Prozor u svijet

04.04.2011. 10:47:35 - Olivera Jovanović

Predstavljena incijativa HOLLABACK - REAGIRAJ za suzbijanje rodno uvjetovanog uličnog nasilja

Mapa uličnog rodno uvjetovanog uznemiravanja

Mapa uličnog rodno uvjetovanog uznemiravanja

1.travnja 2011. u Net clubu M.a.m.a. održano je predstavljanje inicijative HOLLABACK – REAGIRAJ! koja za cilj ima suzbijanje rodno uvjetovanog uličnog nasilja s kojim se svakodnevno susreće veliki broj žena i LGBTIQ pojedinaca. Povod okupljanja bio je lansiranje internetske stranice http://croatia.ihollaback.org , na kojoj će posjetiteljima biti dostupne informacije o pojmu rodno uvjetovanog uličnog uznemiravanja, a žrtve uličnog nasilja imat će priliku podijeliti sa drugima svoja iskustva i ispričati svoju priču.

Inicijativa HOLLABACK – REAGIRAJ!  je hrvatska inačica međunarodnog pokreta Hollaback! koji je počeo djelovati kroz blog u New Yorku 2005. godine te se ubrzo proširio po Sjedinjenim Američkim Državama i svijetu. Godine 2010. blog poprima oblik web stranice a sama aktivnost borbe protiv rodno uvjetovanog uličnog uznemiravanja biva definirana pokretom. Cilj pokreta Hollaback! je pomoći suzbijanju rodno uvjetovanog uličnog uznemiravanja korištenjem moderne tehnologije. Točnije, web stranica dozvoljava mapiranje lokacija na kojima se dogodilo ulično nasilje, a u nekim državama žrtve uličnog uznemiravanja mogu objaviti i fotografije ili snimke uznemiravatelja. Do 2010. pokretu se pridružilo 8 novih inicijativa a od 1.travnja 2011. dijelom Hollaback! mreže postaju i inicijative iz Hrvatske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Izraela, Kanade, Meksika i Indije. Danas pokret obuhvaća 25 lokacija diljem svijeta.

Hrvatska incijativa Hollaback! pokreta, HOLLABACK – REAGIRAJ!, nastala je kao zajednički projekt pet prijateljica: četiri psihologinje i jedne socijalne pedagoginje koje se, osim profesionalnim angažmanom, ističu i aktivnim sudjelovanjem u različitim organizacijama civilnog društva koje se bave ljudskim pravima, rodnom ravnopravnošću, inkluzijom marginaliziranih društvenih skupina itd.. Pokretanjem hrvatske inačice Hollaback! pokreta, osnivačice su prvenstveno željele promijeniti 'status quo' koji se veže uz pojam rodno uvjetovanog uličnog uznemiravanja i karakterizira ga kao kulturološki ukorijenjenu pojavu protiv koje je uzaludno boriti se. Kao takvo, ulično uznemiravnje postaje jednim od najraširenijih oblika rodno uvjetovanog nasilja čije suzbijanje nije, još uvijek, zakonski regulirano.  Inicijativa rodno uvjetovano ulično uznemiravanje definira kao bilo koju radnju, od dobacivanja i neželjenih komentara do konkretnih primjera kao što su dodirivanje ili javna masturbacija, koja kod žrtve izaziva osjećaj straha, zabrinutosti, poniženja, nemoći itd.. Ipak, kako bi im pojmovi vezani uz diskriminaciju, seksizam i kategorije roda i spola bili jasniji, posjetitelji web stranice mogu konzultirati i online rječnik. Iako, kao što je već spomenuto, ne postoji jasan legalni okvir kojim bi se suzbilo rodno utemeljeno ulično uznemiravanje, inicijativa  HOLLABACK  - REAGIRAJ! nudi aktivnu podršku žrtvama uličnog nasilja kroz savjete kako se odnositi prema uznemiravatelju, podatke o tome koje su organizacije, institucije i pojedinci u Hrvatskoj zaduženi za pružanje pomoći u sličnim situacijama, te pojašnjava antidiskriminacijsko pravno okruženje u našoj državi, pružajući žrtvama mogućnost upoznavanja sa svojim pravima i načinima na koje mogu reagirati. Osim navedenog, posjetitelji web stranice imat će priliku upoznati se s mitovima vezanim uz pojam rodno uvjetovanog uličnog uznemiravanja i raskrinkavanjem istih, a najizravniji način komunikacije biti će moguć putem objavljivanja osobnih priča i razmjenom iskustava.

Osnivačice inicijative HOLLABACK – REAGIRAJ!  istakle su kako je lansiranje web stranice samo početak te kako u planu imaju realizaciju velikog broja edukacijskih aktivnosti i radionica sa ciljem upoznavanja javnosti (posebice mladih) s pojmom rodno uvjetovanog uličnog nasilja i načinima njegovog suzbijanja.

HOLLABACK – REAGIRAJ

HOLLABACK – REAGIRAJ

Tagovi: hollaback reagiraj, rodno uvjetovano nasilje, ulično uznemiravanje

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (7)

Stari komentari

:
..ne razumijem sta je rodno nasilje???Hvala na odgovoru!!
04.04.2011. 11:19
tajuska:
pogledajte:
sezamweb.net/hr/nasilje/
ili
www.ured-ravnopravnost.hr/slike/File/biblioteka%20ONA/pojmovnik_rodni.pdf

u pojmovniku se kaze:
Bilo koji oblik nasilja upotrebom ili prijetnjom fizičke i emocionalne prisile, uključujući silovanje, premlaćivanje, seksualno uznemiravanje, incest i pedofiliju.
U Hrvatskoj se udomaćio termin nasilje nad ženama i, posebice u feminističkim krugovima, muško nasilje nad ženama ili protiv žena, pri čemu rodno uvjetovano nasilje preciznije označava da u korijenu nasilja leži spolna/rodna razlika. Iako se može odnositi na oba spola/roda, iskustvo žena, istraživanja i statistike govore o “nadzastupljenosti” jednoga – ženskoga – spola/roda kao onoga nad kojim se čini nasilje.
04.04.2011. 12:10
mira kopcic:
Vasa suradnica Olivera Jovanovic,je vec pisala za Vas portal,i to radi veoma zanimljivo,kreativno i sistematicno!Pohvale!!!
04.04.2011. 20:42
lili:
Ulično nas, i bilo koje drugo uznemiravanje, čini da se osjećamo manje vrijednima. Sve smo ili većina nas doživjele da nas neki nepoznati tip na ulici nazove «mala». To je jedan od najčešćih naziva kojim nas oslovljavaju. Mala. Čemu, i šta se to krije iza nadimka «mala»? To je samo jedan od mnogih primjera gdje postaje očito da nas se zaista i u doslovnom smislu te riječi doživljava malima. Mi smo male. Ako smo male, mi smo kao žene niža bića, manja i još manja. Zašto se onda ne osjećam manje vrijednom od onog kojem je toliko dosadno u životu da mi ide dovikivati preko ceste? Jer naravno, mi nismo male. Nismo ni manje. Mi smo barem jednake. Jednake općenito. Sigurno smo više od onih koji nas omalovažavaju. Jer oni da bi bili jednaki nama, prvo što trebaju je prestati omalovažavati i vrijeđati. Tek onda možemo pričati. U cijeloj toj priči uznemiravanje nije najveći problem. Problem je način na koje nas se doživljava. Ako smo se lijepo obukle, napravile smo to da privučemo pažnju nekog muškarca. Ako smo oskudno odjevene, napravile smo to radi dodira nekog muškarca. Ako smo rekle ovo ili ono, rekle smo to da dobijemo pažnju ili odobravanje nekog muškarca. Očito se smatra da mi ni nemamo pametnijeg posla, nego raditi sve i svašta zbog nekog muškarca. Na taj način oni, iz nekog razloga, osjete moć iz koje onda proizlazi to suptilno ili sasvim očito omalovažavanje. Na taj nas način doživljavaju podređenima. A jednom kad smo podređene, nismo više važne, postajemo objektom, seksualnim objektom. Onaj koji je na mene bacio papir sa cigareta je očito zaista umjesto čovjeka vidio objekt kad me je čak zamijenio sa kantom za smeće. Žena ili kanta za smeće, sve je to isto. Sve smo mi nebitne naspram njihovih potreba. Tako razmišljaju, zbog toga svaki dan doživljavamo uznemiravanje, zato smo svaki dan «male», «mlado meso», «mlade dame», «srca», «drage», zato smo svaki dan «drolje», «kurve», «glupače»… Zbog toga možemo i jedno veliko hvala uputiti medijima. Koliko god oni «slobodni» bili (a i to je sve više upitno), ništa nas jače ne predstavlja objektima nego što to čine mediji. Oni to rade uspješno već desetljećima, sustavno nas omalovažavajući kroz razne reklame, članke, fotografije. Svaki dan nam svojim stranicama novina i scenama sa ekrana televizije ispiru mozak, sustavno, iz dana u dan, i prate nas kroz odrastanje. No preduboka je to tema da bi sada ulazila u nju. Nekom drugom prilikom. Na tu se temu treba posebno fokusirati, a ne ubaciti je u neki drugi kontekst. Ona zaslužuje puno veći prostor, svoj prostor. Dakle, što je svim ovim opisanim ili samo spomenutim načinima uličnog uznemiravanja jednako? Jednako im je nepoštovanje prema nama kao pripadnicama ženskog spola, jednak je način na koji nas se gleda – kao objekte, male i nebitne stvari, jednak je taj odnos moći koji je konstantno u muškim rukama. Jednak im je stav da mi sve nismo ništa naspram njihovih potreba. Po njima, mi smo tu da ih zadovoljavamo i zadovoljimo, njih i njihove potrebe.
25.01.2015. 21:21
:
Oprosti, Tajana, KOJA ISTRAŽIVANJA!!!??????????

Na temi o odgoju djevojčica stavio sam doista hrpu podataka od kojih nigdje ne proizilazi da su muškarci agresivniji od žena. Upravo suprotno, tendencije su obrnute.
25.01.2015. 21:58
:
hrcak.srce.hr/7708

"Nakon općeg dijela, rad se usredotočuje na vršnjačko nasilje među djevojčicama te se pokušava objasniti zbog čega to nasilje nikad nije bilo u fokusu istraživačkog interesa. Posebna je pozornost posvećena relacijskoj agresiji u kojoj se šteti drugima »kroz povredu« (ili prijetnju povredom) veze ili osjećaja prihvaćenosti, prijateljstva ili uključenosti u grupu. Navedene su poruke koje društvo šalje djevojčicama i lista karakteristika koju posjeduje svaka »idealna djevojčica«, odnosno »antidjevojčica«. Rad obrađuje i posebne metode koje djevojčice koriste jedna protiv druge te se objašnjava i pojam cyberbullyinga kao novoga vida nasilja među djecom, te pogotovo među djevojčicama. Nadalje, rad obrađuje dva istraživanja u suvremenoj hrvatskoj praksi o nasilju među djecom (Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba te UNICEF)."


web.ffos.hr/psihologija/damtoteke/Nasilje_nad_djecom_i_medu_djecom_zbornik_radova_s_2_skupa_posvecenog_pitanjima_nasilja.pdf

"U ovom radu prikazani su rezultati ankete o nasilju među djecom i
mladima u dobi od 14 do 18 godina u Sisačko-moslavačkoj županiji tijekom
2006. godine. Anketu je proveo Centar za žene Adela Sisak u okviru projekta
"Tolerancija je moj izbor" kojega financijski potpomaže Ministarstvo
obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Ukupan uzorak ispitanika
bio je 1164; 562 sudionika i 602 sudionice. Anketirana su djeca i mladi
na području gradova Siska, Petrinje, Gline, Kutine, Hrvatske Kostajnice i
Novske.
Rezultati ankete su pokazali da je najčešći oblik nasilja među djecom i
mladima širenje neistine i to u čak 58% slučajeva. 23% djece i mladih izvrgnuto
je nazivanju pogrdnim imenima, čak 21% ih je bilo u situaciji izolacije.
Širenje neistina je češće u djevojaka (69%), nego u dječaka (46%),
iako je i kod njih često prisutno. Nazivanje pogrdnim imenima češća je u
mladića nego u djevojaka, izolaciji vršnjaka sklonije su djevojke (24%),
nego mladići (18%). Iz podataka je vidljivo da su djeca i mladi na području
Sisačko-moslavačke županije skloniji verbalnom, psihičkom i socijalnom
nasilju, nego fizičkom. Fizičko zlostavljanje je prisutno u oko 15% slučajeva,
a evidentno je da su dječaci pri tome nešto agresivniji, jer su od strane
svojih vršnjaka bili zlostavljani u 17% slučajeva, dok je kod djevojaka taj
broj nešto manji – 13% bilo je izloženo ovoj vrsti nasilja."


www.jutarnji.hr/sve-vise-djevpjcica-tuce-svoje-roditelje/1263516/

"Prema njezinu istraživanju, u 16 posto slučajeva obiteljskog nasilja žrtve su upravo roditelji. Oko 16 posto roditelja izloženo je psihičkom nasilju, a pojava je najučestalija u jednoroditeljskim obiteljima, s time da su žrtve najčešće majke. Jasminka Zloković navodi da je učestalost u takvim obiteljima do 29 posto, što je vrlo visoka brojka i “u prijevodu” znači da je praktički svaka treća samohrana majka izložena nasilju od strane svojeg djeteta. Tjelesnom nasilju izloženo je oko 5 posto roditelja, što je, kaže dr. Zloković, i dalje vrlo visoka brojka. Posebno zabrinjava što među djecom koja tuku oca i majku prevladavaju djevojčice."
25.01.2015. 22:00
:
"Porast broja nasilnih djevojčica



Djevojčice uglavnom nadmašuju dječake u školi, ali sada njihova nadmoć ide u poprilično zabrinjavajućem smjeru.

Prema novijim istraživanjima provedenim u Velikoj Britaniji DJEVOJČICE SU POSTALE NEPRISTOJNIJE, AGRESIVNIJE I NASILNIJE OD DJEČAKA.

I dok oni i dalje koriste isključivo fizičku snagu, osim fizičke, djevojčice se koriste i psihološkim elementima kako bi dominirale žrtvama.

Međutim, ovakvo ponašanje u djetinjstvu se ne može zanemariti i okarakterizirati tek kao dječju igru, jer, tvrde znanstvenici, takvo ponašanje u ranoj dobi dovodi do kasnijih problema u međuljudskim odnosima. ZLOČESTA DJEVOJČICE TEŠKO ĆE IZGRADITI NORMALAN ODNOS S PARTNEROM, PREZAŠTITNIČKI ĆE SE PONAŠATI PREMA SVOJOJ DJECI TE ĆE VJEROJATNO NASTAVITI PRONALAZITI ŽRTVE NA RADNOM MJESTU.

Dječji psiholog Dr. Valerie Besag, tvrdi kako se u osnovi sve svodi na ljubomoru. «Zločesto ponašanje prema drugima je jače izraženo kod djevojčica, nego kod dječaka, zbog toga što je više osobno, psihološko i emotivno destruktivno. To je, naravno, kad žrtava takvog ponašanja teže izliječiti nego fizičke ozljede koje nastaju prilikom svađi dječaka», naglašava Dr. Besag.

Otkrila je da djevojčice vrlo rijeko upotrebljavaju fizičko nasilje, ali mogu odabranu žrtvu psihički uništiti, te će se ona povući u izolaciju, što će i kod nje ostaviti posljedice u kasnijim životnim razdobljima. Dječacima je cilj pokazati pred drugima svoju dominaciju, za razliku od njih djevojčice žele manipulirati.

A da se ne radi o beznačajnim dječjim igricama pokazuje činjenica da samo u Velikoj Britaniji 16 osoba, žrtava zlostavljanja u školskim klupama godišnje počini samoubojstvo. Takvi porazni podaci govore da i manipulatorice, ali i žrtve iz školskih klupa nose teške posljedice kroz kasniji život.

Kod nas nažalost, ne postoje istraživanja koja bi upozorila na učestalost i intenzivnost takvih pojava, ali budući da po mnogim stvarima nismo daleko od zapada trebalo bi u svakom slučaju dodatnu pozornost obratiti na odgoj djece i što više vremena posvetiti kvalitetnom razgovoru s njima."

www.covermagazin.com/zanimljivost.php?NID=247

Nedavno se i kod nas dogodio slučaj koji je nažalost završio samoubojstvom.

www.jutarnji.hr/petnaestogodisnjakinja-se-u-loboru-ubila-zbog-nasilja-preko-interneta-/1105702/

I je li se išta poduzelo nakon toga. Jest šipak!

"Bilo je i neshvatljivih trenutaka koje sam doživio radeći priču o Marti Jureković, 15-godišnjoj djevojčici koja je počinila samoubojstvo zbog vršnjačkog maltretiranja na društvenim mrežama. Tu je bilo svega, od potpune nespremnosti policije da se uhvati u koštac sa cyber kriminalom, do monstruozne izjave jedne djelatnice Županijskog državnog odvjetništva koja je “off the record“ Martino samoubojstvo komentirala riječima: “A čujte, takva su danas djeca“.

Što vam je kao redatelju, a što kao čovjeku bilo najteže raditi u filmu – priču o nogometnom ‘wunderkindu’ koji trpi prevelika očekivanja roditelja, o djevojčici koja se vidi kao srpska turbofolk zvijezda ili o vršnjačkom zlostavljanju?
- I kao redatelju i kao čovjeku najteže je bilo raditi potonju priču o Marti Jureković kojoj sam i posvetio film. Počeli smo snimati tri mjeseca nakon njezine smrti i ta priča je izišla isključivo zbog velike hrabrosti i nesebičnosti njezine majke Ivanke koja je pristala stati pred kamere kako bi svojom tragičnom pričom upozorila druge roditelje. Rekla mi je nakon što je prvi put vidjela film: “Ako ovo pomogne jednoj obitelji u odnosu s njihovom djecom, puno smo napravili“. To je plemenito."

www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/271145/Default.aspx


25.01.2015. 19:36

Provokator:


"Djevojčice sve agresivnije

– Sve počinje u osnovnoj školi. Nije popularno reći, ali djeca su u velikoj mjeri prepuštena sebi – nedostaje im odgoja i rada roditelja s njima – stav je Ivane Sabol, školske psihologinje koja upozorava na promjene ponašanja kod djevojčica.

– Djevojčice postaju nasilnije, čak su spremne potući se s dječacima, što pokazuje veliku promjenu i svakako da se treba reagirati – poručuje Sabol."

www.vecernji.hr/zg-vijesti/zasto-se-to-dogada-u-ovoj-je-skoli-najvise-nasilja-929115


"Porast nasilja među tinejdžericama posljednjih je nekoliko godina sve očitiji, a prema podacima Ministarstva pravosuđa Velike Britanije, radi se o povećanju za 22 posto u odnosu na podatke iz 2004. godine.

Osim toga, čak pet puta se povećao i broj fizičkih napada tinejdžerica na vršnjakinje istog spola. Veliku Britaniju je tako 2006. godine šokiralo ubojstvo 39-godišnje Tracy Ann Meade iz južnog Londona koju je zbog ljubavnog trokuta, čiji je glavni akter bio 19-godišnji Patrick Dawkins, nožem izbola 17-godišnja Kelly Ross.

Djevojke u dobi do 18 godina počinile su prošle godine čak 58 tisuća kriminalnih djela, a tinejdžerice su sve sklonije fizičkim razračunavanjima. Stručnjaci smatraju da tome pogoduje i kultura opijanja jer tako djevojke lakše usvajaju nasilne obrasce ponašanja svojih vršnjaka suprotnog spola.

Iako tinejdžeri još uvijek vode po broju nasilnih kriminalnih djela, čini se da razlika između spolova ima sve manje."

www.tportal.hr/portalplus/teen/7819/Britanske-tinejdzerice-sve-nasilnije.html


ETO, PRAVA RODNA RAVNOPRAVNOST NA DJELU.

doznajemo.com/2013/11/04/httpwp-mep3cnyx-jjz/

"Kako se vidi na snimku, riječ je o tome da grupa učenica JU Mješovite srednje škole u Tuzli zlostavlja jednu tinejdžerku. Lokacija je poznata – spomenuta škola u Tuzli, ali nije jasno kada je video snimljen.

Možete ga pogledati na sljedećem LINKU.

Povezani sadržaji:

POGLEDAJTE BRUTALNU TUČU SREDNJOŠKOLKI IZ ZENICE: Video postavljen na Facebook šokirao javnost

TUČA DJEVOJAKA NA ALIPAŠINOM POLJU: Javnost zgrožena novim primjerom nasilja među mladima"


"Teško je povjerovati da se iza mladih djevojaka ponekad kriju opasne nasilnice. No, u proteklih 15 godina u Njemačkoj se broj nasilnih kaznenih djela koja su počinile djevojke - učetverostručio.

Lomila sam rebra, uzrokovala hematome, modrice na oku, otekline na nosevima, nanijela sam već sve moguće vrste tjelesnih ozljeda“, priča u međuvremenu punoljetna Lena, koja je prvi put ozbiljno ozlijedila nekoga s nepunih 13 godina. U tome nije jedina. Jer, premda je više od 80 posto mladih kažnjenika još uvijek muškog spola, Susanne Korbmann iz Udruženja „Ghettokids“ iz Münchena već godinama sa zabrinutošću uočava sve veću okrutnost među djevojkama: „Način na koji djevojke izražavaju nasilje se promijenio. Nije im više dovoljno opaliti pljusku, već se odmah udara šakom po nosu, lomi vilica, zadaju se teške ozljede.“

www.dw.de/kada-djevojke-lome-rebra/a-5331683


""Samo zato što je prišla trima djevojčicama koje su tukle njezinu prijateljicu i rekla im 'što to radite, ubit ćete je', i moja je kći iscipelarena pred školom. Nagnječeno joj je rebro, liječnici su sumnjali da je slomljeno, a najviše me boli što nas taj dan nisu iz škole ni obavijestili da je premlaćena. Ostavili su mi dijete na nastavi i iako se žalila na bolove i povraćala, nisu pozvali Hitnu pomoć niti nas nazvali. Cijeli grad je brujao o tome, moja supruga je u petak četiri sata nakon premlaćivanja čula od susjede da nam je kći premlaćena, a u školi su joj rekli da su napravili zapisnik i da je samo povučena za kosu", ispričao je za Večernji list Jure Pilj, vatrogasni zapovjednik u Metkoviću."

www.ezadar.hr/clanak/skola-htjela-zataskati-da-je-pretucena-kalebova-kci

"Posljednjih desetljeća agresivno i antisocijalno ponašanje
u stalnom je porastu. Taj uznemirujući razvoj dokumentiraju
službene kriminalističke statistike u raznim zapadnim
industrijskim zemljama (Essau, 2003a). Tako, na primjer, Sjedinjene
Američke Države izvješćuju o stopostotnom porastu
broja nasilnih prekršaja od 1983. do 1993., pri čemu je gotovo
isti porast zabilježen u dječaka i djevojčica koji su tuženi
zbog delinkventnog ponašanja (Silverthorn i Frick, 1993).

Djeca otvorenog antisocijalnog ponašanja
sklona su reagirati na neprijateljsku situaciju razdražljivije,
negativnije i osjetljivije od djece koja pokazuju prikriveno
agresivno ponašanje. Otvoreno agresivnu djecu uglavnom
opisuju kao borce. Dječaci se bore češće od djevojčica, no
i djevojčice osnovnoškolske dobi mogu biti sklone takvim
oblicima ponašanja. Učestalost fizičkih razračunavanja smanjuje
se s nastupanjem mladenačke dobi (Loeber/Stouthamer-
Loeber, 1998). U kasnijoj mladenačkoj dobi dječaci i
djevojčice su podjednako agresivni.

Relacijskom agresivnošću nazivamo ponašanje koje šteti
drugima zbog uništavanja veza, prijateljstava, pripadnosti
skupini ili osjećaja prihvaćenosti, ili se takvim uništenjem
prijeti (Crick, 1996). To znači da će se agresor pobrinuti
da neko dijete bude isključeno iz skupine prijatelja ili će
time prijetiti. Relacijska agresivnost je češća u djevojčica
nego u dječaka (Bjőrkvist i sur., 1992). Tijekom puberteta
agresivno ponašanje djevojčica prema roditeljima jednako
je često kao u dječaka. Između osme i četrnaeste godine
djevojčice možda mijenjaju oblik izražavanja agresije pa
otvorena agresivnost postaje rjeđom dok se povećava relacijska
agresivnost (Hood, 1996).

Prema Crick i Grotpeter (1995), i dječaci
i djevojčice mogu biti prilično neprijateljski
raspoloženi i agresivni, ali agresiju očituju
na različite načine. Pretpostavljalo se da
će dječaci, koji često slijede instrumentalne
ciljeve s naglašenim suparništvom,
s velikom vjerojatnošću izazivati tučnjave,
vrijeđati ili pokazivati druge oblike otvorene
agresije prema onima koji ometaju
njihov rad ili zadatke.
Za razliku od njih, djevojčice se koncentriraju
na ciljeve vezane uz odnose jer žele
izgraditi bliske i intimne odnose s drugima.
Kao što se vidi na grafičkom prikazu, značajno
je veći postotak dječaka koji su doživljeni
otvoreno agresivnima nego što je
to slučaj kod djevojčica. Relacijski agresivnoj
djeci prijeti opasnost razvijanja teških
oblika poremećaja prilagodbe. To znači da
su ta djeca značajno češće odbačena i u
usporedbi s vršnjacima koji nisu relacijski
agresivni izvješćuju o značajno višoj razini
usamljenosti, tjeskobe i izolacije.

u značajnoj mjeri odstupa od onoga što se smatra
“normalnim” za djecu iste razvojne dobi i istog spola.
To znači da su određeni oblici agresije u određenoj
dobi “normalni”, ali ne i na drugim dobnim razinama.
Budući da se fizička agresivnost češće susreće u dječaka
nego u djevojčica, ista bi količina agresivnosti u sedmogodišnje djevojčice prije bila razlog za zabrinutost
nego da se radi o dječaku iste dobi."

www.nakladaslap.com/public/docs/knjige/Agresivnost%20-%201%20poglavlje.pdf






25.01.2015. 22:03

Stup srama

Iz drugih medija

AEM