U fokusu

Gdje su muškarci norma, a žene varijacija

Banalan, podmukli seksizam Štrumfete

Banalan, podmukli seksizam Štrumfete

U crtanom filmu Štrumfovi 2 – puno je štrumfova. I svi oni imaju imena koja su dobili na temelju njihovih jedinstvenih kvaliteta. Prema popisu likova muški štrumfovi su Papa/Papa Štrumf, Grouchy/Mrgud, Clumsy/Trapavi, Vanity/Licko, Narrator/Narator, Brainy/Lumen, Handy/Gruber, Gutsy/Hrabrica, Hefty/Hrga, Panicky/Paničar, Farmer/Farmer, Greedy/Pohlepko, Party Planner/Party Planer, Jokey/Vicko, Smooth/Mazalo, Baker/Kuhar, Passive-Aggressive/Pasivno – Agresivni, Clueless/Neznalica, Social/Društvenjak i Crazy/Luda.

Ženski štrumf zove se Smurfette/Štrumfeta – jer biti žena za nju je dovoljno. Nema muškog štrumfa kojem je element prepoznavanja njegov spol, naravno, jer bi to bilo izrazito ograničavajuće i dosadno za lik.

Ovi likovi, koji su nastali još sredinom prošlog stoljeća u Europi, pokazuju čudan seksizam u kojem su dječaci i muškarci generički ljudi – sa svojim jedinstvenim karakteristikama i sposobnostima, dok su djevojke i žene primarno identificirane po svojoj ženskosti. Crtani film Štrumfovi 2, koji je premijerno prikazan prošlog vikenda i zauzeo treće mjesto na box officeu, nije oborio premisu o Štrumfeti.

Kad kupite Happy Meal u McDonald’s-u, blagajnik/ca vas pita je li Happy Meal za dječaka ili djevojčicu. Prema mom iskustvu, koje je doduše ograničeno na moje kćeri, djevojčice dobiju Štrumfetu. Valjda dječaci dobiju bilo kojeg od preostalih štrumfova.

 

Onako kako nikad nije bilo

Prepoznavanje muških likova prema njihovim ne-rodnim kvalitetama, a žene prema njihovoj ženskosti samo je jedan dio šireg uzorka rodne diferencijacije, odnosno onoga što bismo mogli nazvati gendering.

Postoje dvije uobičajene zablude o spolnosti djece. Jedna je ona koja tvrdi da je uvijek bilo tako da su dječaci i djevojčice toliko različiti da su se svi proizvodi, kao i roditeljska praksa, uvijek razlikovali za dječake, odnosno za djevojčice. Ova zabluda se lako može dokazati kao pogrešna. Primjerice, u povijesti odjeće može se primjetiti da su američki roditelji dječake i djevojčice uglavnom identično odjevali prije jednog stoljeća. Štoviše, često je bilo teško raspoznati tko je dječak, a tko djevojčica, što se može vidjeti na ovoj slici iz 1905. godine s natjecanja Lady’s Home Journal, gdje su čitatelji bili zamoljeni da pogode spol bebe/djeteta (nitko nije sve pogodio).

{slika}

Sljedeća uobičajena percepcija/zabluda je da naša kultura zapravo uklanja rodne razlike, obzirom da feminizam ruši prirodne razlike među spolovima. U anti-feminističkom distopijskom umu, ovo zapravo predstavlja feminiziranje dječaka i muškaraca. Ova perspektiva dobila je zamah tijekom tri desetljeća poslije 1960, kad su se žene počele zapošljavati na radnim mjestima na kojima su do tada dominirali muškarci (pokret koji je trenutno u velikom zastoju).

Međutim, unatoč prevazilaženju određenih prepreka, danas ipak činimo više u pogledu poticanja rodne diferencijacije negoli smo to činili tijekom vrhunca faze unisex mode u 70-ima (tema predstojeće knjige Jo Paoletti, Sex i Unisex). Na svom Tumblr-u, Paoletti ima veliku kolekciju unisex reklama, poput ove reklame za Garanimals odjeću, što bi danas bilo nezamislivo za većinu proizvođača odjeće:

Kao i ove kataloge odjeće iz 1972 (lijevo) i 1974 (desno):

{slika}

Danas spolovi nisu tako lako zamjenjivi.

Brza provjera: Google pretraga za ‘žensku odjeću’ (lijevo) i ‘mušku odjeću’:

{slika}

Danas, dječji blockbuster može zazvati pedeset godina star rodni stereotip s vrlo malo straha od feminističke reakcije. Štoviše, čak i izrazi poput ‘seksizma’ i ‘seksista’ koji su se uzdigli 70-ih godina i doživjeli vrhunac u 90-ima, još jednom su postali rjeđi nego primjerice izraz ‘slanina’:

A rodna diferencijacija djetinjstva možda je jača nego ikad.

Nisu sve diferencijacije loše, naravno. Međutim, ono što Katha Pollitt zove “princip Štrumfete” – gdje su “dječaci norma, a djevojke varijacija”  – nije razlika među jednakima.

Prevela i prilagodila Ana Marković