U fokusu

Zašto su muškarci izdali žene nakon Arapskog proljeća?

Zašto su muškarci izdali žene nakon Arapskog proljeća?

Zašto su muškarci izdali žene nakon Arapskog proljeća?

Žene su doživjele tešku izdaju od muškaraca s kojima su se zajedno borile tijekom demonstracija u kojima su srušeni tirani sa Srednjeg istoka i Sjeverne Afrike.

Pucalo se na njih, mučene su i pritvarane – bile su jednake u vrijeme kad se protestiralo, ali sada, kako nove Vlade pokazuju svoju moć, možemo vidjeti da, kao građanke, žene ostaju čvrsto u drugoj klasi.

Tako, dok mi slavimo ulogu žena na Međunarodni dan žena, ne smijemo zaboraviti da je borba za jednakost daleko od završetka. Čak i kada nam se može učiniti da je učinjen napredak, klatno se može zaljuljati unatrag ostavljajući novim izazovima da brane progresivne vrijednosti.

U Egiptu, zaboravilo se na ključnu ulogu žene u pobuni u kojoj je protjeran diktator Mubarak. Zaboravilo se kako su jednako proživljavale ugnjetavanje i nedostatak ekonomskih mogućnosti zajedno s muškarcima.

Zaboravilo se kako su bile podvrgnute dodatnom teretu diskriminacije zbog svoga spola. Zaboravilo se kako je Vrhovno vijeće oružanih snaga pokušalo omalovažiti ženske pobunjenice kroz hapšenja i prisilne testove nevinosti.

Kad su izbori napokon došli nakon mnogih godina diktature, Amnesty International pozvao je političke stranke u Egiptu da se obvežu na poštivanje osnovnih principa ljudskih prava: principi kao što su sloboda izražavanja i okupljanja, vjerske slobode, nediskriminacija i rodna jednakost.

Većina onih u utrci za političku moć u parlamentarnim izborima podbacila je u poštivanju ovih minimalnih zahtjeva spram ljudskih prava.

Stranka slobode i pravde Muslimanskog bratstva koja je dobila 235 zastupničkih mandata – 47 posto svih mjesta u parlamentu – čak se nije ni očitovala o zahtjevu Amnesty Internationala.

Islamistička stranka Al Noor Salafi koja je ostvarila drugo mjesto s 121 mandata (25 posto) odbila je propagirati ženska prava i ukinuti smrtnu kaznu.

Tako je 71 % svih zastupnika u novom parlamentu nesklono obvezati se na promicanje ženskih prava i rodne jednakosti.

Međutim, postoje i uske pukotine kroz koje prodiru zrake svijetla.Tawakkol Karman iz Jemena dobila je Nobelovu nagradu za mir zajedno s još dvije žene što predstavlja važno, iako, zakašnjelo priznanje uloge koje su žene odigrale u pobunama koje su nazvane Arapsko proljeće.

Tijekom tih oslobađajućih dana, žene su bile snažan glas, nezamjenjive nositeljice prosvjeda. Preuzele su iste rizike kao i muškarci ukazujući na povrede ljudskih prava počinjenih od države i pozivajući na odgovornost; kao vodstvo i agenti promjene u pobunama nisu bile pošteđene najgorih oblika nasilja.

Mnoge pobunjenice doživljavale su uznemiravanja, hapšenja, mučenja i druga loša postupanja zbog svojih spolno/rodnih specifičnosti, prkošenja konvencijama i prakticiranja svojih prava na slobodu izražavanja i okupljanja.

U Bahrainu, tisuće žena odigrale su svoj dio u protuvladinim demonstracijama, veliki broj njih bio je uhićen i postoji određen broj izvještaja o mučenjima ili drugim lošim postupanjima.

U Jemenu, žene koje su sudjelovale u protestima i žene aktivistkinje ubijane se, mučene, hapšene i u nekim slučajevima pretučene zbog svojeg angažmana u sukobima.

U očajničkom pokušaju da onemoguće žene, jemenski dužnosnici tražili su od muških rođaka da preuzmu kontrolu nad ženama unutar svojih obitelji i zaustave njihov aktivizam.

Dakako, ženski protest nije nova pojava u ovoj regiji: žene su zahtjevale svoja ljudska prava puno prije početka pobune prošle godine – u Iranu i drugdje.

U Saudijskoj Arabiji, 20 godina nakon što su žene po prvi put sjele za volane i usprotivile se ograničenju da žene upravljaju vozilom, zabrana je ostala na snazi. Bilo koja žena koja se usudi usprotiviti toj zabrani, suočava se s prijetnjom zatvora i napadima na svoj ugled.

Saudijski klerici uvjeravali su da bi dopuštanja ženama da voze vodilo moralnoj dekadenciji u kraljevstvu.

Zahtjevi žena su jasni. Žene žele svoje mjesto za stolom i glas u raspravi i donošenju odluka.

Još preciznije, žene pozivaju na jednaka prava u političkoj participaciji i donošenju odluka, jednaka zakonska prava, uključujući ona koja proizlaze iz braka, rastave, skrbništva nad djecom i nasljeđivanja.

Žene moraju imati zakonsku zaštitu od rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilja u obitelji i bračnog silovanja, i seksualnog uznemiravanja.

Međunarodni dan žena prilika je da se izrazi priznanje hrabrosti i izdržljivosti žena koja žive na Srednjem istoku i Sjevernoj Africi.

One ne žele biti stjerane natrag u kuhinju. Danas svi moramo iskazati bezuvjetnu solidarnost s njima.

 

Prevela i prilagodila Mirela Brodnjak