoje obitelji.

Logično je da konzervativci smatraju da su te stvari prirodne za žene, a ne rigidne i prisilno nametnute – da bi mogli razumjeti potonje, morate vjerovati da je seksizam stvaran, što se protivi republikanskoj mantri.

Činjenica je da pobačaj nije samo pobačaj. Za obje strane, pobačaj se odnosi na općenit pogled na to gdje je ženino mjesto u svijetu i kolika su njena prava da odlučuje za sebe. Anti-choice pokret temelji se na uvjerenju da je uloga žene vrlo uska i da svako odbijanje submisivne uloge koja joj je namijenjena znači da je 'drolja' ili neka druga vrsta 'loše žene'. (Nekoliko je konzervativki poput Ann Coulter koje to prešućuju, ali na štetu žena: njima je dano pravo da samostalno odlučuju, ali samo zato što prodaju ideju da žene ne bi trebale biti slobodne.)

To je razlog zbog kojeg pokušaji republikanaca da prikažu pro-choice politiku kao jednostrano pitanje nemaju nikakvog smisla. Podrška pravu na pobačaj je puno šire pitanje, pitanje koje obuhvaća sve što sloboda znači: ekonomsku sigurnost, pristup zdravstvenoj zaštiti, pravo na samoodređenje i vjerovanje da dobrota osobe ovisi o tome kako tretira druge, a ne koliko se uklapa u usko shvaćene društvene obrasce. Čak i da problem pobačaja već sutra nestane, žene će i dalje kao grupa naginjati više prema lijevim političkim opcijama nego muškarci – što i ne čudi, budući da je vjerojatnije da će ih tretirati kao ljudska bića, a ne kao ružne stereotipe.

Prevela i prilagodila Tea Stipan