U fokusu

Ususret 85. dodjeli Oscara

Zašto je tako malo režiserki nominirano za Oscara?

Zašto je tako malo režiserki nominirano za Oscara?

Ove se godine održava 85. dodjela najprestižnije nagrade u svijetu filma – Oscara. U čitavoj povijesti dodjele Oscara samo su četiri žene bile nominirane u kategoriji za najbolju režiju. To je apsurdno.

Kathryn Bigelow jedina je žena koja je osvojila Oscara u kategoriji najbolje režije. Dobila ga je za Narednika Jamesa prije četiri godine. Ove godine, njen film Zero Dark Thirty, koji se temelji na istinitim događajima koji su prethodili ubojstvu Osame Bin Ladena, nominiran je u pet kategorija: za najbolji film, glavnu glumicu, najbolji scenarij, zvuk i sliku, ali ne i za najbolju režiju. Time je Akademija jasno pokazala kako nisu spremni dva puta nagraditi izuzetan ženski redateljski rad Kathryn Bigelow.

S druge strane, prošloga mjeseca na filmskom festivalu Sundance, žene su ostvarile zapažen uspjeh i prezentirale nekoliko odličnih filmova. To samo pokazuje da izazovi s kojima se susreću žene u svijetu blockbuster filmova nisu vezani uz kvalitetu filma, već uz ekonomiju.

Money, money, money … in the rich man’s world!

Bigelow je jedna od rijetkih žena u svijetu filma koja posjeduje dovoljnu količinu novca koja joj omogućuje široku distribuciju filma, a time i pozornost Akademije. Filmašice u pravilu rade u svijetu nezavisnog filma gdje je Sundance sveti gral festivala. Ove su godine žene režirale više filmova na Sundanceu nego li ikada prije. Od 11 tisuća filmaša, 30 posto su bile žene, no ni to nije bilo dovoljno da privuku pozornost Akademije. Nagrade koje su osvojile Jill Soloway, Lake Bell, Michèle Stephenson ili Jehane NouJaim nisu bile dovoljne za proboj na scenu kojom dominiraju “veliki dečki”.

{slika}

Istraživanje Sundance instituta i Žena u filmu LA  pokazalo je da u deset godina, od 2002. do 2012. godine, nije bilo značajnih promjena u broju žena iza kamere, kao ni u broju nagrada koje su osvojile. Generalno, žene bolje prolaze na nezavisnim filmskim festivalima nego u Hollywoodu. Toj tvrdnji u prilog ide i podatak da su žene u 2012. godini režirale 25 posto filmova na Sundanceu, a samo nešto više od 4 posto top 100 filmova u Hollywoodu te godine.

Dakle, ovogodišnji uspjeh na Sundanceu ne odražava ukupni napredak žena u svijetu filma. Trebati će još neko vrijeme da žene naprave skok iz svijeta nezavisne produkcije u svijet komercijalnog filma u kojem, još uvijek, dominiraju muškarci koji posjeduju novac. Novac koji režiseri i režiserke imaju na raspolaganju pri snimanju filma, često uvjetuje i distribuciju  samoga filma. Budući da se žene često usmjeravaju na neovisne filmove za koje im je potrebno puno manje novca, većina gledatelja nikada nema priliku vidjeti njihove filmove, pa čak ni one koji su osvojili nagrade na Sundanceu.

Ako Hollywood želi dokazati da nije više “muški klub”, nužno je da Akademija počne priznavati izvrstan posao koji žene poput Bigelow čine. Također, važno je i omogućiti ženama pristup financijama kakav imaju njihovi muški kolege u svijetu filmske režije. Najbolje filmove bi se trebalo prosuđivati po nagradama koje su osvojili, bez obzira na to koliko je novaca utrošeno u njihovo stvaranje.

Prevela i prilagodila: Iva Zelić