U fokusu

Poštovanje umjesto sažaljenja

Seksualne radnice u Indiji

Seksualne radnice u Indiji

Kada je istraživački program koji se provodi u više zemalja, Pathways of Women’s Empowerment, 2006. godine započeo potragu za inspirativnim primjerima osnaživanja žena, malo tko je mogao i zamisliti da će nas to dovesti do zajednice pružateljica seksualnih usluga u gradu koji se nalazi u srcu indijske savezne države Maharashtra.

Priče o osnaživanju koje sam čula kada sam posjetila sjedište organizacije VAMP u gradu Sangli (VAMP, Veshya Anyay Mukti Parishad – zajednica pružateljica seksualnih usluga koje se bore protiv nepravde), ne samo da su sažele neke od najvažnijih lekcija koje smo naučili tijekom provođenja ovog programa o tome što djelotvorno podržava osnaživanje žena, već su te priče bile i među impresivnijima.

“Da sam se udala, ja bih do sada bila HIV pozitivna.”, kaže jedna odlučna zagovornica VAMP-a, Shabana, upućujući na činjenicu da su udate žene daleko osjetljivije negoli je ona kao pružateljica seksualnih usluga jer nisu u mogućnosti inzistirati na kondomima kod svojih muževa kao što to ona može s klijentima. A cijelo joj se lice ozari kada opisuje život koji vodi: slobode koje uživa, izbor klijenata, te autonomiju i osnaženje koje ima. “Slobodna sam kao ptica”, kaže.

Prečesto se pretpostavlja da oslabljivanje vodi žene prema pružanju seksualnih usluga – kao posljednje utočište, kao krajnji korak prije bijede, jer su prisiljene a ne jer su to same izabrale. Međutim, pružateljice seksualnih usluga koje sam upoznala u gradu Sangli pojasnile su da ovaj posao nisu odabrale iz očaja. One svoj posao zovu dhanda, značajan posao.

Neke od njih su se udale pa opet vratile pružanju seksualnih usluga te žale one žene koje se nose s neimaštinom i nedostatkom slobode koju brak donosi. Poneke su se okušale i u drugim poslovima – napornim, izrabljivačkim i loše plaćenim – što se poklapa s otkrićima prvog istraživanja provedenog u Indiji o seksualnim radnicima/ama. Za ove žene pružanje seksualnih usluga je posao o kojem pričaju s ponosom, unatoč stigmi. Kako kažu, problem izazivaju društveni stavovi prema njima, nepoštivanje ljudskih prava, nasilje i stigma koje doživljavaju.

Misija organizacije VAMP je promijeniti društvo. Umjesto da se ophode prema pružateljicama seksualnih usluga kao prema žrtvama, VAMP mobiliziranjem ovih radnica – kako bi poboljšale svoje radne uvjete, zahtijevale prava i priznanje – jasno demonstrira snagu zajedništva kao moć za osnaživanje žena. I postižu rezultate.

Osnovana 1997. godine, organizacija VAMP danas broji više od 5.000 članica. Na tjednim se sastancima hvataju u koštac sa širokim rasponom problema s kojima se suočavaju. U gusto naseljenim uličicama red-light četvrti u gradu Sangli i drugim gradovima regije zagovaranje za ljudska prava ovih radnica i po njihovo zdravlje, sigurno obavljanje posla svakodnevni je zadatak organizacije VAMP.

Bave se i prevencijom HIV-a kako kod onih koji seks prodaju tako i kod onih koji ga kupuju. Znači, tu se radi ne samo o pružateljicama seksualnih usluga nego i kućanicama koje se tajno bave tim poslom, zatim o muškarcima koji imaju seksualne odnose s drugim muškarcima, o vozačima kamiona koji Indijom putuju uzduž i poprijeko, kao i o klijentima i ljubavnicima/cama seksualnih radnika/ca. VAMP radi s doktorima, policijom i lokalnim vlastima na suzbijanju stigme i nasilja nudeći potporu i skrb ljudima oboljelih od HIV-a i siročadi, te se bore za to da se prema radnicama i njihovim obiteljima odnosi s poštovanjem.

VAMP je postala svijetli primjer snage organizacije jer je ne samo lokalno priznata po borbenom uzvratu članica prema nasilju i zlostavljanju kojem su pružateljice seksualnih usluga svakodnevno izložene, već i internacionalno zbog postignuća na području sprječavanja oboljelih od HIV-a i traffickinga. Članice VAMP-a ne žele da ih “spašavaju” strane organizacije, one žele da ih se poštuje kao ljudska bića. Ako ih se doživljava kao “žene koje se prostituiraju” znači da ih se ne tretira u potpunosti humano, nego i nesposobnima da odrede vlastitu sudbinu ili da zajedničkim snagama traže pravdu. Upravo je ovakav stav razlog što se nasilje koje ove žene doživljavaju neprekidno ponavlja.

Vrijeme je da se ta toksična magla žaljenja, odvratnosti i moralne sramote, koja se vrti oko figure pružateljice seksualnih usluga, zamijeni spremnošću da ostavimo predrasude po strani te da slušamo i učimo od žena kao što su Shabana i njene kolegice. Oni/e koji se za to odluče ostati će iznenađeni.

 Prevela i prilagodila Veronika Matijačić