U fokusu

radnici/e, a ne robovi i ropkinje

Vjetar u leđa sindikalnoj borbi protiv outsourcinga

Vjetar u leđa sindikalnoj borbi protiv outsourcinga

Pravomoćna presuda zagrebačkog Županijskog suda, po kojoj agencije za privremeno zapošljavanje moraju radnicima/ama koje su ustupili tvrtkama uz istu plaću za isto radno mjesto isplaćivati i sva materijalna prava koja po kolektivnom ugovoru ili drugim propisima imaju ostali/e radnici/e u tim tvrtkama, dala je ‘vjetar u leđa’ sindikatima koji se bore protiv outsourcinga (izdvajanja pomoćnih poslova) u javnom sektoru.

Sindikati tvrde da se outsourcingom, kojim bi se redovni radnici zamijenili privremenim radnicima/ama iz agencija za zapošljavanje, snižavaju prava ne samo agencijskih već i svih ostalih radnika/ca.

Sindikalni čelnici uputili su u siječnju pismo ministru rada i mirovinskog sustava Mirandu Mrsiću u kojem od njega traže da Inspektoratu rada naloži nadzor nad radom agencija za privremeno zapošljavanje i pod kojim uvjetima agencijski/e radnici/e rade kod korisnika.

Sindikati se pogotovo protive tome da se privremeno zapošljavanje preko agencija utvrdi izmjenama Zakona o radu (ZOR), a Mrsiću zamjeraju što je ta odredba predložena bez ikakvih statističkih podataka o poslovanju tih agencija, broju takvih radnika/a, poslodavcima kod kojih su radili i pravima tih radnika/ca.

Radnici/e za kunu? Neće ići!

Po odredbama ZOR-a do 2010. godine, agencije su radniku/ci kojega iznajmljuju bile dužne isplatiti samo plaću koju su s njim ugovorile, a ne i istu plaću i materijalna prava koja su imali radnici/e u tvrtkama u kojima je iznajmljeni/a radnik/ca privremeno radio/la.

“Presuda Županijskog suda to stubokom mijenja”, izjavio je odvjetnik Denis Bajs koji je zastupao radnike/ce u tužbama protiv agencije koja ih je iznajmila HT-u.

Takvoj je presudi pridonijela Direktiva EU-a koju je Hrvatska od početka 2010. implementirala u ZOR, a kojom se utvrđuje najniža razina prava agencijskih radnika/ca na privremenim poslovima. Drugim riječima, svakoj je državi ostavljena mogućnost da ostalu materiju uredi po vlastitim rješenjima, pa je i to razlog što u zemljama EU-a nema jedinstvenog rješenja.

“U nekim su zemljama agencijski/e radnici/e i oni/e kod poslodavca izjednačeni u svemu, a negdje u pojedinim pravima”, kaže Bajs.

Sindikati imaju argumente za ‘udariti’ kontru Mrsiću i poslodavcima

Presudom su sindikati dobili jaki argument u svojoj borbi protiv outsourcinga koji se ovih dana spominje vezano za uštede u javni službama, gdje bi se poslovi čišćenja, kuhanja, održavanja i dr. iznajmili agencijama.

S druge strane, presuda poslodavce stavlja u pat poziciju kada je riječ o restrukturiranju poslovanja i smanjenju troškova. Ako se po presudi ustali i sudska praksa, postavlja se pitanje koliko se outsourcingom ubuduće uopće može uštedjeti.

Mogućnost koja se u tom slučaju nameće jest outsourcing kroz smanjenje broja unajmljenih radnika/ca, koji će biti plaćeni poput redovnih radnika/ca.

Primjerice, ako poslodavac smatra da su mu troškovi kuhinje u kojoj je zaposleno 30 radnika/ca preveliki, može je ukinuti, te poslove ugovoriti s agencijom i iznajmiti, primjerice, 10 radnika/ce.

Time je trošak smanjio za najmanje 20 stalno zaposlenih, a ostalih 10 nisu njegovi zaposlenici pa za njih treba samo platiti agenciji za njihove plaće. Na agencijama je pak da svoje iznajmljene radnike plate pravedno i pošteno.

Agencijski/e radnici/e = radnici/e bez prava

U Hrvatskoj je prva agencija za zapošljavanje na privremenim poslovima Uspinjača osnovana 1989. u Zagrebu, a danas ih posluje šezdesetak.

Njihov djelokrug uređen je s nekoliko članaka ZOR-a koji se uglavnom bave njihovom registracijom i ugovorima koje potpisuju s radnicima/ama, ali nema odredbi po kojima su dužne dostavljati podatke koliko su radnika/ca zapošljavale i na koje vrijeme.

Stoga nema niti bilo kakve statistike, podataka o broju privremenih radnika/ca, koliko su radili na privremenim poslovima i kod kojih poslodavaca. Zna se, primjerice, da je u zagrebačkom Holdingu privremeno zaposleno 180 agencijskih radnika/ca, uglavnom u čistoći.

Agencijski/e radnici/e nemaju pravo na prijevoz niti na godišnji odmor. Zapošljavaju se uglavnom na tri mjeseca, nakon toga im se ugovor raskida i nudi novi na dva mjeseca, i tako do godine dana dok mogu raditi u jednoj agenciji. Nakon toga prisiljeni su se prijaviti u drugu agenciju.