Prozor u svijet

09.07.2012. 15:14:12 - Rhiannon Lucy Cosslett (guardian.co.uk)

S faksa na posao? Samo na filmu!

Sa stopom nezaposlenosti među friško diplomiranima od 25%, čovjek bi očekivao da TV kuće i neizbježni Hollywood daju sve od sebe da osmisle nove sadržaje s kojima bi se vrli/e pripadnici/ce "jebi ga" generacije mogli/e poistovjetiti. Na kraju krajeva, 3 milijuna mladih Britanki i Britanaca još uvijek žive na roditeljskoj grbači, a većina ima taman toliko sitniša za TV pretplatu. Usprkos tomu većina novijih filmskih naslova i televizijskih programa vješto izbjegava svaku referencu na postojeću (prejadnu!) situaciju. Ne tako davnih dana kada je neumorno nerealna serija Sex i grad žarila i palila malim ekranima još ste se mogli nadati da ćete se s diplomom u džepu dočepati basnoslovne karijere koja uključuje ispijanje koktela u društvu transseksualnih osoba na krovu vaše glamurozne gajbe. Žao mi je što vam kvarim veselje dok izmišljate poslove i vještine kojima biste popunili praznine u životopisu, no taj san je službeno gotov. No ni to ne umanjuje entuzijazam neumorne industrije zabave koja je odlučila pod svaku cijenu godine nakon diplome oslikati kao najbolje u životu svake djevojke (moš´ mislit!). Daklem, slijede tri stvari koje nezaposlene diplomantice rade na filmu i TV-u, ali nipošto i u stvarnom svijetu:

 

1. Žare i pale po redakcijama uglednih modnih časopisa (kao Anne Heche u filmu Vrag nosi Pradu)

Svi znaju da bez milijun godina neplaćenih praksi i stažiranja pravom poslu nećete niti primirisati. Devedeset posto studenata/ica ne prima nikakvu financijsku naknadu za svoj rad, a čini se da ih slična sudbina očekuje i nakon diplome. Spremne ste raditi od 0 do 24 za 0 kuna? E pa, stanite u red, ima nas još! Posla je sve manje, konkurencija je nemilosrdna. Ma što vam Hollywood govorio, šanse da ušetate u redakciju glamuroznog časopisa mašući člancima objavljenima u studentskim novinama i dobijete fenomenalno plaćen posao ravne su nuli (ako ne i manje od nule).

 

2. Čilaju i partijaju

Ovdje mislim prvenstveno na reality show "Made in Chelsea" (skrać. MIC) koji vam nudi sve samo ne sliku stvarnosti. Dok sudionice MIC-a provode dane osmišljavajući ekstravagantne zabave pod maskama, vi ste okupirane rovanjem po prastarim torbama i torbicama u potrazi za sitnišem. Svi u MIC-u savršeno su dotjerani; vi, pak, besramno kradete zubnu pastu od cimera, a guzicu brišete najjeftinijim WC papirom (po nježnosti podsjeća na šmirgl papir). Što reći – kad vam tjedni budžet iznosi stotinjak kuna, kozmetički proizvodi postaju pravi luksuz. Srećom pa je Ribar i dalje dostupan po prijateljskim cijenama.

 

3. Opsesivno razmišljaju o vjenčanjima (kao Katherine Heigl u filmu Zauvijek djeveruša, nikad nevjesta)

Sirota Katherine Heigl. Sve što cura želi jest udati se, a od Gospodina Pravog ni traga ni glasa. I tako se ona tješi čitanjem najava vjenčanja u nedjeljnim novinama, dok ste vi udubljene u stranice s oglasima, pitajući se računa li se vrećica od čaja na tostu kao legitiman obrok. Prošle je godine prosječna dob stupanja u brak za žene dosegla tridesetku. To zapravo i ne čudi – ipak su dvadesete "posne godine". Nemate para za izlaske, a bogme niti za poštene dating stranice (dajte ljudi, nek´ netko napravi dating stranicu za nezaposlene!). Umjesto toga, osuđene ste na niz kratkih i nezadovoljavajućih avanturica s frajerima koji su podjednako zbunjeni i izgubljeni, koji vas neće grliti i maziti nakon sexa, niti vam spraviti doručak. Dobra vijest je ta da bi brak s nekim od tih tipova bio podjednako primamljiv kao terapija elektrošokovima (iako bi potonja bila ipak nešto uzbudljivija).

 

Sada kada smo utvrdili što sve mlade nezaposlene diplomantice NE rade, osvrnimo se na ono što zacijelo rade (ili će raditi u bliskoj budućnosti):

 

1. Strahuju od spolno prenosivih bolesti

Ljudi moji, klamidija napada svaku desetu osobu. Ako ste zašle u dvadesete i pomalo šarate naokolo – žao mi je, ali brže-bolje doktoru! Osigurajte si zabavnu pratnju i sve će biti OK. Nakon toga napunite džepove spermicidnom kremom i šarajte i dalje.

 

2. Vraćaju se starcima

Došlo je vrijeme za povratak u gnijezdo. Jedini problem je taj što je vaša stara soba u međuvremenu pretvorena u kućnu teretanu, ili su je kolonizirala mlađa braća i sestre. Nema vam druge, ćorite u veš mašini. Peru vas egzistencijalne krize, imate osjećaj da je život ono što se događa drugima. I da, ništa od sexa dok vam starci pušu za vrat. Slaba utjeha u vidu tri poštena obroka dnevno.

 

3. Otkrivaju čari zajedničkog života

Ako ne živite sa starcima, sigurno dijelite stan s cimerima/cama. Vjerojatno ste očekivale otkačene i simpatične face nalik onima iz serije Prijatelji, no vas su ko´ za vraga zapale spodobe koje bez pitanja i bez pardona žderu vašu majonezu, organiziraju cjelonoćne reggae tulume, redovito kasne s plaćanjem stanarine i ostavljaju vam pasivno-agresivne poruke kad skuže da koristite njihov skupi sapunčić. Dobra strana: možete upotrijebiti njihov žilet da si obrijete noge, a kad ste tužni jer nemate posao, možete računati da će vas opskrbiti tekućom utjehom. Ako je vaš cimer podjednako jadan i usamljen kao i vi, vjerojatno će pozdraviti vaš prijedlog da se međusobno tješite. Tako je krenulo sa mnom i mojim dečkom. Živa istina.

 

Srećom pa se svi slažu da su tridesete milijun puta bolje od dvadesetih (sa ili bez recesije). Malo sam se raspitivala po Twitteru, i ispada da se niti jedna starija žena ne bi ni za živu glavu vratila u dvadesete. Blogerica i urednica Jessica Bateman ovako komentira situaciju: "Rane dvadesete su užasno razdoblje: nemaš prebite pare, nalaziš se na samom dnu poslovnog prehrambenog lanca, a samopouzdanje ti je ravno nuli". No kod većine žena samopouzdanje se u tridesetima radikalno popravlja. Novinarka lista "The Times" Hannah Summers upozorava na jednu lošu stranu tridesetih – svi te zapitkuju kada ćeš napokon roditi. Jedva čekam.

 

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

Tagovi: hollywood, mediji, nezaposlenost, svijet, tržište rada, žene

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (1)

Stari komentari

Gospođica:
Svaka čast na tekstu! e, moram priznati da sam počela bila ozbiljno da padam u depresiju kada gledam te filmove i svakojake priče. Kao student, imam mnogo da učim, nemam kinte, a od socijalnog života računam nekoliko izlazaka u bioskop. Lakše mi je kad pročitam da osim mene mojih prijatelja ima još takvih ljudi svuda oko nas. :) Valjda će biti bolje u tim tridesetim. :)
15.09.2012. 01:28

Stup srama

Iz drugih medija

AEM