Vijesti

26.08.2011. 10:10:49 - Ana Maria Kezerić

O pobačaju i njegovoj (ne)dostupnosti

Prema studiji objavljenoj ovih dana u časopisu "Opstetricija i Ginekologija", 97 % specijalista ginekologije i porodništva  u SAD-u susreće se s pacijenticama koje žele učiniti pobačaj, no samo 14 % spomenutih liječnika voljno ga je i izvesti. Pitanje koje se nalaže kao nužno jest, zašto je to tako i čini li to pobačaj zbilja dostupnim ženama kao njihovo prirodno pravo na izbor ili ga pak svodi na minimum?!

U SAD-u još uvijek ne postoje dovoljno jasni zakoni i "reproduktivna pravda" u bolnicama, klinikama, obitelji i praksi. Potrebna je javna rasprava o pobačaju, bazirana na životnom iskustvu i potrebama stvarnih ljudi koji traže pobačaj, a ne bezličju političke retorike, navodi portal feministing.com u komentaru ovih podataka. Tako se dešava da je za žene koje traže pobačaj, pronaći doktora koji je voljan obaviti postupak, lakše reći, nego učiniti. Ove godine, stanje je takvo da SAD imaju 80 novih ograničenja vezanih uz temu pobačaja, duplo više od prethodnog rekorda od 34 nova ograničenja iz 2005.godine, što sramotno narušava slobodu ženskog odabira. Također, rezultati prikupljeni iz anketa poslanih 1800 ginekologa/inja diljem SAD-a (od kojih je njih 1100 ponudilo valjan odgovor) prikazuju razlike u razmišljanjima između ženskih i muških liječnika/ca ginekologa/inja, gradskih i seoskih liječnika/ica, razlike prema religijskim afinitetima i sl. Tako će npr. 19 % ginekologinja biti spremno obaviti postupak pobačaj, dok je taj broj kod ginekologa nešto niži i iznosi 11 %. Spomenuti religijski afinitet vrlo je značajan i postaje dobar "indikator" spremnosti pojedinih liječnika da omoguće pobačaj ili ne. Pobačaj će poduprijeti 40 % liječnika židovske vjeroispovijesti, u usporedbi s tek 1 % evangelika. 9 % rimokatolika i članova Istočne pravoslavne crkve će najvjerojatnije odobriti pobačaj, kao i 27 % njih koji su se izjasnili da nemaju vjersku pripadnost. Još jedno od mogućih pitanja je, šalju li liječnici koji ne nude uslugu pobačaja pacijente svojim kolegama koji ih nude? Vjerojatno ne, ako se povode izjavom kardinala Alonsa Lopeza Trujilla, predsjednika Papinskog vijeća za obitelj: "Izopćenje iz Katoličke crkve kazna je za svakoga tko izazove pobačaj i za svakoga tko se s njime suglasi, dakle, za majku, liječnika, bolničara, a i oca ako je suglasan". Prilično "oštro" poimanje jednog za jednog vjernika, no dobro, tko sam ja da sudim?! Ovdje će kako on kaže, suditi tek Bog, dok za to vrijeme, primjerice, u Portugalu, kriminalno se gone žene, liječnici i medicinske sestre koji su pomagali u pobačaju, a kazne za ilegalni pobačaj su 3-8 godina zatvora.

No, ništa bolje nije niti u Hrvatskoj u kojoj je i prilikom Papina posjeta povedena rasprava o pobačaju. Hrvatsko zakonodavstvo također poznaje prigovor savjesti i ukoliko liječnik smatra da prema svojoj savjesti ili vjeroispovijesti ne može obaviti pobačaj, ima potpuno pravo odbiti sam postupak. U teoriji bi pacijenticu trebao poslati drugom liječniku koji je isti voljan obaviti. Prema nekim podacima 70 % hrvatskih ginekologa i ginekologinja odbija prekinuti trudnoću, a prije nekoliko godina, ginekologe sa prigovorom savjesti moglo se nabrojiti na prste jedne ruke. Slično je stanje u Općoj bolnici Sveti Duh i Petrovoj bolnici. Na Svetom Duhu, prije 5,6 godina,  samo 2 ginekologa nisu obavljala pobačaj na zahtjev žene. Danas, od njih 18, svi imaju prigovor savjesti, dakle, odbijaju obaviti pobačaj. U Petrovoj, kao što sam rekla, stanje je vrlo slično, od njih 38, više od polovice liječnika izražava prigovor savjesti. Zanimljivo je što su naglo svi odlučili odjednom postati puni morala, ili.. Džepova. Dakako, izuzeci i dalje postoje, nađu se ona 2,3, pa i 5 liječnika kojima se odluka o prigovoru savjesti u potpunosti temelji na njihovom stavu o neopravdanosti pobačaja i pobačaju kao smrtnom činu. Što je s ostalima? Ništa, prijepodne imaju savjest, a poslijepodne je kao i zarađeni novac, spreme u džep. Cijene pobačaja u privatnim klinikama prema dostupnim podacima kreću se oko 5000 kuna, a nakon 12.og tjedna navodno idu i preko 10 000 kuna. Što se tiče cijena, ni u javnom zdravstvu nije ništa bolje i pobačaj ne spada u postupak u potpunosti pokriven zdravstvenim osiguranjem. Uz to postoji izrazita neujednačenost u cijenama pobačaja između pojedinih gradova. Tako ćete, za pobačaj negdje platiti 600 kuna, dok će cijena negdje drugdje porasti i do vrtoglavih 2400 kn. Premda je u cijenu uračunana jednodnevna hospitalizacija, od žene se očekuje da 2-3 sata nakon zahvata napusti zdravstvenu ustanovu.

U cijeloj ovoj "zbrci" deblji kraj kao i obično izvlače žene. Ono što me posebno naljutilo dok sam obrađivala ovu temu je izjava na koju sam naišla, kako bi društvo više trebalo cijeniti vrijednost začetog života od ženskog prava na izbor. Pitam se je li se itko od ljudi koji daju takve izjave ikada zapitao kako je toj ženi, je li iscrpljena, psihički i fizički, mijenja li to dijete koje silom mora zadržati, njen život, njene snove, mogućnosti, htijenja, nastojanja ... Ona je živo biće, nije li? 

Tagovi: hrvatska, pobačaj, reproduktivna i seksualna prava, sad, seksualnost

Vezani članci:

Komentari

:
Da li Vam je poznato da je u SAD legalno prekinuti život nerođenog djeteta do pred porod, svih 9 mjeseci života pod srcem majke.
Da li Vi odobravate takav zakon ?
Da li Vi odobravate prekidanje života nerođene djece kroz cijelo vrijeme trudnoće, kao neki u SAD ?
Da li znate da ovo srce, koja sada kuca u Vašim prsima, počelo kucati oko 3 tjedna nakon Vašeg početka - začeća ?
Da li znate da ste ovim istim nogama i rukama, kojima se sada služite, počeli micati oko 6 tjedana nakon Vašeg začeća _Nije li i Vama simpatično da žena, koja zaista ne želi brinuti o svom djetetu, to dijete rodi i preda u usvojenje nekom od mnogih parova punih ljubavi, koji žele posvojiti dijete ?
Ne bi li bilo bolje da žena, koja zaista ne želi brinuti o svom neplanirano začetom djetetu, provede u kojoj sigurnoj kući one mjesece u kojima je trudnoća vidljiva, rodi dijete i preda ga usvojiteljima i usreći ih ?
Da li zaista mislite da netko može imati pravo na nepravedno prekidanje života malom, nevinom djetetu ?
26.08.2011. 16:26
:
Poštovana,

Znanstveno je dokazano da dijete,tj.fetus do određenog tjedna trudnoće nije sasvim razvijeno,ne osjeća bolove i slično. Za ovaj zakon u SAD-u nisam znala niti ga podržavam.. Što se tiče usvajanja,kod nas je sve prepuno papirologije i bila sam u puno domova gdje ta djeca pate. Ja sam se u ovom članku bavila pravom žene i napisala objektivne činjenice. Osobno,sumnjam da bih ikada pobacila,no to nije razlog da svojim stavom narušim nečije pravo. Ne osuđujem,molim Vas,nemojte ni Vi moj rad. Sve najbolje,respect.
26.08.2011. 19:02
:
Poštovana,

Znanstveno je dokazano da dijete,tj.fetus do određenog tjedna trudnoće nije sasvim razvijeno,ne osjeća bolove i slično. Za ovaj zakon u SAD-u nisam znala niti ga podržavam.. Što se tiče usvajanja,kod nas je sve prepuno papirologije i bila sam u puno domova gdje ta djeca pate. Ja sam se u ovom članku bavila pravom žene i napisala objektivne činjenice. Osobno,sumnjam da bih ikada pobacila,no to nije razlog da svojim stavom narušim nečije pravo. Ne osuđujem,molim Vas,nemojte ni Vi moj rad. Sve najbolje,respect.
26.08.2011. 19:05
:
Poštovana,

Znanstveno je dokazano da dijete,tj.fetus do određenog tjedna trudnoće nije sasvim razvijeno,ne osjeća bolove i slično. Za ovaj zakon u SAD-u nisam znala niti ga podržavam.. Što se tiče usvajanja,kod nas je sve prepuno papirologije i bila sam u puno domova gdje ta djeca pate. Ja sam se u ovom članku bavila pravom žene i napisala objektivne činjenice. Osobno,sumnjam da bih ikada pobacila,no to nije razlog da svojim stavom narušim nečije pravo. Ne osuđujem,molim Vas,nemojte ni Vi moj rad. Sve najbolje,respect.
26.08.2011. 19:08
tajuska:
ovo za 9 mjeseci nije istina (ako govorimo o legalnom abortusu). moze se napraviti do 24 tjedna, a uglavnom do 14-og. iza 24-og se moze samo radi ozbiljnih zdravstvenih problema.
nadalje, s tri tjedna pocne "lupkati" nakupina stanica koja predstavlja potencijal da bude srce, micanje su impulsi i lijecnici bas i nemaju objasnjenje za to,a do nekog 22 tjedna medicina uopce ne naziva fetus djetetom, niti je fetus sposoban zivjeti izvan tijela zena pa je prilicno jasno da nije zivo bice. no sve to je krajnje je nebitno jer poanta je u tome da zena ima pravo odluciti o svom tijelu i o svom zivotu i da je ona duzna brinuti o svojoj sreci.
isto tako, ono sto je vrlo vazno, a ana je obradila clankom je pitanje dostupnosti. iako bi neki to htjeli, ne mozete zene drzati devet mjeseci zavezanima i zene su oduvijek nalazile nacina da pobace i uvijek ce nalaziti. i potrebno im je osigurati da ti nacini budu sigurni i adekvatni, a ne da moraju ici na kojekakve kuhinjske stolove gdje ce ih netko izmesariti. nitko ne prijeci ljude poput vas da osnivaju kuce i posreduju kod posvajanja, ali pobacaj mora biti legalan i mora biti moguce ga obaviti u javnim bolnicama na zahtjev bez komplikacija, potpitanja, uzv-a, predaha za razmisljanje i konzultacija s lokalnim popom.
26.08.2011. 21:18
živković:
G. Tajuska. Nažalost je istina. Nazovite ambasadu SAD pa ih pitajte. Odgovorite da li se s takvim zakonom slažete.
Kako se naziva nije toliko važno. Važno je što to jest. Iako je malo dijete je. Promislite.Zar ne bi bilo lijepo da žene na temelju svoje osobne i slobodne odluke rode dijete pa ma kako su teške okolnosti. Dijete i nakon rođenja nemože živjeti bez pomoći majke. Da li je Vama drago što Vas je majka rodila. Jeste li joj zahvalni ? Što nebi i druga djeca doživjela rođenje kao Vi i ja. Srdačan pozdrav.
26.08.2011. 21:48
tajuska:
tesko da ce mi to reci u ambasadi jer jednostavno ne stoji na nacin na koji vi to prezentirate.

jel biste vi voljeli da ste bili nezeljeno i odbaceno dijete koje je cijeli zivot raslo s tom spoznajom? to su nekakva "ki bi da bi" pitanja koja nemaju smisla. jedino sto ima smisla jest da cinjenica da zene mogu birati hoce li biti trudne ili nece i da ako odluce da nece da nisu prisiljene koristiti zicane vjesalice i slicne stvari.

i dijete nakon rodenja moze zivjeti samostalno bez majke - moze disati, jesti, rasti i razvijati se. potpuno je nebitno tko ce se brinuti za njega. za raliku od fetusa koji treba tocno odredenu osobu i njezino tijelo da bi raslo i razvijalo se.
26.08.2011. 22:25
živković:
Cijenjena Ana Maria Kezerić,
Pišete o pravu žene da prekine postojanje nerođenog djeteta, koje je dijete bez obzira kako ga tko zvao. Nije razvijeno, zato mu se može prekinuti postojanje.
Pišete da žena ima pravo prekinuti život svom nerođenom djetetu. Pravo dolazi od pravda. Nemože netko imati pravo da učini nepravdu. Nepravda je prvo dijete dovesti u postojanje, a onda ako smeta prekinuti mu život.
Pišete da sumnjate da bi ikada pobacili. Kako to ? Ako to nije dijete u čemu je problem. Ako jest, a jest, kako možete zastupati pravo na pobačaj.
Dio žena kasnije žale što su dale učiniti pobačaj. Zar nije bolje da ga niti ne učine. Neke žene u istim i velikim teškoćama, u kojima druge traže pobačaj, prihvaćaju djecu s ljubavlju. Ne bi li bilo bolje da se zalažete za pravu majčinsku i očinsku ljubav, ljubav, koja je bezuvjetna, neopoziva, nježna, aktivna i koja donosi stvarne radosti, a ostvaruje najznačajnije stvaralaštvo dostupno čovjeku.
Vi ste najznačajnije ostvarenje svojih roditelja. Što god su Vaši roditelji lijepog i dobrog učinili u svojim životima,manje vrijedi od Vas jednog njihovog djeteta.
Cijenjena Tajuska,
Provjerite preko interneta, nemorate preko ambasade. Da li ćete se, kad se uvjerite da je to točno da je u SAD legalno prekinuti život djeteta kroz svih devet mjeseci života, pokušati zalagati za prava takve djece ? Djecu treba voliti a ne prekidati im postojanje i onemogućavati im da ugledaju i žive u svijeti izvan tijela svoje majke.
Srdačan pozdrav.
27.08.2011. 21:31
:
Na meni je da napišem članak i ne dozvolim svojoj subjektivnosti da izađe na vidjelo,i to je sve. Ono što je i Tajuška rekla,i zabranom pobačaja,opet će ih biti,samo će još više procvjetat siva ekonomija.. I ta silna ljubav koju svi toliko promoviraju,nema ni LJ od ljubavi. Ljubav nije osuđivanje. Osobno,vezano uz pobačaj sam to rekla jer se smatram dovoljno zrelom da bih tom djetetu mogla pružit dostojan život. Neke djevojke ili žene ne osjećaju se tako ili pak radi trudnoće bivaju osuđene od strane okoline. Ako pobace,eto vidite,ponovno su osuđene,dakle,nikako ne valja,jel'. Ljudi danas previše osuđuju,ah.
Još jednom ponavljam,ovo je osvrt na realne činjenice. Ako sam povrijedila Vaše stajalište duboko se ispričavam. Ali hajmo se povest za onom, "o ukusima se ne raspravlja",tako i u ovoj situaciji. :-)
27.08.2011. 23:03
živković:
Nije dobro generalizirati. Ima ljudi, kakve ste opisali, međutim ima ljudi, koji vole i poštuju i nerođenu djecu i njihove majke i očeve. Ne osuđuju nikoga, niti jednu osobu, ali ne odobravaju nepravedne postupke. Može se reći da su muškarci-očevi nerođene djece kao grupa više odgovorni za smrt njihove djece nego majke. Još nismo sreli ili čuli za ženu, koju otac njenog nerođenog djeteta, kao i njihovo nerođeno dijete, voli nježnom, pravom, muškom doživotnom iskrenom ljubavlju, da bi tražila smrt svog djeteta. Srećemo i znamo za mnoge, koje otac njihovog djeteta prisiljava, tjera, nagovara na pobačaj, ili jednostavno pobjegne, koje prihvate svoje dijete, rode ga i vole ostatak svog života pravom majčinskom ljubavlju.
Vi ste napisali članak u kojem se zalažete da se ženama u SAD ne sprećava i otežava realizacija pobačaja njihove djece. Niste znali da je u SAD legalno ubiti dijete kroz cijelu trudnoću, a zalagali ste se u članku da se to olakša i omogući ženama. Ne pišem o Vama nego o Vašim postupcima.
28.08.2011. 15:30
tanja:
Prvo, što se tiče zakonodavstva SAD-a, 39 država zabranjuje pobačaj nakon određenog trenutka te se u tih 39 država pobačaj nakon određenog trenutka dopušta samo pod određenim uvjetima (31 država dopušta naknadni pobačaj samo ukoliko će se na taj način spriječiti smrt majke!)
Što se tiče samog čina abortusa – treba biti SVIM ženama LAKO dostupan. Zašto? Zato što će u protivnom žena naći neki drugi način da pobačaj napravi (uz pomoć kvazi liječnika, sama, uz pomoć prijateljica ili svoje obitelji) vrlo često riskirajući pa čak i gubeći svoj život. Pobačaj da ili ne odluka je same žene (i eventualnih osoba koje ta ista žena odluči uključiti u proces donošenja odluke). Ta odluka nije lagana i naravno da će se neke žene pitati da li su donijele dobru odluku. Isto kao što će se dio žena koje je razmišljalo o pobačaju pa ipak odlučilo zadržati dijete pitati da li su ipak trebale učiniti pobačaj. Nemojmo se zavaravati – svi roditelji ne vole svoju djecu niti se svi roditelji brinu dobro za svoju djecu. Bez obzira na sve, pobačaja će uvijek biti, stoga je bolje da su ti pobačaji sigurni. Drugi korak bi trebalo biti i savjetovanje za sve žene koje razmišljaju o pobačaju kako bi donijele najbolju odluku i to odluku koju one odluče donijeti, a ne drugi (pritisak obitelji, okoline, društva) za njih. Također potpora ženama koje se odluče na pobačaj kako bi lakše prošle kroz sam postupak oporavka. Paralelno s time, povlači se i pitanje pojačane seksualne edukacije, te dostupnosti sredstava za zaštitu od trudnoće svima, ali to je ipak neka druga tema.
29.08.2011. 12:06
ivana:
Nikada neću moći shvatiti žene koje učine tu grozotu da ubiju maleno biće pod svojim srcem, nema tu nikakvih olakotnih okolnosti, to su samo opravdanja i laži same sebe. Na takvom sam radnom mjestu gdje poznajem nekoliko žena koje su to učinila i sve do jedne su nesretne zbog toga, pogotovo one starije koje progoni grižnja savjesti čak i nakon nekoliko desetljeća a vjerujem da će ih pratiti do smrt. Napominjem kako apsolutno nema pravila jesu li one pripadnice neke vjere ili su ateisti...isto im se piše, savjest je savjest!

30.08.2011. 11:44
:
pozdrav! slažem se s tajanom i tanjom.
naime, ne bismo trebali generalizirati majčinsku i očinsku ljubav, a u tom smislu ni savjest. ženino tijelo je uvijek uklopljeno u postojeće socijalno polje i njene odluke ovise o socijalnom kontekstu u kojemu se nalazi, a apsolutno treba moći odlučivati o svom tijelu. socijalni sustav u kojem mi živimo, ili kojemu bar izrijekom stremimo, jest ono koje nazivamo liberalnom demokracijom, a u kojemu je pobačaj zakonski legalan. s obzirom na to, on treba biti i dostupan, jer kako je već rečeno žene su uvijek radile i radit će pobačaj, i stvar je u tome da to moraju moći na siguran način, za što se brine medicinska praksa. i mislim da je u tome poanta cijelog članka, a ne u raspravljanju moralizirajućih diskursa. već dakle u tome koliko medicinska praksa, kako u sad-u tako i u hrvatskoj, odražava postojeće legalno stanje.
01.09.2011. 10:13
:
Cijenjena Tanja, Krivi ste informirani. Informirajte se točno ili preko informativne službe u američkoj ambasadi u Zagrebu ili preko web stranica Vrhovnog Suda SAD ili Kongresa USA. Pobačaj je od 1973. godine presudom Vrhovnog sura 13.I. 1973. legalan svih devet mjeseci trudnoće. Ta odluka se može promijeniti jedino amandmanom na Ustav USA, za koji je potrebna dvotrećinska većina ili drugačija odluka Vrhovnog suda.
Namjerni pobačaj je i u Hrvatskoj zabranjen, samo ima izuzetaka prema komunističkom zakonu iz 1978.g.
Pobačaj je u Hrvatskoj kriminaliziran, zabranjen i kažnjiv od začeća, ako se učini izvan ovlaštene bolnice ili u ovlaštenoj bolnici izvan odobrene procedure ( na pr. liječnik ga učini tokom dežurstva i uzme novac sebi ).
Pozitivno je što zakon ne kažnjava ženu, nego izvršioca i onoga tko mu pomaže. Žena je već dovoljno kažnjena što ostaje, makar svojevoljno, bez djeteta. I ta svojevoljnost je u mnogim slučajevima upitna. Ako žena pod velikim pritiskom situacije, oca njezinog djeteta ili drugih osoba, na pr roditelja, zatraži pobačaj, da li je i koliko takva odluka svojevoljna. Ako je ucijenjena prijetnjom partnera - oca njezinog djeteta, da će ju ostaviti, ako ne zatraži pobačaj, da li je njezina odluka svojevoljna ?
Možda da se zajedno trudimo i pomažemo da se smanji broj pobačaja, da se odlučuje o roditeljstvu prije začeća. Mi smo za slobodno odlučivanje o broju djece, međutim odlučivati se treba prije začeća. Nakon začeća u stvari više nema slobodnog odlučivanja. I majka i otac svakako imaju dijete bilo ono živo, bilo ono mrtvo od pobačaja.
03.09.2011. 16:47
tajuska:
broj pobačaja se neće smanjiti zabranama. a bome niti velikim moraliziranjem. samo edukacijom, te jeftinom i dostupnom kontracepcijom.
05.09.2011. 09:52
koki_ljevičar:
OVO PIŠE ANA:
\"Ono što me posebno naljutilo dok sam obrađivala ovu temu je izjava na koju sam naišla, kako bi društvo više trebalo cijeniti vrijednost začetog života od ženskog prava na izbor. Pitam se je li se itko od ljudi koji daju takve izjave ikada zapitao kako je toj ženi, je li iscrpljena, psihički i fizički, mijenja li to dijete koje silom mora zadržati, njen život, njene snove, mogućnosti, htijenja, nastojanja ... Ona je živo biće, nije li? \"

1. ZAŠTO NISTE KORISTILI ZAŠTITU?
2. NEODGOVORNE STE
3. LIBERAL SAM, LJEVIČAR, ALI ABORTS NE MOGU PODRŽAT, OSIM AKO NIJE NEKI MEDICINSKI RAZLOG (Bolest u djeteta i sl).
4. I ODAKLE VAM PRAVO OSUĐIVATI GINEKOLOGE KOJI TO NE ŽELE RADITI!
5. I DA, ZA MENE JE TAJ PLOD KOJI NOSITE, A ŽELITE GA POBACITI - UBITI, PUNO VRIJEDNIJI OD VAŠEG PRAVA NA IZBOR.

12.09.2011. 17:01
:
Poštovanje.

1. Što ako je zaštita zakazala? Znate,postoji i ta mogućnost, uostalom, sigurnost kondoma je 92 %, a mogućnost trudnoće postoji i kod korištenja kontracepcijskih pilula, čuli ste za to, vrlo vjerojatno.
2. Samo se ženama spočitava neodgovornost?
3. Ne bih komentirala Vašu \"stranu\", to je Vaš osobni izbor i ne bih ulazila u to podržavate li pobačaj ili ne, svatko ima pravo na vlastito mišljenje.
4. Ako ste pažljivo čitali, \"osudila\" sam ginekologe koji to odbijaju raditi ujutro, da bi kasnije to učinili u vlastitoj ordinaciji i tako zaradili, ne one kojima se to krši s vlastitom moralnošću, čime li.
5. Ne mogu da se ne osvrnem, znam da sam rekla da neću,ali... Vi ste neki novi liberal ili?


Respect, bez bezobrazluka i bahatosti, ako je ikako moguće, ali ikako.

Pozdrav.
13.09.2011. 09:47
:
\"Nikada neću moći shvatiti žene koje učine tu grozotu da ubiju maleno biće pod svojim srcem, nema tu nikakvih olakotnih okolnosti, to su samo opravdanja i laži same sebe. Na takvom sam radnom mjestu gdje poznajem nekoliko žena koje su to učinila i sve do jedne su nesretne zbog toga, pogotovo one starije koje progoni grižnja savjesti čak i nakon nekoliko desetljeća a vjerujem da će ih pratiti do smrt. Napominjem kako apsolutno nema pravila jesu li one pripadnice neke vjere ili su ateisti...isto im se piše, savjest je savjest!\"

@ivana
nikada neću shvatiti mali milion groznih stvari koje ljudi čine jedni drugima u ime vlastitih uvjerenja i shvaćanja. Sve te žene za koje kažete da ih poznajete, žrtve su neshvaćanja, a ne vlastite savjesti. Da vas podsjetim : Savjest je spoznajni proces kojim provjeravamo jesmo li točno odredili nešto prema onome što je u stvarnosti. A stvarnost su okolnosti u kojima su se te žene našle, a o kojima Vi ne znate ništa. Stvarnost ste i Vi (i mnogi kao Vi) koji će uprijeti prstom u te žene i mentalno ih osuditi na vječni pakao ili barem na onaj do smrti, kao što sami verujete. I umjesto da suosjećate (ako uistinu pate zbog grižnje savjesti, a ne zbog \"moralnih progonitelja\"), Vi još spremno nadolijevate kap vlastitog nerazumijevanja koje se ne tiče nikoga, niti čitalaca, niti žena \"koje poznajete\", niti žena koje ne poznajete. Svijet bi bio ljepše mjesto kad bi ljudi nastojali razumjeti, ali za razumijevanje ičega potrebno je učiti. Ipak, lijenost je čovjeku na kožu pisana, zar ne? Lakše je imati mišljenje bez razumijevanja... legitimno. Ali imati mišljenje bez razumijevanja i bez suosjećanja - to se, draga Ivana, zove zlo. Na kraju, da Vas pitam: imate li Vi uopće savjesti? Ili ste ju oprali jednom patetičnom kič mišlju o \"ubijenim malim bićima ispod srca\"?
08.10.2011. 02:10
nesretan od rođenja:
cekajte vi dezurni dušebrižnici, zašto nebi žena izvršila abortus ako, je u trenutku kad je i došlo do stupanja u seksulani odnos korištena zaštita , ali igrom slučaja (oni 3%) ta zaštita je zakazala i sad ona mora po vašem mišljenju MORA??!! rodit djete iako je odgovorno i pravilno koristena zaštita, što automatski znaći da ona ne želi to djete

i onom katoliku gore:
koliko djece pogine kod samozadovoljavanja? nekih par milijuna spermija koji su isti ''..rac' kao i fetus u drugom tjednu trudnoce (nitko i nista,bez iakave osobine živog bića (osim sto spermiji plivaju)
10.01.2012. 13:58
tea:
osvrćem se na odgovor gore : pa sad...nije isto spermij i fetus, da se razumjemo...glupa usporedba...! fetus je novi život... međutim AKO DIJETE NIJE PLOD LJUBAVI MISLIM DA ŽENA IMA PRAVO NA ABORTUS. razmislite samo koliko je neodgovornih mulaca, kud bi svijet otišao kad bi curice rađale curice, tko bi se brinuo o svoj toj djeci....dijete nesmije rasti u nezdravoj okolini... što je najgore, onima kojima je taj abortus najpottrebniji (siromašnim ''ženama'' od 12 godina, ljudima koji love nemaju itd..) ti nemogu do njega... to je tužno.... bilo bi lijepo kad do tog abortusa nebi moralo niti doći... jer istina grozno je to, neka vrsta ubojstva, i to vlastitog djeteta...
31.01.2012. 16:14
Naočarka:
Ukoliko niste prošli kroz abortus (u tom trenu - odluka logike, ne srca), ukoliko niste bili u poziciji gdje svojevoljno se odričete ploda svog tijela jer nemate novaca, mušku stranu, logistiku niti ikakvu naznaku da će se stvari srediti, dijete koje je nastalo radi hormonalne igre i zakašnjele ovulacije, nemate noćne more radi osjećaja krivnje, računate koliko bi dijete imalo, kako bi izgledalo i bi li puzalo sada, kada bi imalo sedam mjeseci, nemate PRAVO odlučivati o tome je li to ispravno ili ne. Jer odluka je stravično teška, čin je najteže što sam ikada napravila i nosit ću to cijeli život, budit ću se s tim saznanjem i ići navečer u krevet. Srce će mi i dalje pucati kad vidim prijateljičinu malenu jer bi bili rođeni u isto vrijeme. I to je bila moja odluka, i krivim se i kriva sam. I proždire me. No, da je pobačaj u Hr ilegalan, vjerujem da bi svejedno našla način da ga počinim jer drugog izlaza nema. Svi znamo gdje živimo i što znači mlada obitelj s dvoje djece, jednim primanjem i bez vlastite nekretnine (tj. nekretnine roditelja u kojoj se može živjeti). Ne vjerujem u onu "gdje ima za jednog, ima i za dvoje". Jer realno, i za jedno računam koje će cipele dobiti.

Stoga, teoretičari, kako vas nije sram govoriti o tako nečemu intimnom i teškom s takvim tonom? Pobačaja je uvijek bilo i uvijek će biti. Bit će i gomile koja će osuđivati ženu. Ali joj nitko neće pomoći. Bilo da se radi o porodu ili pobačaju.
01.02.2012. 06:58
Blixen:
Imam 51 godinu, rodila sam dvoje djece carskim rezom, neposredno
nakon prve i druge trudnoće sam tri puta ostala trudna i pobacila. Kako
sam ostala trudna? Vjerojatno u polusnu između hranjenja djece, previjanja, umorna od cjelonoćog nošenja djece, a moj suprug je baš
bio svjež i odmoran za seks! To se nažalost ženama događa, nisu me naučili da se smije reći NE, za kontracepciju je bilo prerano tek sam bila
rodila, a prezervativi su mom suprugu bili tlaka!Teško sam se odlučila na abortius ali moj odmoreni suprug nije htio još djece, lječnici su rekli da je riskantno zbog carskih. Proživljavala sam i još uvijek proživljavam noćnu moru. Kakvo takvo olakšanje je bilo što osamdesetih lječnici nisu imali prigovor savjesti, abortuse sam obavila u bolnici, bili su komplicirani zbog ožiljaka na maternici od carskih. U 40 godini ostala sam trudna i odlučila zadržati trudnoću pod bilo koju cijenu, jer još jedan prekid trudnoće bi me psihički ubio
do kraja, na žalost imala sam spontani pobačaj u 12 tjednu trudnoće!
Bilo je strtašno isto kao i kod namjernih pobačaja. Zato vas molim
nemojte osuđivati i kamenovati žene koje su se svojom ili tuđom voljom odlučile za prekid trudnoće, ja ću sa svojom traumom i umrjeti,
i danas sanjam pobačaje i imam noćne more, ali sam živa, odgojila dvoje djece, a zbog svojih grije odgovarat ću Bogu! Pun mi je nos kojekakvih dušebrižnika, žena mora imati pravo odlučiti o sebi i svom životu, a posljedice će ovako i onako nositi sama! Mog supruga koji je naravno sudjelovao u oplođenju mog jajašca ne peće savjest, nije pretrpio ni fizičku ni psihičku bol moga pobačaja! Gadi mi se kad se samo ženama drže moralna predavanja, naučite muškarce da poštuju naša tjela i naša mišljenja. I jako me interesira da se nisam odlučila za pobačaj, iznosila trudnoću, rodila što bi rekla svojoj djeci gdi je beba, mama ju je dala iz humanih razloga, vjerojatno bi svaki dan očekivale da dam i njih! Kad su dovoljno odrasle o svemu tome sam razgovarala s njima, kćeri mi imaju 31 i 26 godina i do sada su naučile brinuti se o sebi i svom tjelu, znaju reći NE, i vjerujem da nikad neće morati proći pakao kroz koji sam ja prošla!
01.02.2012. 09:44
:
Blixen, Libela, 1.II.2012.
Vrlo relevantan tekst. Hvala aurorici.

1. Muškarci – očevi su izgleda kao grupa više odgovorni za smrt svoje nerođene djece nego majke te djece.
Obrazloženje: Nikada nismo sreli ili čuli da je majka tražila pobačaj za svoje nerođeno dijete, a da je otac tog djeteta i nju i to dijete volio pravom, slobodno i osobno odabranom, nježnom, djelatnom, punom poštovanja, bezuvjetnom, neopozivom, doživotnom, ozbiljnom i zrelom ljubavlju i brigom.
Susretali smo i slušali o majkama, koju je otac njenog nerođenog djeteta prisiljavao na pobačaj, pobjegao bilo fizički, otišavši i ostavivši ju samu, bilo psihološki izjavom da žena neka ona radi što hoće, drugim riječima niti ga je briga za dijete ni za majku tog djeteta, a da su ipak prihvatile dijete, rodile ga i brinule se za njega ostatak života pravom majčinskom ljubavlju.
2. Oni od nas koji zaista vole svo djecu, pa i nerođenu ne kamenuju, ne osuđuju, nego nastoje pomoći. Plemeniti ljudi govore i pišu o lošim postupcima i ponašanju, a ne kvalificiraju ljude, poštuju ih ma kako se ponašali.
3. Bogu čovjek odgovara za svaku nepravdu i nepoštenje, koje i dalje zastupa kao ispravno i opravdano. Ako čovjek nakon što je učinio nepravdu ( dao prekinuti život nerođenog djeteta ili što drugo ), žali što je to učinio, nastoji, koliko je moguće popraviti štetu, koju je učinio, ne ponavlja i ne želi nikada ponoviti sličnu nepravdu, onda mu/joj je Bog oprostio i pred Bogom, kao da tu nepravdu nije učinio. Božje oproštenje treba prihvatiti. Prihvaćanje oproštenja je odluka. Prema Bogu se jedan dio ljudi ponaša, kao da je učinio nekom čovjeku nepravdu, popravio je štetu, zamolio za oproštenje, čovjek mu je rekao da mu oprašta, a on opet i opet dolazi i moli za oproštenje za istu stvar. Ovaj drugi će mu reći da ga vrijueđa svojim nevjerovanjem da mu je zaista oprostio. Ne prihvaćanjem Božjeg oproštenja čovjek vrijeđa Boga.
4. Ostaju posljedice učinjene nepravde. Majka i otac, koji su dali pobaciti svoje dijete i dalje su bez djeteta. I to treba prihvatiti. Ljudi, koji prihvaćaju da je svaki čovjek besmrtan znaju da će sresti svoje nerođeno prerano umrlo dijete i znaju da to dijete, sada kod Boga, voli svoje roditelje usprkos toga što su mu učinili.
Najbolji način reakcije na takav gubitak djeteta je dodatna kvalitetna briga i ljubav za rođenu djecu, unuke a i drugu djecu s kojom su u dotjecaju.
5. „Sa svojom traumom ću i umrijeti“, piše autorica. Da ako ne prihvati oproštenje i ako i sebi ne oprosti. Jedan način za osobu, koja priznaje osobnog milosrdnog i ljubećeg Boga jest da zahvali Bogu što nije još veća zla činila, zahvali za priliku da drugima pruža ljubav, koju sada nemože pružati pokojnom djetetu i svjesna da ju Bog voli, živi u miru.
10.02.2012. 17:52
Blixen:
O mom vjerskom životu i vjerovanju nebi raspravljala po forumima, jer to isključivo spada u moj duhovni život koji se trudim primjenjivati u svakodnevnom životu. U komentaru sam se osvrnula na osjećaje koje su u meni izazvali prekidi trudnoća i mojoj moralnoj i vjerskoj patnji. Ne moguse ne osvrnuti na sumnju gospodina Živkovića o mojoj vjeri ali bilo bi lijepo i pristojno da se ne mješa u tuđe vjerovanje.
Smatram da je vrlo važno da prenosimo iskustva drugim ženama kroz ono što smo preživjele bez obzira na to kolko su ta iskustva teška, ružna i traumatična. Zašto ne reči da naša tijela nisu samoposluga pa se muškarac može poslužiti kad poželi, da kćeri, unuke trebamo učiti da su potpuno ravnopravna bića s muškarcima, da same mogu odlučiti dali će i kad će postati majke, naučiti ih o kontracepciji, naučiti ih misliti i naučiti ih prije svega samopoštovanju! Pobačaja je uvijek bilo i nažalost bit će ih uvijek zato ih trebaju obavljati stručne osobe u primjerenim ustanovama. Zadatak društva, roditelja, udruga trebao bi biti edukacija spolnog života i zdravlja, razvoj civilnog društva, ravnopravnost spolova!

Podjelit ću s vama još dva iskustva koje oslikavaju odnos prema ženama i da se u zadnjih tridesetak godina baš i nije puno promjenilo.
1. kad sam išla na razgovor za prvi posao (1979), prvo pitanje je bilo:
Čuli smo da si se nedavno udala, jesi trudna? Znaš ako ostaneš trudna dobit ćeš otkaz!!!!!! Divan početak za mladu ženu!

2. Primljena sam u bolnicu s spontanim pobačajem u tijeku u 12. tjednu trudnoće, doktor koji me je primio i obavljao pregled, počeo je urlati mene da kaj sam poludila da s 40 godina imam djete, da gdi mi je muž koji mi nije trebao dozvoliti da zadržim trudnoću, da kaj mi nije dosta dvoje djece! Eto moj muž je trebao odlučit, pa ko sam ja da odlučujem! Suze su mi tekle, užasnuta sam gledala u njega a iz mene nije moglo izaći ni jedno slovo!


11.02.2012. 11:53
mama iva:
abortus svakako treba biti legalan jer u nasem drustvu zena ima OBAVEZE, a muskarac PRAVA. zene su krive za svoje i muskarceve pogreske, takvo je nase zaostalo drustvo.

partner me fizicki i seksualno zlostavljao NAKON sto sam zatrudnila. NISAM POBACILA, ali bih voljela imati PRAVO da pobacim.

ni jedna zena ne radi pobacaj iz hira.

ovi sto gorljivo stavljaju zene u drugi plan neka ukomponiraju nasilje, silovanje, unistavanje zeninog tijela i duha sa trudnocom, malom bebom, djetetom..
02.02.2013. 02:01

Dodajte komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail: (nije obavezno)
Tekst:
1 više 3 =
 

Stup srama

Iz drugih medija