U fokusu

Osnaživanje djevojaka kroz sport

Indonezija: Surfanjem protiv dječjih brakova i maloljetničkih trudnoća

Indonezija: Surfanjem protiv dječjih brakova i maloljetničkih trudnoća

pexels.com

Stojeći na dasci za surfanje, na valovima, Zahwa Ardika Utami pripadnica je male, ali rastuće zajednice djevojaka koje žele srušiti stereotipe o surfanju kao ‘muškom sportu’ u Indoneziji. 

“Volim surfanje jer mogu hvatati valove. Kad ne surfam pomažem roditeljima kuhati i brinem se za mlađu sestru” kazala je 12-godišnja Utami za Thomson Reuters Foundation. 

Nekoliko lokalnih žena i djevojaka surfa na tom južnoistočnom azijskom arhipelagu od 17,000 otoka, na nekim od najljepših svjetskih plaža.

Surfanje bi trebalo debitirati na olimpijskim igrama u Tokiju 2020. pa se entuzijasti/kinje u Indoneziji nadaju da će mlade djevojke pridonijeti razbijanju stereotipa i seksizma u tom sportu te postati profesionalne surferice kao Diah Rahayu, jedina profesionalna surferica na Baliju. 

Utami pohađa XX Surf školu (ujedno i socijalno poduzeće) kojem je cilj osnažiti djevojke kroz sport i tako pokušati suzbiti velik broj dječjih brakova i maloljetničkih trudnoća. Indonezija je na osmom mjestu u svijetu po učestalosti dječjih brakova, prema UN-u jedna od devet djevojaka udaje se prije osamnaeste godine, što zbog tradicije, što zbog siromaštva. 

Iako lokalne žene rijetko prkose društvenim očekivanjima kroz surfanje, otok razvija ‘ekskluzivno ženske surf odmore’ koji privlače surferice iz cijelog svijeta. Entuzijazam raste i zbog činjenice da je 17-godišnja Kailani Johnson u svibnju ispisala povijest nastupivši u profesionalnoj svjetskoj surf ligi za žene. 

XX Surf škola osnovana je u lipnju. Osim što nude sate surfanja turistima/icama, treniraju i lokalne djevojke potpuno besplatno. “Želimo osnažiti djevojke i pokazati im širu sliku svijeta”, kazala je jedna od osnivačica škole Dedi Susandra, dodajući da su lokalne djevojke često obeshrabrene po pitanju surfanja zbog religijskih razloga nedoličnosti mokrih kostima, pritiska da se bave kućanskim radom te iz straha da će to dovesti do ‘nedoličnog ponašanja’. 

“Velik broj roditelja smatra da surferi/ice vode slobodan život te ako im kćeri počnu surfati, postat će ‘zločeste'”, dodala je Susandra. 

Dodatno, žene i djevojke u Indoneziji u većem su riziku od utapanja jer im često tradicija i društvene norme brane da nauče plivati. Čak 77% umrlih 2004. u tsunamiju bile su žene, djelomice i zato što se nisu mogle popeti na povišene površine i/ili plivati.

XX surf smatra da bi djevojkama trebalo omogućiti pristup sportovima koji jačaju njihovo samopouzdanje. “One imaju mnogo potencijala. Nadamo se da ćemo osnažiti više djevojaka, privući ih i naučiti ih da uživaju. Kroz surfanje se nadamo da ćemo im omogućiti više slobode da mogu iskusiti život na isti način kao i dječaci“, kazala je još jedna od osnivačica škole Alice Stanbury.

Baiq Zulhiatina, iz zaklade Child and Youth Protection Institution, koja se bori protiv ranih brakova, kaže da sport može inspirirati djevojke da vide drugačiju budućnost. “Važno je naučiti ih da mogu sanjati, da mogu biti ambiciozne te da mogu u životu postići i druge stvari osim udaje”, kazala je Zulhiatina. 

“Sretna sam kad surfam.Želim postati profesionalna surferica i natjecati se na različitim događanjima”, dodaje Utami.