U fokusu

'Obrazovanje je najjače oružje koje može promijeniti svijet'

Pet priča o obrazovanju djevojčica u Pakistanu

Pet priča o obrazovanju djevojčica u Pakistanu

Vjerojatno svi već znate nevjerojatnu priču o Malali Yousafzai, pakistanskoj djevojčici na meti talibana zbog njezinih napora u promicanju obrazovanja djevojčica. Njezin šesnaesti rođendan, 12. srpnja, proslavljen je u svijetu kao “Malala Day”.

 Još uvijek u fazi ozdravljenja Malala je održala govor u Ujedinjenim narodima . “Jedno dijete, jedan učitelj, jedna knjiga, i jedna olovka mogu promijeniti svijet”, rekla je. “Obrazovanje je jedino rješenje.”

Dok je Malalina priča postala inspiracija za aktiviste i aktivistkinje diljem svijeta , ona samo ilustrira izazove s kojima se suočavaju djevojke u svojoj domovini. Prema UNESCO-u , samo 65 posto djevojaka u Pakistanu pohađa osnovnu školu; u srednjim školama taj broj pada na 29 posto. Postoji mnogo razloga zašto: skučenost prostora, zastarjele nastavne metode te loše kvalitete, pa čak i opasne, školske zgrade. Roditelji nerado šalju svoje kćeri u škole bez sanitarnih prostorija, te mnogi vide brak kao viši prioritet za svoje kćeri nego obrazovanje. Katastrofalne poplave 2010  uništile su mnoge seoske škole, ostavljajući siromašne obitelji s manje mogućnosti da educiraju svoju djecu.

Georgette Thomas, novinarka i aktivistkinja Oxfama nedavno je posjetila učenice i učiteljice u jednoj obnovljenoj školi u pokrajini Sindh. U nastavku su njihove priče, ispričane njihovim riječima.

 Shazia Bhatti, učenica, 11 godina

{slika}

“Stara škola je bila mala, nije imala vode, bilo je jako vruće, nije bila čista i nije bilo lijepo otići tamo. Ali sada imamo novu školu u kojoj ima više mjesta za nastavu. Želim naučiti i povećati svoje znanje; moj otac kaže da ako završim školu imat ću bolji život. Postoje mnoge prednosti obrazovanja, ali puno dječaka i djevojčica još uvijek ne zna čitati ni pisati. Djevojčice i dječaci trebaju dobiti jednako obrazovanje. “

 

Naseeban Chandio, učenica, 9 godina

{slika}

“Želim studirati i biti učiteljica, jer ne postoji učitelj/ica u mom selu. Mnogi od mojih prijatelja iz mog sela ne dolaze jer je predaleko. (Njezina obitelj živi oko 15 minuta hoda od škole.) … Ako nisam u školi onda moram raditi kod kuće. Traže me da šivam, kuham ili radim u polju. Moja majka kaže da moram znati oba posla, i onaj u kući i onaj u školi”.

 

Hammeda Bano Bhatti, učiteljica

{slika}

“Mi imamo odgovornost da motiviramo i mobiliziramo djecu da dolaze u školu. Tako će steći  poštovanje i osigurati bolju budućnost”, rekla je Bhatti, koja predaje Sindi, engleski, društvene znanosti i matematiku.

 

 Safia Bhatti, asistentica

{slika}

“Plaća koju dobivam podučavajući pomaže meni i mojoj obitelji. Od nje mogu kupiti odjeću sebi i svom djetetu. Imam malu bebu od sedam mjeseci. Nadam se da će moja kći dobiti bolje obrazovanje od mene”.

 

Amna Khato Brohi, učenica, 9 godina

{slika}

“Naša škola je uništen kada su bile poplave. Umjesto škole dobili smo na korištenje neku malu zgradu, ali moj otac se bojao slati me tamo, jer je bilo nesigurno. “Bila sam razočarana kad nisam mogla u školu, ali sad sam opet sretna, jer je izgrađena nova škola i ja smijem ići … Učenje mi je važno. Želim biti učiteljica i učiti druge mlade djevojke, tako da imaju bolji život”.