Prozor u svijet

08.06.2013. 10:29:57 - Iris Duka

Kako konzervativna revolucija 'jede svoju djecu'

El Salvador: Abortus ispred života

Vrhovni sud El Salvadora odbio je 22-godišnjakinji pobačaj koji bi joj mogao spasiti život. 'Beatriz' je pseudonim za 26 tjedana trudnu 22-godišnju ženu, koja boluje od lupusa i zatajenja bubrega, za koju doktori/ice tvrde kako će joj se bolesti pogoršati i moguće dovesti do ozbiljnog pogoršanja koje ju može ubiti. Njezini doktori/ice žele da napravi pobačaj djeteta, koje ima anecefaliju, ozbiljnu urođenu bolest koja se očituje u nedostatku dijelova mozga i lubanje, te nema skoro nikakve šanse za preživjeti nakon rođenja. Ako dijete i preživi porod, samostalan život ne može trajati dulje od nekoliko dana. Kako je život majke ugrožen, a fetus ima izglede da preživi najviše par dana, Beatriz zaslužuje pravo na pobačaj.

No, tragično i nevjerovatno, El Salvador je jedna od pet država (uz Čile, Nikaragvu, Dominikansku Republiku i Maltu) koje brane pobačaj u svim slučajevima, bez ikakvih iznimaka, čak ni u slučaju silovanja ili incesta, ni u slučaju zaštite života same trudnice.

No, prije to nije bio slučaj. El Salvador je dopuštao pobačaj u slučaju ugroze zdravlja trudnice, silovanja, incesta ili ozbiljnog oboljenja fetusa, no 1998. godine, vlada je donjela na snagu zakon koji zabranjuje pobačaj u svim slučajevima, bez iznimke. Ne samo da je pobačaj apsolutno ilegalan u El Salvadoru, već država okrutno pojačava svoje drakonske zakone. Procjenjuje se da je 628 žena uhićeno i zatvoreno, neke čak na 30 godina, zbog izvršenja pobačaja nakon što je zakon stavljen na snagu.

Od uhićenih žena, njih 24 su optužene za 'teško ubojstvo' nakon što su pobacile, čak i u slučaju spontanog pobačaja ili slučaja rođenja mrtvorođenča. Ako doktor/ica nađe tragove i dokaze pobačaja, moraju prijaviti svoje pacijentice policiji. Žene koje su tražile medicinsku pomoć nakon neuspjelih pobačaja su lisicama privezivane za bolničke krevete. Naravno, podatak o ilegalno izvršenim pobačajima se ne zna. No, autoinducirani pobačaji su drugi po redu uzrok smrti majki u državi.

U ožujku ove godine, doktori/ice od Beatriz su se prvi put obratili/e vlastima za dopuštenje da naprave pobačaj iz očitih zdravstvenih razloga, te za garanciju da neće biti zakonski proganjani. Državni tužilac odbio je dati takvo jamstvo, stoga je odvjetnik od djevojke slučaj preusmjerio na Vrhovni sud. Slučaj je privukao pozornost svjetskih medija i javnosti. Ured visokog predstavnika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Amnesty International, Care2, Human Rights Watch, RH Reality Check- sve su te organizacije apelirale na predsjednika El Salvadora i tamošnji Vrhovni sud da intervenira i dopusti pobačaj Beatriz. Mnoge feminističke organizacije u El Salvadoru također se bore za Beatriz, protestirajući ispred zgrade Vrhovnog suda.

Usprkos svemu tome, odlukom četiri naprema jedan, Vrhovni sud je presudio da "prava majke ne mogu biti u privilegiranom statusu prema pravima fetusa". Sud je dodao kako opasnost za život Beatriz nije izvjesna, aktualna ili skorašnja, već više potencijalna.

"Kada je Batriz rodila svog sada 14-mjesečnog sina, skoro je umrla: pretrpjela je pogoršanje lupusa, anemije, pneumonije i visokog tlaka, što je dovelo do ozbiljnog stanja preeklampsije. Dijete je porođeno na hitnim carskim rezom, te je ostao u bolnici gdje su mu dijagnosticirani probavni i respiratorni problemi.

Njezini doktori upozoravaju kako postoji 'jaka mogućnost smrti pri porodu' ako Beatriz ne napravi pobačaj. Beatriz želi živjeti radi svog rođenog djeteta: "Želim živjeti kako bi zaštitila i odgojila svog sina". No, izgleda da možda to neće biti moguće.

Ako Beatriz zaista umre, Vrhovni sud će imati krvlju okaljane ruke. Krvave ruke imati će i predsjednik Mauricio Funes, koji je odbio intervenirati, uz to nadodavši: "Mi ne pokušavamo ovaj slučaj iskoristiti za dobivanje glasova. Jasno smo istaknuli svoju poziciju: Beatriz je jedina koja ima pravo odlučiti o svom životu, i životu svog djeteta, a ne sve te silne agencije koje ovim slučajem žele ojačati i proširiti svoj utjecaj".

Jasno je da Beatriz nema nikakva prava, kao što to predsjednik to zna. Njegova optužba o politizaciji ovog slučaja izrazito je razarajuća i licemjerna, kada je očito da upravo politika utječe na njegov stav o pobačaju. Kada se natjecao za predsjednika, podupirao je dekriminalizaciju pobačaja u Mexicu, te predlagao da El Salvador preispita svoje rigorozne zakone protiv pobačaja. Njegova stranka, FMLN- stranka ljevice, podupire dekriminalizaciju pobačaja. No, nakon što je Crkva zahtjevala da se svi predsjednički kandidati izjasne po pitanju pobačaja, Funes je izokrenuo svoju poziciju, postavši zagovaratelj/podržavatelj kriminalizacije.

Katolička crkva u El Salvadoru, koja se glasno i jasno suprostavila zahtjevima Beatriz, također će imati krvave ruke. Katolički novine tvrde kako ofenzivni, feministički anti-life lobiji manipuliraju s Beatriz. Tamošnji nadbiskup napao je sve koji podržavaju Beatriz, govoreći: "Već vidim kako će sutra postati normalnu skalpelom ubijati djecu, samo zato što su im oni pokazali put". Nadbiskup, veliki medicinski stručnjak kakav je, nadodao je: "Koliko ja shvaćam, majka dijeteta nije na intenzivnoj njezi... Za mene, dijete u maternici je više ugroženo jer postoji cijeli pokret kako bi se okončao njegov život. Samo Bog zna koliko će to dijete, koje žele ubiti, zapravo živjeti". Oče, doktori znaju koliko bi ovo dijete živjelo, te se radi najviše o nekoliko dana.

Razne anti- choice organizacije, poput The Familiy Net, koja predstavlja pedeset anti-choice organizacija, poput Yes to life (osim ako ste već rođeni, jer očito je onda No to Saving Life), također će imati krvave ruke. Predsjednik udruge Yes to Life objasnio je kako je Beatriz 'stabilna i u mogućnosti govoriti, a mi želimo dobrobit njezinom fizičkom i emocionalnom stanju'. Kako ovo uopće prokomentirati? Predsjednik The Family Neta, Carlos Mayora Escobar, rekao je: "Ova pacijentica je dobro, njezina je bolest neaktivna, te se ne nalazi u nikakvoj trenutnoj opasnosti, dok će ovo dijete svakako biti izgubljeno, najvjerovatnije unutar par minuta od poroda".

Mayora je nadodao: "Ovi ljudi, zašto oni žele legalizaciju pobačaja u našoj državi? Iz političkih razloga, ideoloških razloga, i razloga nama potpuno nepoznatih i stranih. Mi uvijek želimo braniti prava žena". Zaista imaju jedinstven način na koji to rade.

Change.org je pokrenula peticiju koja poziva Papu da intervenira. Uostalom, to bi bilo jako pro-life od njega.

Iako je (nadam se) većini čitatelja i čitateljica jasno što je problematično u cijelom ovom slučaju (a koliko je još takvih slučajeva koji ne dopiru do javnosti i medija), svejedno imam potrebu dati svoj komentar. Smatram da je najproblematičnije od svega što se vođe mnogih pro-life udruga te razni katolički čelnici postavljaju, odnosno sebe prikazuju, kao vrhovni eksperti za sva pitanja koja se tiču cjelokupnog ljudskog života.

Uopće ne želim ulaziti u proračunatu politiku predsjednika Funesa, jer je jasno da je tu riječ o političkom i ljudskom nemoralu i kalkuliranju, koji toliko često susrećemo i u našem društvu (najpoznatiji primjer u Hrvatskoj je poznato glasanje tadašnjeg ministra Bajsa protiv zakona o umjetnoj oplodnji, iako je i sam otac djeteta začetog tim 'neprirodnim' putem), te on ne zaslužuje daljnje trošenje mojih tipkanih riječi. Također ne želim ulaziti u debatu pro-life i pro-choice udruga kao takvu, te imam stav da svatko ima pravo na svoje mišljenje o toj temi, makar ono bilo različito od mog, konkretno pro-choice stava. Problem nije debata između te dvije suprostavljene pozicije, iako se naizgled čini tako.

Smatram da je ključno razumijevanje politike Katoličke crkve te njezino postavljanje prema svakodnevnim ljudskim problemima i izborima. Zašto je velikom dijelu zapadnih liberalnih i sekularnih demokracija ova priča šokantna? Zbog toga što liberalno državno uređenje podrazumjeva da postoje ljudi s različitim interesima i težnjama u životu, te ti ljudi imaju vlastite koncepcije dobra, koje žive po svojoj savijesti (vjerničkoj ili ne) dokle god ne ugrožavaju druge pripadnike/ice društva. Postoji država koja se trudi (iako to zaista nikada nije) biti što neutralnija, tolerirajući različite izbore koje ljudi svakodnevno u svom životu rade. Libealna demokracija ima tendenciju biti univerzalna, šireći se svijetom, negdje manje, a negdje više uspješno. Katolička crkva je drugi fenomen koji ima pretenziju djelovati univerzalno, što ona svakako po definiciji jest - jer svi smo mi 'djeca Božija'. No, za razliku od liberalne demokracije, Crkva ima jasnu koncepciju dobra, te dopušta samo jednu istinu, i to onu koju ona zastupa. Samo je jedna definicija života, koji počinje od začeća, te on prestavlja apsolutnu vrijednost, kako je to u slučaju El Salvadora.

Iako je godinama u El Salvadoru pobačaj bio dopušten u nekim medicinskim slučajevima, 1998. konzervativne snage su realizirale crkveni stav kao državni, ne ostavljajući više ikakav prostor djelovanja medicinskim stručnjakinjama/cima i u konačnici samim ženama. Kriminalizirajući pobačaj, konzervativna revolucija je učinila svoje - pojela je svoju djecu, djecu poput Beatriz! Postavljajući se kao vrhovni stručnjak za medicinska pitanja, Crkva i država kroz prizmu religijske dogme ugrožavaju život Beatrice i svih žena koje su u sličnoj poziciji. Patronizirajući stav prema ljudima i samoj znanosti zabrinjavajuć je, te onemogućava ljudski progres.

Sumnjam da itko vjeruje da je naše hrvatsko društvo imuno na ovakve promjene, pogotovo ne nakon prikupljanja potpisa za referendum o definiranju obitelji i cijele debate oko zdravstvenog odgoja. Kao što se u El Salvadoru Crkva (zajedno s državnim vrhom) postavila za vrhovni medicinski autoritet, procjenjujući ozbiljnost ugroze zdravlja Beatriz, tako se u našem društvu Crkva (katkad prikriveno, a katkad ne) postavila kao konačni tumač ljudske seksualnosti i prirode. Što nama slijedi? Kako u Europi možemo pratiti trend rasta podrške desnim političkim snagama (koje često uživaju podršku crkvi) i radikalno desnim strankama, pogotovo u društvima neposredno nakon priključenja Europskoj uniji, konzervativna revolucija u Hrvatskoj sve je izglednija, a El Salvador sve bliži. Jedino što nam ostaje da svatko od nas tiho u sebi izgovori :"No pasarán!".

Tagovi: abortus, crkva, el salvador, pobačaj, politika, religija, reproduktivna prava, reproduktivno zdravlje, svijet

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM