U sjećanje na Shulamith Firestone

“(Muška) kultura bila je i ostala parazit koji se hrani emocionalnom snagom žena, a za

uzvrat ne nudi ništa.” **

Shulamith Bath Shmuel Ben Ari Feuerstein rođena je 07. siječnja 1945. u Ottawi, kao drugo dijete u obitelji kanadskih ortodoksnih Židova. Pohađala je Sveučilište Washington u američkom gradiću St Louisu, no ubrzo se prebacila na Umjetnički institut u Chicagu gdje je studirala slikarstvo. Za vrijeme studija s kolegicom Jo Freeman osniva skupinu Westside Group, koja će s vremenom prerasti u Chicago Women´s Liberation Union (Čikaški savez za oslobođenje žena). 1967. članicama saveza odbijen je zahtjev za sudjelovanje na Nacionalnoj konferenciji za novu politiku. Kada se Firestone u pratnji kolegica-feministica demonstrativno popela na podij, rečeno joj je da se “smiri”, jer “postoje važnije stvari o kojima treba razgovarati od ženskih problema”. To je označilo njen raskid s političkom ljevicom.

Nakon što je diplomirala (1967.) Firestone seli u New York i postaje suosnivačicom skupine New York Radical Women (Radikalne žene New Yorka). Istovremeno piše brojne eseje kao što su “Žene i radikalni pokret” i “Brigada Jeanette Rankin: ženska moć?” U razdoblju od 1968. do 1971. uređivala je tzv. “Zabilješke” o radu skupine New York Radical Women, a 1970. objavljuje The Dialectic of Sex (Dijalektika spola) koje će postati njenim najpoznatijim i najutjecajnijim djelom. U to se vrijeme povlači iz političkog života i seli u njujoršku četvrt East Village, gdje se posvećuje slikanju. Poznato je da je kasnih 80.-ih patila od mentalnih oboljenja, te nije objavila ništa sve do 1998., kada joj izlazi zbirka kratkih priča o siromaštvu, mentalnim bolestima i psihijatrijskim bolnicama nazvana Airless Spaces (Prostori bez zraka). 28. kolovoza 2012. Firestone je pronađena mrtva u svom stanu na njujorškom Manhattanu.

{slika}

“I tako čitav identitet žene ovisi o njenom ljubavnom životu. Njoj je dopušteno voljeti sebe jedino ako ju muškarac drži dostojnom ljubavi”.

Shulamith Firestone bila je radikalna feministica i jedna od ključnih figura drugog vala feminizma. Uz Sexual Politics (Seksualna politika) Kate Millett, The Second Stage (Druga faza) Betty Friedan i Lesbian Nation (Lezbijska nacija) Jill Johnston, Friedaničina Dijalektika spola ponudila je teorijsku osnovicu o ženskoj opresiji i muškoj dominaciji koja je jednako aktualna i relevantna danas, kao što je bila i u trenutku objavljivanja knjige. U svojoj analizi opresije žena Firestone se prvenstveno oslanja na teorije Marxa i Freuda. Kroz analogiju s Marxovom teorijom klasnih podjela uzrokovanih ekonomskim nejednakostima, Firestone razvija koncept spolnih klasa. Žene, kako objašnjava u Dijalektici spola, pripadaju zasebnoj, potlačenoj klasi, kojoj ne preostaje drugo doli se pobuniti i preuzeti kontrolu nad vlastitim sudbinama (što u slučaju žena zapravo znači preuzeti kontrolu nad vlastitim reproduktivnim sustavima). No baš kao što cilj jedne klasne revolucije nije samo ukidanje privilegija pojedinih klasa, već ukidanje klasne podjele kao takve, tako i cilj feminističke revolucije (za razliku od feminističkog pokreta) mora biti “ne samo ukidanje muških privilegija, već spolnih razlika kao takvih. Vidljiva obilježjima spola kod ljudskih bića tako bi izgubila svaki kulturni značaj”, piše Firestone. Je li potpuno ukidanje kategorije spola/roda doista nužno? Da, jer su upravo spolne razlike izvor svih zala, odnosno u ovom slučaju svih oblika ugnjetavanja.

“U najboljem slučaju moglo bi se reći da je rađanje nužno i podnošljivo. Sigurno nije

zabavno. (Kada sam o tome upitala prijateljicu, odgovorila mi je da se nakon tog

Nadnaravnog-Nemaš-Pojma-Što-Propuštaš-Iskustva osjećala kao da je ´posrala bundevu´)”

Budući da je ´biologija ženska sudbina´, odnosno budući da podređeni položaj žene u prvom redu proizlazi iz njene sposobnosti rađanja, prvi korak ka oslobođenju žena i stvaranju istinske jednakosti Firestone vidi u ukidanju trudnoće, rađanja i brige za djecu kao dužnosti koje ekskluzivno pripadaju ženama. Umjesto da zadaća produljenja ljudske vrste padne na leđa jednom spolu (koji se na taj način automatski stavlja u podređenu poziciju), tehnologija bi trebala ili omogućiti da i muškarci rađaju, ili da se proces reprodukcije u potpunosti preseli iz ljudskih tijela u laboratorije. Nejednakost koja postoji između tzv. ´spolnih klasa´ a koja se oslanja upravo na biološke razlike na taj bi način de facto prestala postojati. Nadalje, o djeci se ne bi brinuli roditelji već zajednice, čime bi se stalo na kraj “tiraniji nuklearne obitelji”. A sve dok tehnologija ne uznapreduje dovoljno da žene oslobodi od ´tereta´ rađanja, preostaje im jedino – celibat.

{slika}

Iako bi, kako u svom članku za The Atlantic navodi Emily Chertoff, bilo za pretpostaviti da ideologija koja odgovara od seksa neće privući previše sljedbenika, mnoge ideje Shulamith Firestone pokazale su se itekako utjecajnima. Njena progresivna razmišljanja o trudnoći i rađanju utrla su put prihvaćanju i popularizaciji niza netradicionalnih oblika začeća, rađanja i odgajanja djece. Također je bila među prvima koja je ustvrdila kako heteroseksualni brak nije jedina bogom dana zajednica u kojoj se mogu i smiju odgajati djeca. U borbi za pravo glasa žena Firestone je vidjela konzervativni pokret, u čije je dobrobiti i stvarne rezultate duboko sumnjala: “Protivno onome u što nas većina povjesničara nastoji uvjeriti, žene nikada nisu dobile pravo glasa… Štoviše, smatram da su bilo kakve promjene koje su nastale bile u interesu muškaraca a ne žena. Ako je i bilo nekih pogodnosti za žene, one su rezultat pukog slučaja”. Firestone je godinama bila zaštitno lice radikalnog feminizma, te izvršila snažan utjecaj na razvoj feminističkog pokreta. Bez obzira na to što mislili/le o njenim uvjerenjima i zamislima, piše Chertoff, ono što je svim feministicama, pa i aktivistima/cama općenito ostavila u naslijeđe jesu “spremnost na osobne žrtve i ustrajanje u najekstremnijim i najnepopularnijim oblicima promjene.”