U fokusu

sklonište za izbjeglice

Miksalište više ne postoji, srušeno je zbog Beograda na vodi

Miksalište više ne postoji, srušeno je zbog Beograda na vodi

Facebook/Mikser Beograd

Bilo jednom jedno Miksalište… Da, iz trenutne perspektive deluje mi bajkovito postojanje takvog mesta. Povod za postojanje, nažalost, nije bio nimalo bajkovit; kulturna platforma Mikser je od prostora koji je prvobitno služio kao dečije klizalište napravila mesto za pomoć izbeglicama iz ratom zahvaćenih područja sa Bliskog Istoka. Ovde su ljudima pružali pomoć u vidu hrane i pića,  odeće i obuće, medicinske pomoći, tuševa i veš mašina, punjača za mobilne telefone, prostora za sport, kulturni i društveni život… Zašto govorim u prošlom vremenu? Miksalište više ne postoji, porušeno je!

Grandiozni i kontroverzni projekat “Beograd na vodi” koji menja lice Beograda imao je u planu rušenje i dela ulice u kojem se nalazi i Miksalište. Po rečima Ivana Lalića, direktora Miksera, bilo je jasno da će se ovaj deo Savamale rušiti, te je njihova ideja bila da Miksalište u junu presele na drugu lokaciju, o čemu su i obaveštavali Grad Beograd, pozivajući ih na dogovor i saradnju. Odgovora nije bilo, da bi, dan nakon parlamentarnih i lokalnih izbora, u ponedeljak, Mikseru stiglo obaveštenje da se moraju iseliti u roku od 48 sati jer se Miksalište ruši u sredu. Grad, dakle, nije imao razumevanja za jedno važno humanitarno pitanje i prostora za dogovor nije bilo.

{slika}

Pokušaću ukratko da kažem šta je Miksalište predstavljalo: svojom odličnom lokacijom, zbog blizine železničke stanice, ono je bilo značajna tačka za izbeglice, kojima je prihvatni centar koji je država obezbedila u Krnjači (perifernom gradskom delu) bio dalek i delom odbojan, zbog loših iskustava u izbegličkim kampovima u prethodnim zemljama. Oko 1200 volontera/ki iz različitih krajeva sveta, mnoge ambasade, kompanije i humanitarne organizacije pružile su pomoć za preko 110 000 izbeglica koje su prošle kroz Miksalište. Nakon zatvaranja granica, taj broj je još uvek bio između 250 i 450 ljudi dnevno. Ogromna pozitivna energija, solidarnost i empatija pomogle su da se ljudima koji beže od užasa rata koliko-toliko olakša njihova teška situacija. Ivan Lalić je kao predstavnik nevladinog sektora iz ovog dela Balkana govorio u Evropskom parlamentu u Briselu o Miksalištu i podelio iskustva, kao dragocenu pomoć u rešavanju ovog velikog humanitarnog problema, čime je o svom gradu i svojoj zemlji preneo pozitivnu sliku. Ali, Skupština grada Beograda i strani investitor nemaju sluha za takve stvari.

Ne mogu a da ne proširim priču o uništavanju prostora koji je toliko bio značajan za izbeglice na priču o izgradnji “Beograda na vodi”. Projekat, koji je započela vlast sa Aleksandrom Vučićem na čelu i gradonačelnikom Sinišom Malim uz strane investitire, kompaniju “Eagle Hills” Muhameda Alabara, prate brojne sumnje građana/ki i stručne javnosti u dobre namere vlasti i investitora. Grad je ustupio zemljište velike vrednosti, na jednoj od najboljih gradskih lokacija, neposredno uz reku Savu, stranom partneru koji će graditi stanove i poslovni prostor. Pošto je ova lokacija predviđena za javne namene i treba da bude zaštićena kao opšte dobro, usledila je izmena urbanističkih planova i zakona koji će odgovarati stranom investitoru, uz potpuno nepoštovanje povelja, konvencija, ali i kulturnog nasleđa i interesa građana Beograda.

{slika}

Brojni advokati, Akademija arhitekture Srbije i organizacija “Ne davimo Beograd” uporno ukazuju na sve nepravilnosti i štetnosti ovog projekta, ali uzalud. Aktivisti/kinje organizacije “Ne davimo Beograd” više puta su privođeni, Grad je postavio tramvaje kako bi sakrio njihove proteste dok je trajalo svečano potpisivanje ugovora sa investitorom, novinarima “Istinomera” koji su snimali na tom području Komunalna policija nezakonito je oduzela kamere, a pre dve noći tridesetak ljudi sa fantomkama na glavama srušilo je dve ulice u Savamali, takođe predviđene za rušenje zbog projekta “Beograd na vodi”, i pri tome praktično zarobilo desetak ljudi koji su se slučajno zadesili u tom delu grada u tom trenutku, oduzevši im telefone i držeći ih vezane dok rušenje nije završeno. I dalje ne znamo ko i zašto je to uradio – Grad ne zna, Policija ne zna, a pitanje je i zbog čega se noću nelegalno ruši za legalan projekat?

Sva je prilika da ćemo “uživati” u Beogradu na vodi i “da će nam biti bolje za dve, dve i po godine” (kako nam redovno, već četiri godine obećava Aleksandar Vučić) milom ili silom. Izgleda da i sve što se može naći na putu njegovim zamislima i (političkim i finansijskim) interesima jednostavno treba da nestane, bili to, kako se pokazuje ovih dana, glasovi građana/ki na izborima, javni interes, ili – Miksalište. Zbog toga je slučaj Miksalište nešto što u stvari, uopšte ne treba da nas iznenadi, naprotiv: ono je paradigma naše države, vlasti, njenih interesa i samovolje. Razumete li sada zbog čeka sam rekla da je Miksalište bilo gotovo kao bajka?