U fokusu

Praksom do nove šanse na tržištu rada

 “Predrasude da će žena pretpostaviti obitelj poslu. I danas doživljavamo na intervjuima pitanja o privatnom životu. Smatra se da nam je  mjesto u kuhinji, krevetu, da su za nas “jednostavniji”poslovi….da ne možemo biti stručne i stručnije od muških kolega. Mi smo još  uvijek jako patrijarhalno društvo.”  iskustvo je koje nam iznosi Dubravka Horvatić (56), visokoobrazovana i dugotrajno nezaposlena žena.

Praksom do nove šanse na tržištu rada

Tržište rada sigurno nije prijateljsko mjesto za žene. Žene čine većinu nezaposlenih i imaju manje šanse za zaposlenje, a diskriminacija žena prilikom zapošljavanja i dalje je prisutna. “Predrasude da će žena pretpostaviti obitelj poslu. I danas doživljavamo na intervjuima pitanja o privatnom životu. Smatra se da nam je  mjesto u kuhinji, krevetu, da su za nas “jednostavniji”poslovi….da ne možemo biti stručne i stručnije od muških kolega. Mi smo još  uvijek jako patrijarhalno društvo.”  iskustvo je koje nam iznosi Dubravka, a na nju se nadovezuje Jasmina “Žene nemaju podršku kako bi mogle uskladiti obiteljski i poslovni život. Ali ipak kao najveći problem vidim poslodavce.  Skoro da ne vidim drugi način nego da ih se izravno stimulira da zapošljavaju žene pogotovo ranjivije skupine.” Jasmina Miličević-Anđelopolj (47) i Dubravka Horvatić (56), dvije su visokoobrazovane i dugotrajno nezaposlene žene koje su tijekom 2011. godine sudjelovale u CESI-jevom projektu “Žene biraju novu šansu – Osnaživanje nezaposlenih žena za aktivno sudjelovanje na tržištu rada”. Ideja projekta bile je povećanje mogućnosti na tržištu rada za dugotrajno nezaposlene žene i kreiranje inovativnih modela podrške i edukacije za nezaposlene žene. Jedan od tih modela bila je radna praksa za žene koje su duže vrijeme nezaposlene te spadaju u posebno ranjivu skupinu zbog svojih godina. Radnoj praksi prethodio je intenzivan rad u grupama podrške koje je vodila Tanja Prekodravac, psihologinja koja se bavi upravljanjem ljudskim resursima. “Nezaposlenost na različite načine djeluje na osobu, neovisno koliko je radnog staža ostvarila, kojeg je spola, iz kojeg socio-ekonomskom miljea potječe, a može se očitovati u smanjenju samopouzdanja, mijenjanju profesionalnog identiteta, smanjenju osjećaja kompetentnosti, smanjenju proaktivnosti i angažiranosti. Grupe podrške postižu (barem) dva važna cilja – psihološko osnaživanje kroz ljekovitost grupnog rada i međusobno dijeljenje infomacija s jedne strane te sustavno educiranje kroz teme ključne za profesionalno osnaživanje i jačanje kompetencija kao što su komunikacijske i prezentacijske vještine, upravljanje vremenom, donošenje odluka i dr. Pri tome, stvaranje, odnosno proširivanje networka u grupama podrške omogućava nastavak procesa osnaživanja i nakon završetka programa.” kaže Tanja Prekodravac o važnostima grupa podrške kao alata u radu s dugotrajno nezaposlenim ženama.

 

“U projektu sam počela sudjelovati sasvim slučajno, poziv je došao mailom od moje savjetnice u HZZ-u. Info-seminar mi se jako svidio, osobe koje su ga predstavljale bile su jako simpatične pa sam odlučila vidjeti što je zapravo taj projekt.”  kaže Jasmina. Dubravka se nadala pronaći odgovore kako se nositi sa situacijom u kojoj se našla. “Vrlo kvalitetna predavanja, korisni savjeti, odlični materijali, zanimljivi testovi,  pomogli su mi. Susreti sa ženama koje su nezaposlene i svaka nosi svoju priču, inspirativni su  i navode na promišljanje, a radionice su se pretvorile u male kružoke na kojima nije bilo dovoljno vremena za sve teme koje su navirale potaknute predavanjima ili osobnim sudbinama.”

 

Nakon tri mjeseca grupe podrške ukupno je šest žena dva mjeseca bilo na radnoj praksi kod 5 poslodavaca: Udruga za promicanje kulture Napokon, Centar za mlade “Ribnjak”, HALPET poslovna edukacija, Tvrtka Maestral, i Kozmetičko – frizerski studio MERLINA.

 {slika}

Kada se Jasmini i Dubravki ponudila mogućnost da odrade praksu objeručke su je prihvatile. “Radna praksa je genijalna ideja i prilika koju je svakako trebalo iskoristiti i to je, kako se danas popularno kaže, “win-win” situacija i za poslodavca i za posloprimca.”  jasna je Dubravka.

Istog su mišljenja i njene poslodavke Dinka i Koraljka iz agencije Napokon koja se bavi  promidžbom i organizacijom u kulturi “Naš je posao takav da u svakodnevnom radu imamo stalnu potrebu za dodatnom podrškom u operativi i logistici, pa nas je uopće i obradovala mogućnost da našem timu pridružimo novu osobu, a primarno smo htjele podržati projekt kojem smatramo vrijednim za korisnice koje kroz njega uz nova i nadograđena znanja dobivaju primarno i novi poticaj i osnaženje da krenu iznova i postanu ponovno konkurentne na tržištu rada.”

 {slika}

Jasmina, inače diplomirana politologinja radnu je praksu odrađivala u Centru mladih Ribnjak. Punih pedeset i osam  godina Centar mladih “Ribnjak” je stalno mjesto okupljanja djece, mladih, roditelja i ostalih građana oko programa kulturne tradicije i avangarde, istraživanja umjetničkih pedagogija i umjetnosti, socijalno – preventivnog rada, kvalitete života cijele  društvene zajednice. Kao institucija koja je posvećena potrebama drugih i kroz koju su prošli mnogi tražeći prostor za rad, prijateljsku podršku,savjet, pomoć bilo je sasvim logično da se uključe u pružanje radne prakse za dvije žene.“Organizatori projekta odlično su odabrali vrstu i mjesto posla koji baš odgovara meni. Iako sam uglavnom obavljala pomoćne poslove trudila sam se da ta praksa bude korisna i meni i projektu, a i poslodavcu na neki način.”  Dubravka je bila vrlo zadovoljna svojom praksom “Moje poslodavke uvele su me u jedan svijet koji mi je do sada bio nepoznat po svom sadržaju i načinu na koji se radi. PR  u kulturi – zanimljivo i izazovno. Nadam se da će ovo iskustvo na pozitivan način utjecati na moje šanse za posao u budućnosti. “. A zadovoljne su i poslodavke “Naše je iskustvo izuzetno dobro, a i sa samom praktikanticom smo brzo profunkcionirale jer je bilo očito da žudi za novom radnom prilikom i okolinom.” 

 

No, radna praksa je ostvarila očekivanja i nositeljice projekta, udruge CESI. “Radna praksa je inovativni model koji smo osmislile radi uključivanja dugotrajno nezaposlenih osoba s ciljem stjecanja vještina ali i samopouzdanja kod žena koje su izvan tržišta rada više od godinu dana. Od 11 žena koje su bile pripremljene kroz psihološke testove za obavljanje radne prakse njih 6 sudjelovalo je u aktivnosti jer je ostalih 4 dobilo privremeno zaposlenje i mogućnost sudjelovanja u edukacijskom programu koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, a jedna je dobila trajno zaposlenje.” rekla nam je Anamarija Gospočić, voditeljica programa Edukacije, informiranja i savjetovanja za rodnu ravnopravnost u CESI.

 

Ovaj projekt, kao i mnogi drugi provedeni u okviru europskih projekata namijenjenih zapošljavanju marginaliziranih skupina pokazuje da se uz kreativno razmišljanje i individualizirani rad mogu napraviti pomaci na hrvatskom tržištu rada. No, sve to mora pratiti i cijeli sustav te javne politike, a kako bi, ne samo Jasmina i Dubravka nego i tisuće žena poput njih imale priliku, biti ravnopravnim članicama društva.