Prozor u svijet

05.09.2019. 15:52:29 - Jill Filipovic (TheGuardian)

Protivnici_e pobačaja protive se rodnoj ravnopravnosti u gotovo svim aspektima

Nova anketa pokazuje što 'prolajferi' zapravo žele

(Foto: Unsplash)

Prema odgovorima u vlastitom istraživanju, glasači_ce protiv pobačaja imaju neprijateljske stavove o rodnoj jednakosti praktički u svakom aspektu.

Prema samoproglašenim "pro-liferima_cama" (zagovarateljima_cama života), temeljna podjela između onih koji_e žele zabraniti pobačaj i onih koji_e žele da ostane legalan svodi se na jedno pitanje: kada počinje život? Protivnici_e pobačaja zagovaraju stav da život počinje začećem; ime njihova pokreta u središte promišljeno stavlja ideju da je protivljenje pravu na pobačaj naprosto želja za spašavanjem ljudskih života.

Novo istraživanje pokazuje da je to laž. Temelj "pro-life" pokreta je mizoginija.

Istraživanje Supermajority/ParryUndem, koje je objavljeno ovoga tjedna, dijeli ispitanice_ke prema njihovom stavu o pobačaju, a zatim postavlja 10 općenitijih pitanja o rodnoj jednakosti. Odgovori na svako od tih pitanja odražavaju značajno negativniji stav prema rodnoj ravnopravnosti kod protivnika_ca pobačaja nego kod pro-choice ispitanika_ca.

Jesu li muškarci bolji politički vođe od žena? Više od polovice protivnika_ca pobačaja smatra da jesu. Želite li jednak broj muškaraca i žena na pozicijama moći u Americi? Manje od polovice protivnika_ca pobačaja je odgovorilo da želi - u usporedbi s onima koji se zalažu za pravo na pobačaj (pro-choicers), od kojih 80% želi jednak broj žena na pozicijama moći.

Protivnicima_cama pobačaja ne sviđa se #MeToo pokret. Ne misle da manjak žena na pozicijama moći utječe na rodnu ravnopravnost. Ne misle da je pristup kontracepciji i sredstvima kontrole rađanja važno pitanje na izborima 2020.

Drugim riječima, ne smatraju da je seksizam problem te izražavaju neprijateljske stavove prema pravima žena. Prolajferi_ce su seksisti_kinje koji_e to poriču.

Nakon izbora 2016., većina bijelih političkih komentatora_ica pitala se je li bijela muška glasačka baza Donalda Trumpa bila motivirana "ekonomskom tjeskobom". Stalno smo to slušale: Trumpovi_e glasači_ce nisu rasisti_kinje, žalili_e su se na liberalne medije (kojima pripadaju i spomenuti komentatori_ce) koji_e su ih optuživali_e za rasizam. To su pristojni ljudi koji su pogođeni slobodnotrgovinskim (free trade) sporazumima, rastućom ekonomskom dominacijom Kine, urušavanjem sindikata, tanjušnom socijalnom mrežom sigurnosti i stagnacijom plaća. (Zašto bi se ti isti ljudi okrenuli i glasali za stranku koja ubija sindikate, trga njihove mreže sigurnosti i blokira rast minimalne plaće istovremeno smanjujući poreze za CEO-e - ostalo je neobjašnjeno).

A zatim su nastupili_e društveni_e znanstvenici_e - a što su oni_e rekli_e? Trumpove glasače_ice nije toliko motivirala ekonomska tjeskoba, koliko strah od "kulturalne izmještenosti". Bijeli kršćani (i mnoge njihove supruge) toliko su navikli_e na kulturalnu, političku i ekonomsku dominaciju da uspon drugih grupa percipiraju kao prijetnju.

Recimo to još otvorenije, bili su rasisti_kinje (i seksisti_kinje) i vidjeli su u Trumpu "srodnu dušu" koja bi mogla djelovati u njihovom interesu - a primarni interes im je simbolička reafirmacija njihove kulturne dominacije. Trumpovi daljnji potezi privlačenja svoje rasističke baze, uz nastojanja da pomogne bogatima i prevari radničku klasu, potvrđuju samo jedno: njegova glasačka baza još uvijek ga veliča - ne radi se tu ni o kakvoj ekonomskoj tjeskobi.

Američki antipobačajni pokret izumio je ovu vrstu političke manipulacije izluđivanjem (gaslighting*). Katolička crkva, besramno mizogina institucija koja do danas odbija pripustiti žene na pozicije moći, ima dugu povijest protivljenja pobačaju (no, ne toliko dugu koliko mislimo - do prije otprilike 150 godina, katolički stav je bio da je pobačaj dopustiv u prvih par mjeseci trudnoće).

No, izgleda da evangelici nisu previše razmišljali o pobačaju, sve dok prethodno važno pitanje - rasna segregacija, nije počelo gubiti na popularnosti. Otprilike u isto to vrijeme, društvene uloge žena počele su se rapidno mijenjati. Kontracepcijska pilula pokrenula je lavinu mogućnosti i sloboda, a žene su konačno u potpunosti imale mogućnost da uživaju u seksu iz zabave i spriječe trudnoću. Mogućnost odgađanja trudnoće - i kasnije, legalna mogućnost prekida trudnoće - značila je da žene nisu morale birati između ljubavi i ambicije (a značilo je i da bi žene mogle biti izbirljivije u ljubavi, donositi promišljenije odluke o tome za koga će se i hoće li se uopće udati).

To je podrivalo cijeli desničarski kršćanski projekt, koji je bio i ostao potpuno usmjeren na nuklearnu obitelj s ocem na čelu. I doista, desničarski argumenti protiv pobačaja su sve češće koristili konzervativne rodne trope - primjerice, kako pobačaj potkopava tradicionalnu obitelj.

Ovi argumetni počeli su gubiti na popularnosti u svijetu koji je postajao sve više feministički, pa se antipobačajni pokret okrenuo prema "životu". Bilo je prikladno izbrisati trudnu ženu i fokusirati se na fetus. Braneći život, protivnici_e pobačaja su dugo tvrdili_e kako to nema apsolutno nikakve veze s protivljenjem pravima žena.

Osim, naravno, što itekako ima veze. Borkinje_ci za pravo na pobačaj desetljećima naglašavaju kako ti samoproglašeni "prolajferi_ce" ne mare mnogo za "život" nakon što se dijete rodi. Žele smanjiti ili ukinuti pomoć za djecu i zdravstvenu skrb siromašnim majkama i trudnicama. Protive se kontracepciji i seksualnoj edukaciji - najefikasnijim metodama smanjivanja stope pobačaja. Mnogi_e od njih i dalje podržavaju predsjednika koji je razdvojio malenu djecu od njihovih roditelja i drži ih u kavezima. Izgleda da "život" nema baš puno veze s tim "zagovornicima_ama života" - "prolajferima_cama".

Ovo istraživanje još jedan je primjer kako je protivljenje pobačaju čvrsto povezano s mizoginijom.

Prema više od tri četvrtine ispitanika_ca u ovom istraživanju, "žene se prelako uvrijede". Više od 70% prolajfera_ica slaže se s tvrdnjom da žene interpretiraju nevine primjedbe ili djela kao seksističke. Drugim riječima, žene su osjetljive i histerične i vjerojatno im se ne može vjerovati. 82% zagovaratelja_ica prava na pobačaj kaže da bi za zemlju bilo bolje kada bismo imali više žena na političkim pozicijama, dok se s tim slaže samo 34 posto protivnika_ca pobačaja.

Dakle, ne radi se o "životu". Radi se o činjenici da je pobačaj neizbježno povezan sa slobodama i moći žena. Ako žene ne mogu same odlučivati kada će i hoće li imati djecu - ako seks znači prisilno majčinstvo, to znači da žene neće biti u mogućnosti odlučivati o vlastitoj budućnosti. Znamo da prisilna trudnoća povećava vjerojatnost da će žene ostati siromašne. Povećava se vjerojatnost i da će ostati u nasilnim vezama. Također, to negativno utječe na djecu, te povećava smrtnost žena.

Ako ne želiš da žene budu ravnopravne, odličan način da to postigneš je oduzeti nam naša prava na vlastita tijela i na reproduktivne odluke. A cilj protivnika_ca pobačaja je jasan: ne žele da žene budu ravnopravne društvene akterice.

Zahvaljujući obilju podataka o tome što zaista motivira Trumpove glasače_ice, sve manje se čuje argument o "ekonomskoj tjeskobi" - i obično se spominje u podrugljivom tonu. Vrijeme je da tvrdnja o navodnom "zagovaranju života" ("pro-life") dobije isti tretman.

*Gaslighting je pojam koji se u psihologiji i uobičajenom govoru odnosi na manipulaciju čija je svrha stvaranje sumnje kod osobe ili grupe ljudi. Uključuje, no nije ograničeno na nijekanje, laganje, izvijanje i proturječje kako bi se žrtvu natjeralo na preispitivanje svoje percepcije realnosti (op. prev.)

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Tagovi: istraživanje, pro-choice, pro-life, prochoice, prolife, ravnopravnost, trump

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM