O teškom položaju iranskih političkih zatvorenica već je bilo govora u javnosti no sada, kada je poznat identitet većine žena koje su zbog nenasilnog aktivizma – kojeg režim drži nepodobnim – zatvorene u teheranskom zatvoru Evin, trebalo bi (angažmanom nevladinih organizacija i lobija) izvršiti pritisak na iransku vladu za njihovo momentalno oslobođenje.
Dobitnica Nobelove nagrade, Shirin Ebadi navodi kako “novinarke, pravnice i aktivistkinje za ljudska prava svoj angažman temelje na mirnodopskim aktivnostima zbog čega ne postoji osnova za njihovo zatvaranje”. Trenutno se u zatvoru Evin nalaze trideset i tri političke zatvorenice, što je najveći broj u posljednje tri godine. Neke od zatvorenica služe kaznu zbog sudjelovanja u demonstracijama povodom predsjedničkih izbora u Iranu, u lipnju 2009; nadalje tu su i studentice, pravnice, aktivistkinje za ljudska prava te novinarke. Valja dodati da u nekim slučajevima kaznu služe i supruzi zatvorenica.
U izvješću UN-a stoji da ‘tretman’ političkih zatvorenica uključuje silovanje, prijetnje smrću te deprivaciju sna. Krajem rujna ove godine, zbog javnog izražavanja svojih političkih stavova, uhićen je bloger Sattar Beheshti koji nakon podvrgavanja torturi, umire u pritvoru.
Tijekom proteklih mjeseci, političkim je zatvorenicama uskraćena adekvatna medicinska pomoć kao i posjeti obitelji što proturječi Međunarodnom sporazumu o građanskim i političkim pravima, koji je ratificiran u Iranu.
Optužbe protiv zatvorenica uključuju “zločine protiv nacionalne sigurnosti”, “propagandu protiv režima”, “tajno udruživanje radi narušavanja nacionalne sigurnosti”, “blasfemiju” te “vrijeđanje islamskih svetinja”.
Devet je zatvorenica početkom studenog započelo štrajk glađu kao znak protesta uznemiravanju od strane zatvorskih čuvara. Osam je njih prekinulo štrajk no odvjetnica za ljudska prava, Nasrin Sotoudeh je nastavila protestirati zbog zabrane putovanja u inozemstvo njenom suprugu i kćeri te zabrane obiteljskih posjeta (Sotoudeh se trenutno nalazi u samici). S iranskim redateljem Jafarom Panahijem, Sotoudeh je nedavno nagrađena Sakarovom nagradom za slobodu izražavanja koju dodjeljuje Europski parlament.
{slika}
Međutim iza rešetaka Evina zatekle su se i neke zapadnjakinje iranskog porijekla. Iransko-kanadska fotoreporterka Zahra Kazemi, uhićena je 2003. zbog fotografiranja zatvora gdje umire, a nalazi obdukcije ukazuju na tragove mučenja, silovanja i ozljede lubanje.
Roxana Saberi, iransko-američka novinarka koja je prije uhićenja 2009. živjela i radila proteklih šest godina – pritvorena je zbog optužbe za špijunažu. Zahvaljujući međunarodnim kampanjama i trudu njene obitelji, Saberi je oslobođena nakon 100 dana boravka u Evinu tijekom čega je od nje (mučenjem) iznuđeno lažno priznanje te joj je oduzeta mogućnost kontaktiranja odvjetnika.
Zahvaljujući angažmanu obitelji i kolega oslobođena je i Haleh Esfandiari ravnateljica katedre za Bliski istok na institutu Woodrow Wilson International Center for Scholars, koja je uhićena tijekom svog posjeta Teheranu 2007.
Proteklih mjeseci, islamske države pojačale su restriktivne mjere prema ženama smanjenjem državnog programa kontrole rađanja te zatvaranja čak sedamdeset sveučilišnih kolegija za žene! Nedavno je donesen i zakon prema kojemu žene mlađe ispod četrdeset ne smiju putovati u inozemstvo bez dopuštenja muškog skrbnika.
Jedna od važnih političkih posljedica Arapskog proljeća svakako je dolazak Muslimanske braće na vlast u Egiptu (proklamiranih pristaša rigorozne islamske teokracije) što je među iranskim šitiima ohrabrilo sklonosti ka jačanju teokratske države (te oduzimanju ljudskih i građanskim prava ženama).
{slika}
Unatoč sve oštrijem kršenju ljudskih prava u Iranu, postoje preduvjeti za efektnu (nenasilnu) intervenciju Zapada. U ožujku su pedeset i dvije države (mnoge od njih članice su u UN-a) donijele rezoluciju koja iziskuje međunarodno nadgledanje Irana u prilagodbi iranskog zakonodavstva međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.
Kao drugi primjer možemo navesti kampanju ‘Stop Stoning Forever’ koju je pokrenula iranska pravnica Shadi Sadr temeljem koje je 2006. donesena rezolucija Europskog parlamenta kojom se zabranjuje kamenovanje kao metoda zakonske sankcije (što je za posljedicu imalo manji broj smaknuća kamenovanjem).
Iranske političke zatvorenice, tj. zatočenice vlastite savjesti (koja nije mogla ostati tupa na agresivna kršenja ljudskih sloboda) zaslužuju međunarodnu podršku, a upravo su nevladine organizacije u najboljoj poziciji da, solidarnošću, informiranjem javnosti i lobiranjem (među ostalom i na nacionalne vlade) osiguraju pomoć tim ženama.
Prevela i prilagodila: Iva Esterajher
