Prozor u svijet

25.05.2011. 11:27:32 - Karmela Gajdek

TURSKA:

UBIJANJE ŽENA U IME ČASTI

Izrečena presuda Istkibalu Yetkinu 12. svibnja na kaznu doživotnog zatvora (najveću moguću kaznu prema turskom zakonu) dala je nadu turskim atkivisticama za ženska ljudska prava koje tvrde da policija i sudstvo trebaju učiniti puno više kako bi zaštitili žene od nasilja u obitelji.

Istkibal Yetkin je 07. prosinca prošle godine usred bijelog dana ubio svoju bivšu suprugu Ayse Pasali (42) na ulici u centru Ankare.

Iako su se razveli u lipnju prošle godine Istkibal Yetkin nastavio je s prijetnjama; čak je pokušao i oteti svoju bivšu suprugu. Aysa Pasali prijavila je sudu svog bivšeg supruga rekavši kako joj i dalje prijeti, no sud je odbacio njen zahtjev za zaštitom u studenom prošle godine. Niti mjesec dana kasnije, 07. prosinca 2010. Istkibal je ubio svoju ženu s 11 uboda nožem, i to kada je Aysa bila na putu za posao.

Između 2002. i 2009. godine (prema zadnjim dostupnim podacima) stopa ubojstva žena u Turskoj porasla je za 1.400 posto. Ovo su šokantni podaci i mogli bi imati implikacije za ulazak Turske u Europsku uniju.

Ubojstva uglavnom počini bivši suprug ili netko od članova obitelji uz opravdanje da je to ubojstvo iz časti i/ili iz ljubavi.

Pinar Ilkaracan, izvršna direktorica organizacije Žene za ženska ljudska prava (WWHR) kaže da postoje deseci tisuća žena koje su suočene s nasiljem od strane svojih muževa, ali da ne mogu napustiti dom. Razlog tome je što u Turskoj, zemlji s preko 70 milijuna stanovnika, postoji samo 65 skloništa za žene, dok primjerice u Njemačkoj postoji čak 800 skloništa, navodi Pinar.

Turska vlada se pak opravdava i tvrdi da je provela zakonske reforme za poboljšanje prava žena (u kući, u školi, na radnom mjestu) u skladu s EU zahtjevima.

Međutim, u Turskoj, ali i u drugim islamskim zemljama, ubijanje žena i djevojaka od strane muških rođaka koji misle da je žena osramotila obitelj smatra se ubojstvom u ime časti. Ubojstvo iz časti je ubojstvo člana obitelji od strane drugog člana (ili drugih članova) zbog uvjerenja počinitelja (ili šire zajednice) da je žrtva osramotila obitelj. Ubojstvo iz časti usmjereno je prije svega na žene i djevojke. Smatra se da je žrtva osramotila obitelj: ako se ponaša na neprihvatljiv način za obitelj i zajednicu, ako želi raskinuti ili spriječiti dogovoren brak ili se želi udati po svom izboru te ako ima seksualne odnose izvan braka.

Aktivistice za ženska prava u Turskoj pak kažu kako je nasilje nad ženama u njihovoj zemlji dosegnulo alarmantnu razinu zbog lošeg pravosuđa i vladajuće islamističko konzervativne Stranke pravde i razvitka (AKP) dodajući kako ovakvo stanje može imati implikacije za ulazak u EU.

Tako Hülya Gülbahar, aktivistica za ženska prava ističe da je problem postao daleko složeniji u posljednjih nekoliko godina od kada je na vlasti AKP jer AKP propagira nejadnakost žena i muškaraca tvrdeći kako su žene odgovorne za kuću i majčinstvo. Njene tvrdnje povezane su s izjavom turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana koji je turske aktivistice za ženska prava nazvao "marginalcima" rekavši da muškarci i žene ne mogu biti jednaki, već samo komplementarni jedni drugima.

Gulsun Kanat, socijalna radnica i volonterka feminističke grupe Mor Cati (Ljubičasti krov) rekla je da turska vlada ne razumije kako se boriti protiv nasilja nad ženama. "Oni ne žele to shvatiti, jer je ovo patrijarhalno društvo", rekla je Gulsun. 

Odvjetnica pokojne Ayse Pasali, Elif Kabadayi rekla je kako je presuda na doživotnu kaznu zatvora bivšem suprugu pokojne Ayse, značajan pomak u turskom pravosuđu. U mnogim drugim slučajevima nasilja nad ženama, optuženici se izvuku na provokaciju od strane žrtve ili na dobro ponašanje u pritvoru i prođu s mnogo manjom kaznom.

Međutim, odvjetnica Elif Kabadayi odlučila je ovaj slučaj uputiti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, iz razloga što turska država nije uspjela zaštiti Aysu i njeno pravo na život, jer je vlast bila slijepa kada je Aysa zatražila policijsku zaštitu.

U znak sjećanja na Aysu Pasali i mnoge druge ubijene žene  feminističke aktivistkinje i članice nevladinih organizacija, poput Amargi, Mor Cati, Filmmor i WWHR organizirale su 11. i 12. svibnja demonstracije u Istambulu i 14 drugih gradova kako bi prosvjedovale protiv ubojstava žena i nekažnjavanja muškaraca koji ubijaju zbog časti i ljubavi.

Do konačne pobjede protiv nasilja nad ženama može se doći jedino edukacijom ljudi i mijenjam uloge i stavova muškaraca i žena, kako u obitelji, tako i u društvu. Samo tako ojačati će se i uloga žene.

Tagovi: eu, nasilje nad ženama, obitelj, turska, ženska ljudska prava

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM