U fokusu

ŽENE KOJE NISU U BRAKU PREKIDAJU ŠUTNJU I DOVODE U PITANJE SOCIJALNE NORME

ŽENE KOJE NISU U BRAKU PREKIDAJU ŠUTNJU I DOVODE U PITANJE SOCIJALNE NORME

 Prevela Dea Ajduković

 

Prošlo je više od osam godina otkad je potres pogodio indijsku državu Gujarat, ali Hansa Rathore i dalje se ne može riješiti uspomena na tu i ne tako davnu prošlost – i to zato što ju je ostavio udovicom.

 

Dvadesetdevetogodišnja Rathore je samo jedna od tisuća žena koje su postale udovice u smrtonosnom potresu, jednom od najgorih u pisanoj povijesti Indije. Ova je katastrofa, koja je ubila gotovo 20,000 ljudi, promijenila njezin život zauvijek.

“Moja majka je ostala udovica nakon te iste katastrofe; kuća mi je uništena i nisam imala sredstva da nahranim svojeg devetomjesečnog sina,” prisjeća se.

Uskoro je naučila što znači preživljavati u zatvorenoj konzervativnoj zajednici koja socijalno izolira udovice i nameće im okrutna ograničenja. “Nisam dobila nikakvu pomoć od svojte i bila sam prisiljena skloniti se doslovno na otvorenom, napravila sam privremenu sobu od vreća i limenog krova. Nisam imala pristup radu, hrani ili zdravstvenim uslugama za svog sina, koji se jako razbolio,” navodi.

Sudha Jha (49) iz Katihara u sjevernoj državi Bihar, ostala je udovicom 1998. i od tada se bori da sama podigne svoju trojicu sinova i jednu kćer.

 

“Moja svojta nije htjela da živim s njima nakon što je moj suprug umro, i bilo je teško dobiti posao da prehranim i školujem djecu,” konstatira Jha. Dodaje da je jedan od najizravnijih učinaka udovištva bila smanjena mobilnost, koja često udovice čini nevidljivima i onemogućuje dostupnost rada izvan kuće.

“Prema udovici se ponaša bez poštovanja. Ponekad se od nje još uvijek očekuje da obrije glavu, nosi iznimno jednostavnu i grubu bijelu odjeću, zabranjeno joj je da nosi nakit ili šminku, i prisiljava je se da jede odvojeno, oskudnu vegetarijansku hranu,” ističe Jha. “Zašto bi udovice trebale prolaziti kroz takva mučenja? Muškarci ne doživljavaju takvu diskriminaciju kad im supruge umru, oni se samo ponovo ožene!”

Bile bogate ili siromašne, udovice se u većini zajednica u Indiji suočavaju s dubokom društvenom stigmom. Još su i više izopćene žene koje žive same, bilo zato što su neudate, bilo zato što su ih muževi napustili. Mnoge su udate žene zarobljene u neljudskim osobnim situacijama u obitelji te podnose batine, ponižavanje, fizičku i psihičku okrutnost, nemajući mogućnosti ili volje osamostaliti se.

Kao napuštene i osiromašene udovice, Rathore i Jha su odlučile promijeniti svoju sudbinu i boriti se za svoja osnovna ljudska prava. Uz pomoć ActionAida, nevladine organizacije koja je 2002. počela raditi u potresom pogođenim područjima Gujarata, Rathore je te iste godine pokrenula neudate žene na osnivanje “Ekal Nari Shakti Manch” (“Udruga za moć neudatih žena”). Jha je, s druge strane, postala predana zagovarateljica skupine neudatih žena u Biharu nazvane “Ekal Nari Sangharsha Samiti” (“Komitet za borbu neudatih žena”).

Ove dvije žene okupile su se početkom listopada sa šest drugih neudatih žena koje predstavljaju države Himachal Pradesh, Jharkhand, Rajastan, Orissa i Madhya Padesh, u glavnom gradu države, kako bi pokrenule “Nacionalni forum za prava neudatih žena”.

Njihovi zahtjevi, koje su izložile vladi, uključuju mjesečnu socijalnu pomoć u visini od 1000 rupija (21,65 USD), besplatnu zdravstvenu skrb za neudate žene i njihovu djecu, pravo na rad, vlasnička prava u obiteljima u kojima su rođene i u koje su se udale te dodjelu zemlje za izgradnju kuće.

 

Prema najnovijim dostupnim podacima iz vladinog cenzusa 2001., u Indiji ima 36 milijuna neudatih žena. Ali aktivisti odbacuju ovu brojku kao konzervativnu procjenu, jer ona uključuje samo žene koje su zakonski razvedene ili rastavljene te udovice. Napuštene, ostavljene ili neudate žene su izvan vidokruga vladinih socijalnih politika.

 

“U Indiji je više od 36 milijuna žena neudato, ali njihovim problemima se ne pridaje pažnja,” izjavila je tijekom foruma dr. Ginny Shrivastava, socijalna aktivistkinja iz Rajasthana u sjeverozapadnoj Indiji.

 

Trideset i nešto godina stara Saraswati Singh iz udruge “Ekta Mahila Manch” (“Udruga osnaženih neudatih žena”) u istočnoj državi Jharkhand bila je zaručena za mladića iz svoga sela, ali je razvrgnula zaruke kad je odlučila da će joj obrazovanje biti ispred braka. Ali čini se da je za svoju odluku imala dublje razloge.

 

“Nakon što sam svjedočila fizičkom i psihičkom zlostavljanju koje su mojoj starijoj sestri činili njezin suprug i svojta zbog toga što je u brak donijela premalen miraz, odlučila sam da se nikad neću udati,” povjerava Singh. Ali ironično, ova je odluka dovela do druge vrste diskriminacije kod kuće.

 

“Bila sam dvostruko stigmatizirana, prvo zato što nisam udata, a drugo zato što sam često izlazila vezano uz rad u udruzi. Moja mi je obitelj rekla da sam izgubila svoju kastu i zabranili su mi da ulazim u kuhinju [koju se u konzervativnim indijskim zajednicama smatra najčistijom i najsvetijom prostorijom u kući, u koju žene smiju ulaziti tek nakon ritalnog jutarnjeg pranja], kaže. “Uz to, moj se brat uplašio da bih pokušala polagati pravo na očevu imovinu te je uvjerio oca da svoju mirovinu prepiše na njega,” dodaje.

 

2005. je vlada pokrenula ambiciozni nacionalni program zapošljavanja kako bi osigurala da svi siromašni dobiju najmanje 100 radnih dana godišnje. Ovaj je plan najprije nazvan “Propis o zajamčenom ruralnom zapošljavanju” (NREGA), a vlada ga 2. listopada, na Gandhijev rođendan preimenovala u “Propis o zajamčenom ruralnom zapošljavanju Mahatma Gandhi”.

Stoga je ironično da skupine kao što su neudate žene, čije je osnaživanje Gandhiju bilo najvažnije, nalaze da nemaju koristi od tog plana, primjećuju Singh i druge neudate aktivistkinje.

Avengillista (dala je samo jedno ime), koja predstavlja Jharkhand u organizacijskom odboru foruma, ističe da su ih programi kao što je NREGA iz različitih razloga zaobišli.

“U nekim slučajevima, kaže nam se da smo premlade i da ne možemo raditi. U drugima nam je rečeno da, budući da imamo malu djecu, nije moguće dati nam bilo kakav posao, a starije žene uopće ne dolaze u obzir,” kaže.

 

Tijekom foruma vlada je obećala poduzeti korake da ispravi takve nepravde.

“Isključenost neudatih žena iz jednog od najvažnijih programa smanjenja siromaštva u zemlji dovest će do potkopavanja cilja koji je vlada postavila u svom Jedanaestom petogodišnjem nacionalnom planu koji predviđa inkluzivni rast,” kaže dr. Syeda Hameed, članica indijskog Odbora za planiranje, koji formulira i donosi vladine petogodišnje planove. “Preporučit ćemo da plan usvoji nove smjernice kako bi se osiguralo da neudate žene dobiju svoje pravo na sudjelovanje u planu.”

 

Prema Giriji Vyas, predsjednici Nacionalnog odbora za žene, svi dokazi pokazuju da su neudate žene višestruko socijalno ugrožene. “Iako udovice čine 33% žena koje doživljavaju seksualno uznemiravanje, one su u još gorem položaju kada je riječ o osnovnim indikatorima kao što su dostupnost hrane i zdravstvene skrbi,” istaknula je tijekom okupljanja.

 

Vyas je izjavila da će Nacionalni odbor za žene zagovarati da vlada uvede specifične planove i programe za neudate žene i nađe načine da im pruži zaposlenje. “Nacionalni odbor je posvećen mijenjanju i širenju zakonodavstva o pravu žena na vlasništvo i osiguravanju da žene nasljeđuju svoj dio od roditelja i svojte,” naglasila je.

 

Bez obzira na teškoće s kojima su suočene, žene u ovom forumu i sličnim poduhvatima su čvrsto odlučile baviti se tim rodnim nejednakostima.

“Ovdje smo da razbijemo tišinu i redefiniramo društvene perspektive za neudate žene,” kaže Singh iz Udruge osnaženih neudatih žena.

 

“Želimo osigurati da svakodnevna borba neudatih žena protiv nepravednih društvenih običaja, nedobivanja prava koja im pripadaju i protiv raznih oblika nasilja koje se provodi protiv žena bude svima vidljiva i znana,” dodaje.