Augustin Palokaj dopisnik je “Jutarnjeg lista” iz Bruxellesa
Tekst je preuzet iz časopisa Civilno društvo koje izdaje Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva
U rujnu 2003., dok se razmišljalo o žrtvama terorističkog napada u New Yorku i Washingtonu 11. rujna, svijet je šokirala vijest iz Stockholma, gdje je ubijena ministrica vanjskih poslova Švedske Anna Lindh.
Okončan je tada nasilno, ubodom noža u prsa i trbuh, život jedne od najpoznatijih švedskih političarki čiji je glas postajao sve važniji i izvan Kraljevine Švedske u EU-u i diljem svijeta.
Dogodilo se to 10. rujna 2003. poslijepodne, dok je bila u kupnji u jednoj robnoj kući u Stockholmu. Preminula je dan poslije, upravo 11. rujna, ujutro. Ubijena je u danima kada je bila glavno lice u kampanji za uvođenje eura. Nažalost, njezina se slika, umjesto u nastavku kampanje europskoga monetarnog ujedinjenja, na naslovnicama novina i u glavnim televizijskim vijestima tada pojavljivala uz vijest o tragičnom ubojstvu.
Bilo je to drugo ubojstvo aktivnog političara u Švedskoj, jednoj od najsigurnijih i najuređenijih država na svijetu. Na sličan način, gotovo na istome mjestu, ubijen je i premijer Olof Palme. Oba su ubojstva potresla Švedsku, ali i danas u toj državi političari uglavnom izlaze u javnost bez posebne zaštite jer je nasilje na ulicama švedskih gradova rijetka pojava. Šveđani jednostavno nisu htjeli dopustiti da nasilna ubojstva političara promijene njihov način života.
S obzirom na to da se ubijena ministrica zauzimala za dijalog među kulturama na području Sredozemlja, današnja Zaklada “Anna Lindh” promiče taj dijalog. Osim toga, njezino ime nose i dvorana za sastanke u zgradi Vijeća EU-a u Bruxellesu te jedna dvorana u Europskom parlamentu.
Zaštita okoliša
Još kao mlada političarka Anna Lindh se zauzimala za usmjeravanje svoje države prema članstvu u EU-u, što je ostvareno sredinom devedesetih, tijekom četvrtog kruga proširenja EU-a. Doživjela je biti na čelu Vijeća ministara vanjskih poslova EU-a za vrijeme švedskog predsjedanja, a u trenutku ubojstva vodila je kampanju za prihvaćanje eura kao valute i u Švedskoj.
Osim što je ostvarila parlamentarnu karijeru, uspjela je biti i zamjenica gradonačelnika Stockholma. Anna Lindh je prvi puta postala ministricom 1994., i to za okoliš. Švedska je već tada, dok je ona vodila to ministarstvo, prednjačila u zaštiti okoliša. Stockholm će sljedeće godine biti “Prvi zeleni glavni grad svijeta”, a poznat je i po tome što ima cijela naselja bez smeća. Ministar za okoliš u Švedskoj je jedna od najvažnijih funkcija. Upravo u vrijeme dok je Anna Lindh vodila ministarstvo okoliša Švedska je postala članicom Europske Unije.
Anna Lindh se unutar EU-a, zajedno sa ministrima okoliša drugih država članica, zauzimala za novu europsku regulativu o opasnim kemijskim tvarima. Već je tada znala da je zaštita okoliša zajednička briga svih u Europi i svijetu i da neće biti dovoljno za buduće naraštaje ako se to pitanje regulira samo u nekim državama članicama.
Zagovornica proširenja
Ipak mnogi Annu Lindh više pamte po njezinoj posljednjoj ministarskoj funkciji. Nakon još jedne pobjede socijaldemokrata u Švedskoj premijer Jöran Persson imenovao ju je 1998. ministricom vanjskih poslova. Bile su to važne godine za Europsku Uniju, a tada mlada članica Švedska dobro uklopila. Anna Lindh je bila velika zagovornica procesa proširenja Europske Unije. Sudjelovala je na najvažnijim sastancima na kojima se unutar EU-a odlučivalo, a i sama je sudjelovala u pregovorima s državama kandidatkinjama.
Sudjelovala je u završetku pregovora s mnogim istočnoeuropskim državama, ali nije doživjela velik povijesni dan njihova punopravnog članstva 1. svibnja 2004. Tada se Europska unija proširila za deset novih država članica, među kojima prvi put i osam iz prijašnjega komunističkog bloka.
Za nju, kao i za cijelu švedsku vladu, tim proširenjem, koje se zove i “veliki prasak”, nije bilo završeno proširenje Europske Unije. Zauzimala se i za brzu integraciju zapadnog Balkana u EU. Kad je Švedska preuzela predsjedanje Europskom Unijom, Anna Lindh je bila ključna u oblikovanju stava o nužnom nastavku proširenja EU-a prema zapadnom Balkanu i primjeni politike stabilizacije i pridruživanja. Iz njezinih nastupa u EU-u sjećamo se kako je govorila da je, nakon svih strahota koje su narodi iz bivše Jugoslavije doživjeli tijekom krvavih ratova, dužnost Europe da tu regiju stabilizira i da joj pomogne u gospodarskom oporavku i priključenju Europskoj Uniji.
Dolazila u regiju
Za približavanje zapadnog Balkana EU-u nije se zauzimala samo u nastupima u Bruxellesu i Luxembourgu nego je posjećivala i regiju. Boravila je ne samo u tada mirnom Zagrebu i politički stabilnoj Hrvatskoj nego je posjećivala i Makedoniju za vrijeme etničkih sukoba u toj državi, išla je na Kosovu, gdje ratne rane još nisu bile izliječene. Čudna je sudbina i to što se u ožujku 2003. trebala sastati s tadašnjim predsjednikom Vlade Srbije Zoranom Đinđićem, koji je prije samoga toga sastanka ubijen u Beogradu. Srbija je tada krenula u pravcu demokratizacije i približavanja EU-u, a Đinđić je bio glavni promotor takve politike. Iako se zauzimala za prava kosovskih Albanaca, Anna Lindh je Srbiju smatrala Srbiju ključnom državom u regiji, čije je približavanje EU-u nužno za dugoročnu stabilnost Balkana i za uspješnu politiku EU-a u toj regiji.
Švedska je i sada predsjedateljica EU-a, a politika te države prema proširenju nije se promijenila iako su se promijenile okolnosti u EU-u. Proširenje EU-a sve je manje popularno u mnogim članicama EU-a, ali ne i u Švedskoj. Švedska vlada, iako je sada ne vode socijaldemokrati, vodi proaktivnu politiku prema proširenju.
Glas razuma i pravde
Pri ulasku u dvoranu “Anna Lindh” u Europskom parlamentu zastupnici se sjećaju njezina zauzimanja za proširenje EU-a. Švedska još nije uvela euro, ali je financijska kriza koja je zahvatila i tu državu znatno promijenila raspoloženje građana. Sredozemna regija, za koju se tako strastveno zauzimala Anna Lindh, je dobila i institucionalni okvir za dijalog u Uniju za Mediteran – Barcelonski proces. U toj su Uniji sve sredozemne države, uključujući i Hrvatsku, Crnu Goru i Albaniju, te sve članice Europske Unije. Kriza na Bliskom istoku nastavlja se, ali je prvi put postignuta suglasnost da će rješenje biti uspostava palestinske države, koja će moći živjeti u miru s Izraelom kao susjednom državom. Hrvatska je na pragu članstva u EU-u. Druge države zapadnog Balkana napreduju na tom putu, Makedonija ima status kandidata, a Albanija i Crna Gora zatražile su i formalno članstvo. Uskoro će to učiniti i Srbija i Bosna i Hercegovina. Sva pitanja u regiji nisu riješena, ali je ona znatno stabilnija nego prije.
Da život Anne Lindh nije tako tragično završen, ona bi, kao glas razuma i pravde, vjerojatno i danas pridonosila u rješavanju svih tih pitanja. A Europska Unija također ne zaboravlja na nju i njezino zauzimanje. Bila je svakako važan švedski glas u Europi i važan europski glas u svijetu.
Pojedinosti iz životopisa
Anna Lindh je rođena u lipnju 1957. U njezinu bogatom životopisu stoji da se politikom počela baviti još kad je imala 12 godina, a postala je prva žena na čelu Švedske socijaldemokratske stranke. Diplomirala je pravo 1982. na sveučilištu u Uppsali te je iste godine postala zastupnicom u parlamentu. Već je tada njezin politički angažman prelazio švedske granice. Zauzimala se za rješavanje situacije u Nikaragvi i Vijetnamu, za završetak “apartheida” u Južnoj Africi. Tražila je rješenje palestinske krize i vodila kampanju protiv utrke u naoružavanju.
