Političke stranke poljske desnice već godinama, pod utjecajem katoličke ideologije, predlažu izmjenu ionako restriktivnog zakona o pobačaju. Oni žele u potpunosti zabraniti pobačaj u Poljskoj.
Poljska je jedna od najreligioznijih država i ima jedan od najstrožih zakona vezan uz pobačaj (uz Irsku) od svih 27 zemalja članica EU.
Zakon o pobačaju u vrijeme komunističke vladavine
Zakonom o pobačaju iz 1950. Poljakinje su mogle obaviti pobačaj iz sljedećih razloga:
- ako je trudnoća rezultat silovanja
- ako je trudnoća rezultat incesta
- ako je trudnoća uzrok spolnog odnosa među maloljetnicima
Ovaj zakon je izmijenjen 1956. te je uvedena mogućnost pobačaja u sljedećim slučajevima:
- ako liječnik utvrdi da trudnoća ugrožava zdravlje fetusa ili život trudnice
- ako postoji opravdana sumnja da je trudnoća rezultat kaznenog dijela
- zbog teških životnih uvjeta trudnice
Zakon iz 1956. ostao je na snazi sve do 1993. godine.
Restriktivni zakon iz 1993.
Jedna od prvih velikih javnih rasprava oko zakona o pobačaju održana je krajem 1990. prije zakazane Papine posjete. Ultrakonzervativni članovi parlamenta željeli su u potpunosti zabraniti pobačaj. No, to im nije uspjelo. Godine 1992. vodila se žestoka rasprava između dva nacrta zakona – onog liberalnog i onog najrestriktivnijeg.
Novi zakon pod nazivom Zakon o planiranju obitelji, zaštiti ljudskog embrija i uvjeti dopuštanja pobačaja konačno je donesen u siječnju 1993. Taj zakon prije svega je potpuno socijalno neosjetljiv, jer žene u teškim socio-ekonomskim uvjetima više nisu mogle dobiti legalni pobačaj.
Zakon je donesen pod utjecajem vladajuće desnice, a Poljakinje su po pitanju reproduktivnih prava vraćene korak u nazad.
Naime, prema ovom zakonu pobačaj je moguće izvesti u sljedećim slučajevima:
- ako trudnoća ugrožava život ili zdravlje trudnice
- ako prenatalni testovi ili drugi medicinski dokazi ukazuju na veliku vjerojatnost gubitka fetusa ili neizlječive bolesti
- ako postoji opravdana sumnja da je trudnoća rezultat kaznenog djela
Posljedice restriktivnog zakona o pobačaju
Kontraefekt zabrane pobačaja doveo je do velikog ilegalnog privatnog sektora koji vrši pobačaje bez kontrole cijena, kvalitete skrbi ili odgovornosti. Tako pobačaj “na crno” košta u rasponu od 400 do 800 eura dok je prosječna plaća u Poljskoj svega 300 eura. Većina Poljakinja čini ovu prosječnu populaciju, i one su zapravo najviše oštećene, ali one nemaju političkog utjecaja kako bi prosvjedovale protiv diskriminacije.
Alternativa pobačaju na crno je “turistički abortus”. Procjenjuje se da godišnje oko 15.000 žena odlazi u susjedne zemlje (Njemačka, Češka, Nizozemska) kako bi obavile sigurnije, legalne pobačaje. Usporedbe radi pobačaj u Njemačkoj košta od 400 do 600 eura, a u Nizozemskoj 280 eura.
Socijalne posljedice anti pobačajnog zakona uključuju sve veći broj napuštene djece i dojenčadi i sve veći broj maloljetničkih trudnoća, kao i kasnih trudnoća. Dodatno, ovaj zakon se pokazao restriktivnijim u praksi nego na papiru, jer žena koja ima svu potrebnu dokumentaciju za obavljanje pobačaja može biti odbijena od strane liječnika zbog prigovora savjesti. U takvim slučajevima žene uglavnom ne podnose prigovor Ministarstvu zdravstva, jer se boje da će biti procesuirane. Drugi učinak je taj da Poljakinje žive u stalnom strahu od trudnoće i trpe užasnu krivnju kada pribjegavaju pobačaju.
Što se tiče kontracepcijskih sredstava, ona se na poljskom tržištu nalaze u vrlo malim količinama i skupa su. Uz to neki liječnici pokušavaju nagovoriti ljekarnike da ne prodaju kontraceptive, a često i odbijaju izdati recept za njihovo korištenje.
Pokušaji izmjene zakona
Godine 1996. zakon je izmijenjen i nadopunjen kako bi se omogućio pobačaj na socijalnoj osnovi. Međutim, već 1997. ponovo je vraćen na staro.
Ponovni pokušaji liberalizacije zakona uslijedili su 2003. i 2004. od strane koalicije lijevih stranaka koja je pobijedila na izborima 2001. Iako su u predizbornoj kampanji te stranke najavljivale izmjenu zakona, po dolasku na vlast negirali su takve planove. Nerješavanje ovog problema pravdali su važnijim pitanjima poput ulaska Poljske u EU. Ipak, ženske nevladine udruge u suradnji sa zastupnicama lijevih stranaka snažno su zagovarale promjenu zakona te predložile novi nacrt u travnju 2004. No, parlament je 2005. odlučio da neće o njemu raspravljati.
Godine 2006. bilo je zahtjeva od strane desnice da se pobačaj u potpunosti zabrani, no to, na sreću, nije prošlo.
Već sljedeće, 2007. godine ženske nevladine udruge i ljevičarske stranke pokušale su u parlamentu tražiti izmjenu zakona. Međutim, uz veliko protivljenje desnice i ponovno uplitanje Katoličke crkve izmjene zakona nisu prošle.
U travnju prošle godine Odboru za razmatranje upućen je novi prijedlog zakona o pobačaju. Nacrt je izrađen od strane Odbora zakonodavne inicijative na čelu s Mariuszom Dzierzawskiem koji je fanatični protivnik pobačaja. Prijedlog tog zakona bio je da se pobačaj u potpunosti zabrani. Međutim, kada je poljski parlament o njemu raspravljao 30. lipnja 2011. prijedlog nije prošao.
Trenutno, lijevo orijentirana poljska javnost nade polaže u najvećeg zagovornika liberalizacije pobačaja (i gay prava), oporbenog čelnika Janusza Palikota, lidera Palikot pokreta koji su na prošlogodišnjim parlamenatarnim izborima osvojili 10 posto glasova i tako ušli u parlament. Palikotova stranka nastala je od bivših članova Građanske platforme i treća je po veličini stranka u poljskom parlamentu. Palikotovi napadi na moćnu Katoličku crkvu, te zalaganje za liberalizaciju pobačaja i gay prava impresionirali su mnoge, a prije svega mlade birače.
