U fokusu

“Reaching out” – sklonište za žrtve trgovanja ljudima u Rumunjskoj

“Reaching out” – sklonište za žrtve trgovanja ljudima u Rumunjskoj

Direktorica skloništa za mlade žene koje su žrtve trgovanja ljudima u Rumunjskoj, Iana Matei, čvrsto vjeruje u osnaživanje djevojaka te im pomaže kako bi stekle  nove životne vještine i naučile samoosnaživanje.

Nakon studija psihologije i života u Australiji, aktivistkinja za ljudska prava, Iana Matei vratila se u svoju rodnu Rumunjsku. Kao psihologinju  i “stručnjakinju”  za djecu s ulice, kontaktirala ju je lokalna policija kada je pokupila tri tinejdžerice, prostitutke, koje je trebalo odvesti liječniku. Matei je ovdje odigrala svoju profesionalnu ulogu psihologa, ali je  bila svjesna činjenice da djevojke nemaju kamo otići nakon posjeta liječniku. U to vrijeme nije postojalo niti jedno sklonište koje bi prihvatilo mlade djevojke ili im pomoglo na neki način. Svjesna opasnosti s kojima bi se djevojke mogle suočiti ako ostanu na ulici, Matei je donijela odluku koja će pomoći brojnim tinejdžericama pronaći novu budućnost i novi život. Osnovala je  sklonište za bespomoćne djevojke Reaching Out koje radi i danas prvenstveno na izgradnji života djece koja su žrtve seksualnog nasilja, eksploatacije, trgovine i ropstva.

Seksualno ropstvo nije nešto što bilo koja mlada djevojka želi, ističe Matei. To je često duboki očaj zbog kojeg je djevojka osjetljiva te trgovci ljudima lakše manipuliraju njima. Prodaja djevojke trgovcu ljudima ne dogodi se samo jednom, to je često proces u kojem se prodaje iznova i iznova različitim ‘vlasnicima’.

Većina žrtava trgovanja ljudima su mlade osobe koje uglavnom bježe iz disfunkcionalnih obitelji ili domova za djecu, a gdje su već pretrpjeli fizičko, psihičko ili seksualno zlostavljanje. Još jedan faktor koji tome pridonosi je što je Rumunjska zemlja koja se nalazi u lošim ekonomskim i gospodarskim uvjetima, te ima slabu socijalnu mrežu koja bi trebala pružiti zaštitu mladim djevojkama. Mlade djevojke u nadi za boljim poslom van zemlje, u nadi da će im osigurati veću materijalnu sigurnost postaju žrtve trgovanja ljudima.

Eva Fernández Ortiz, novinarka za ljudska prava nedavno je imala priliku napraviti intervju sa Ianom Matei za WNN-Women News Network:

 Eva Fernández Ortiz za WNN:  Koje su bile vaše misli kada ste se prvi put susreli sa djevojkama koje su žrtve seksualnog nasilja još 1998.?

Iana Matei:  Bila sam šokirana, jer kad se spomene prostitutka, prvo mi na pamet uvijek padne žena, starija, možda i oko 40 godina… Nimalo slično ovome što sam vidjela. To su bile djevojčice od 14,15 godina. Pitala sam ih kako su završile u ovoj situaciji, a one su rekle kako su bile kupljene i prodane. Tada sam shvatila da u 21.stoljeću imamo ropstvo u zemlji i to me jako razljutilo. Djevojke su imale sifilis i ostale su u bolnici dva tjedna. To mi je dalo vremena da započnem program.

Fernández: Kakva je bila tada situacija što se tiče dječje prostitucije i koliko je evoluirala od kada ste započeli program 1999.godine?

Matei: U vrijeme kada sam započela program oko četvrtine djevojaka je bilo mlađe od 18 godina, a tri četvrtine starije. Djevojke mlađe od 18 godina su često prvo bile eksploatirane u Rumunjskoj, a potom bi ih slali u inozemstvo. Međutim, upravo sada imamo tri četvrtine mlađih od 18, a samo četvrtinu starijih. Prije deset godina bilo je manje maloljetnih djevojka, ali više nasilja.

Fernández: U kojem periodu se ta promjena dogodila?

Matei: 2003./2004. stvari su se počele mijenjati, a 2007. podaci su jasno pokazivali prevlast maloljetnica.  Sve se promijenilo od tada, i modus operiranja trgovaca, zemlje odredišta itd. Dok smo mi, koji se borimo protiv trgovanja ljudima i dalje u istoj poziciji što se tiče zakonodavstva, pristupa…

Na primjer, danas postoje i dečki koji su izrabljivani u seks industriji. Oni bi im stavili drogu u pića, potom bi ih silovali, a onda prodali. A za naše zakonodavce, mi još uvijek nemamo taj problem. Mi ne govorimo o tome, čak i ako ta djeca postoje. To nije službeno, to je samo u varijanti  “to bi moglo biti”.

Fernández:  Kako djevojke stižu u vaše sklonište? U kakvom su stanju kada dođu?

Matei:  Dolaze preko policije koja me kontaktira … obično imaju zdravstvenih problema … više nego samo spolno prenosivih bolesti. Govorim o problemima bubrega, lica, problema zbog premlaćivanja.

Psihološki su prilično loše. Ponekad ne znaju tko su i ne mogu pronaći svoj ​​identitet. One su posramljene … to je najvažnije obilježje. One ne razumiju da to nije njihova krivnja. Misle da je njihova krivnja što su bile  glupe i vjerovale, to je uvijek njihova krivnja.

{slika}

Prevela i prilagodila: Arijana Kladar