Istraživanje sam počela usmenim upitom Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ). Kolege iz Službe za javno zdravstvo HZJZ-a odgovorili su na moj upit o pobačajima u Hrvatskoj 2022. godine profesionalnom odgovornošću ustanove zadužene za zdravstvenu statistiku države.
Dobila sam sljedeće podatke (HZJZ):
2022. godine, u Republici Hrvatskoj zabilježeno je 7.996 slučajeva pobačaja (MKB-10: O00 – O06), od čega 3.041 legalno induciran pobačaj (MKB-10: 004).
Prema Eurostatu, koji crpi podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, broj legalno induciranih pobačaja (na zahtjev) jedan je od najnižih u Europi, sa stopom 9,6 (broj pobačaja na zahtjev na 1000 žena 15-45 godina) i omjerom 73 (broj pobačaja na zahtjev na 1000 živorođenih).
Fertilnost, pak, je niska, 1,58 tj. ispod 2, što utječe na demografsku ravnotežu (kao u većini europskih zemalja). No, to je ipak bolja stopa fertilnosti od one koju ima Malta (1,38). U kojoj je, da podsjetim, pobačaj apsolutno zabranjen.
Podaci iz Brežica
Prema podacima dobivenim dobrotom od odgovornih, 207 građanki RH dobilo je 2022. profesionalnu uslugu prekida trudnoće na zahtjev u SB Brežice. Od toga je bilo 205 medikamentnih i 2 kirurška pobačaja.
Odljev u ilegalu također postoji kao i odlazak na pobačaj u druge (pogranične) sredine (iskustvo autorice).
Medikamentni pobačaj u Hrvatskoj i smjernice Svjetske zdravstvene organizacije
Posebno me zanimala problematika medikamentnog pobačaja. Stoga sam pokušala prikazati situaciju u Hrvatskoj. Pritom sam svjesna da kao profesija u tom aspektu reproduktivnih zdravstvenih mjera zaostajemo i za Europom ali i globalno. Medikamentna metoda prekida trudnoće u većini je zemalja EU zastupljena u visokome postotku.
U Hrvatskoj se medikamentni pobačaji rade od 2015. godine, zahvaljujući Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Interventnim uvozom potrebnih lijekova započela je uobičajena praksa, opisana u članku objavljenom u Liječničkom vjesniku 2020. Registracija lijekova u Hrvatskoj i mogućnost distribucije počela je 2019. godine.
U ožujku 2022. godine, Svjetska zdravstvena organizacija objavila je ažurirane smjernice koje objedinjuju trenutne dokaze i najbolje prakse za pružanje kvalitetne skrbi o pobačaju. Ove smjernice prvi put uključuju i institut tj. samokontrolu medikamentnog pobačaja kao potpuno siguran i preporučeni model skrbi o pobačaju.
Tijekom vremena, s porastom znanja, dostupnosti i uporabe lijekova (mifepriston, mizoprostol) pobačaji bi bili mogući i izvan kliničkih okruženja. Paradigma sigurnog pobačaja – temeljena na metodi, pružatelju usluga i okruženju – promijenila se. To ukazuje da takva paradigma nije izravno povezana s biomedicinskim rizikom.
Nove smjernice imaju potencijal promijeniti pristup pobačaju samo ako međunarodna tijela, vlade i zdravstveni sustavi prošire dostupnost lijekova za pobačaj, ali uz uvjet podrške zdravstvenoga sustava.
Rezultati istraživanja temeljem upita prema Zakonu o pravu na pristup informacijama
Upite s pitanjima (o broju pobačaja, raspodjeli po dobi, broju medikamentnih pobačaja i od kada se vrše ako se vrše, broju kirurških pobačaja, može li žena birati metodu u okviru informiranoga pristanka te o broju prizivača) poslala sam 21. kolovoza 2023. godine službenicima za informiranja ustanova koje su ovlaštene za vršenje pobačaja. U zakonskome roku, na upit su odgovorile 24 ustanove.
Te sam rezultate predstavila FEMM Odboru (Tablica 1) uz obećanje da ću im preostale podatke podastrijeti čim ih dobijem, nakon odvjetničke intervencije i intervencije državnog povjerenika za informiranje (Tablica 2).
Tablica 1
| Rezultati istraživanja o broju i načinu dovršenja pobačaja na zahtjev žene za 2022. godinu | |||||
| Zdravstvena ustanova / Health facility | Broj pobačaja na zahtjev | Vrši li se medikamentni pobačaj i od koje godine | Broj kirurških pobačaja | Broj medikamentnih pobačaja | Može li žena birati metodu |
| Ukupan broj – Total number | 2471 | 1.070 | 1.401 | ||
| Klinički bolnički centar Zagreb | 272 | Da od 2019. | 0 | 272 | Ne |
| Klinički bolnički centar Split | 61 | Da od 2020. | 0 | 61 | Da |
| Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice | 79 | Da od 2019. | 12 | 67 | Da |
| Klinički bolnički centar Rijeka | 318 | Da od 2015. | 40 | 278 | Da |
| Klinički bolnički centar Osijek | 202 | Ne | 202 | 0 | Ne |
| Klinička bolnica “Merkur” | 226 | Ne | 226 | 0 | Ne |
| Klinička bolnica “Sveti Duh” | 27 | Da od 10/ 2022 | 0 | 27 | Ne |
| Opća bolnica “Dr. Anđelko Višić” Bjelovar | 40 | Da od 2023. | 40 | 0 | Da |
| Županijska bolnica Čakovec | 112 | Da od 2020. | 104 | 8 | Da |
| Opća bolnica Gospić | 23 | Da od 2023. | 23 | 0 | Da |
| Opća bolnica Karlovac | 106 | Da od 2019. | 1 | 105 | Da |
| Opća i veteranska bolnica “Hrvatski ponos” Knin | 0 | Da od 2020. | 0 | 0 | Da |
| Opća bolnica “Dr. Tomislav Bardek” Koprivnica | 99 | Da od 2019. | 42 | 57 | Da |
| Opća županijska bolnica Našice | 0 | Ne | 0 | 0 | Ne |
| Opća bolnica Nova Gradiška | 0 | Ne | 0 | 0 | Ne |
| Opća bolnica i bolnica branitelja domovinskog rata Ogulin | 13 | Ne | 13 | 0 | Ne |
| Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana | 34 | Da od 2022. | 29 | 5 | Ne |
| Opća bolnica Pula | 253 | Da od 2016. | 19 | 234 | Da |
| Opća bolnica “Dr. Ivo Pedišić” Sisak | 177 | Da od 2019. | 26 | 151 | Da |
| Opća bolnica “Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod | 38 | Ne | 38 | 0 | Ne |
| Opća bolnica Varaždin | 200 | Da od 2019. | 93 | 107 | Da |
| Opća bolnica Virovitica | 24 | Ne | 24 | 0 | Ne |
| Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana | 58 | Ne | 58 | 0 | Ne |
| Rodilište i poliklinika Podobnik | 109 | Da od 2017. | 80 | 29 | Da |
Iz tablice je vidljivo da tri ovlaštene ustanove uskraćuju skrb o pobačaju na zahtjev.
Vidljivo je, također, da se u tri velike kliničke bolnice vrše samo medikamentni pobačaji. U dva od ta tri centra mogućnost izbora metode ne postoji. Većina žena, uz dobru informiranost, doista se priklanja medikamentnom pobačaju. No, što s onima koje nisu pripravne na proceduru medikamentnog prekida i žele kirurški? Ili imaju (rijetke) kontraindikacije za medikamentni prekid?
Zaključno, u 11 od 24 ovlaštene ustanove mogućnost izbora metode ne postoji. U jednima jer se ne rade medikamentni pobačaji, u drugima jer se ne rade kirurški.
U Francuskoj je RU-486 odobren 1988., u UK 1991. U Hrvatskoj se u KBC Rijeka s tom praksom počelo 2015. Neke ustanove uvele su medikamentni pobačaj 2023. Za svaku je pohvalu da se metoda prihvaća, ali činjenica da danas razgovaramo o samokontroli medikamentnog pobačaja i telemedicini, tužno ocrtava u kojoj je mjeri ginekološka profesija zapustila reproduktivno zdravlje žena kad je riječ o pobačaju.
Tablica 2 – podaci dobiveni nakon odvjetničke intervencije i preko državnog povjerenika za informiranje
| Rezultati istraživanja o broju i načinu dovršenja pobačaja na zahtjev žene za 2022. godinu | |||||
| Zdravstvena ustanova / Health facility | Broj pobačaja na zahtjev | Vrši li se medikamentni pobačaj i od koje godine | Broj kirurških pobačaja | Broj medikamentnih pobačaja | Može li žena birati metodu |
| Ukupan broj – Total number | 298 | 162 | 136 | ||
| Opća bolnica Dubrovnik | 41 | Da od 2019. | 0 | 41 | Da |
| Opća bolnica Šibensko-kninske županije | 59 | – | 18 | 41 | – |
| Opća županijska bolnica Vinkovci | 1 | Ne | 1 | 0 | Ne |
| Nacionalna memorijalna bolnica “Dr. Juraj Njavro” Vukovar | 47 | Ne | 47 | 0 | Ne |
| Opća bolnica Zadar | 150 | Da od 2020. | 96 | 54 | Vrs. Da |
Činjenica da javne ustanove navedene u tablici nisu odgovorile u zakonskome roku, ostavlja gorčinu kakvu izaziva neprofesionalnost. No, navodi i na potpuno krivi diskurs kada je u pitanju pobačaj koji, ponavljam, nije ideološki nego isključivo zdravstveni problem.
Neke ustanove (Opća bolnica Šibensko-kninske županije) pismenim su putem poslale odgovor, ali samo o broju i načinu vršenja pobačaja.
Neke ustanove pak, u kojima svi ginekolozi uskraćuju skrb o pobačaju, imaju ugovore s tzv. “vanjskim” ginekologom (OB Vinkovci).
Javni podaci u vezi s reproduktivnim zdravljem žena, posebno u vezi s dostupnošću pobačaju, važni su podaci za svako, pa tako i naše društvo i državu. Ovi podaci mogu pomoći ginekološkoj profesiji da poboljša sa svoje strane napokon i fertilitetnu stopu utječući na reproduktivno zdravlje žena. Oni moraju biti javno dostupni. Nedostupnost tih podataka vrijeđa dignitet profesije. No, povrijeđene su i sve žene koje trebaju profesionalnu pomoć, o kojemu god segmentu struke se radi.
Odgovor OB Požega stigao je krajem studenog 2023. godine. Prema dobivenim podacima, u 2022. godini, broj pobačaja na zahtjev je nula, a žena u okviru informiranog pristanka može birati metodu prekida trudnoće. Za odgovor na pitanje od koje se godine vrši medikamentni prekid trudnoće, upućuju na Internetsku stranicu bolnice na kojoj ne pronalazimo tu informaciju.
Broj pobačaja koji je dobiven upitima ovlaštenim ustanovama je 2769, a HZJZ navodi 3041 pobačaj u 2022. godini. Razliku bismo mogli tumačiti iskazanim brojem pobačaja u KB Merkur, ali samo do rujna 2022. (dislociranost odjela zbog preuređenja).
Tablica 3 – Postotak ginekologa koji odbijaju vršiti pobačaje iskazivanjem prigovora savjesti (postotak po pojedinoj ustanovi)
| % | ustanove |
| 100% | OB Vinkovci, OŽB Našice |
| 50-100% | OB Bjelovar 75%, OB Dubrovnik 60%, OB Gospić 50%, KBC Osijek 74%, KBC Sestre milosrdnice 60%, KBC Split 76%, KB Sv. Duh 83%, OB Virovitica 83%, OB Zadar 60%, OB Zabok 60%, KBC Zagreb 81%, OB Požega 80% |
| 1-49% | OB Čakovec 11%, KB Merkur 29%, OB Karlovac 8%, OB Knin 20%, OB Koprivnica 43%, OB Pula 17%, OB Slavonski Brod 42%, Rodilište Podobnik 17%, OB Varaždin 15% |
| 0% | KBC Rijeka, OB Vukovar, OŽB Pakrac, OB Nova Gradiška, OB Ogulin, OB Sisak |
Postotke broja ginekologa koji se prizivaju na savjest kada se radi o pobačaju, uskraćujući tako skrb svojim pacijenticama, grupirala sam zbog preglednosti.
Grupe sam formirala na ovaj način jer smatram da je nemoguće organizirati dobru skrb u okviru opstetričko-ginekološkog odjela, ukoliko svoju dužnost ne vrši pola kolektiva ili više. Izneseni podaci ukazuju na to da se još uvijek tolerira nedopustiv institucionalni priziv u pojedinim, iako manjim ustanovama.
Posebno valja problematizirati institute “ugovora s vanjskim ginekologom” (OB Vinkovci), zatim i mogućnost “funkcionalne integracije” (KBC Osijek i OŽB Našice) koja je za žene zapravo pravi simbol nedostupnosti, moguće ozbiljna prepreka pobačaju na zahtjev.
U OB Nova Gradiška priziv savjesti ne iskazuju ginekolozi nego šest specijalista anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, pa se pobačaji na zahtjev ne vrše. Potpuno je neprihvatljivo da se u ovakvoj situaciji ne uvede medikamentni pobačaj, ali i da se (prema WHO smjernicama) kirurški pobačaj ne radi uz liječenje boli nesteroidnim antireumaticima, u lokalnoj anesteziji s paracervikalnim blokom te uz analgo-sedaciju, što ovisi o gestacijskoj dobi. Smjernice Svjetske zdravstvene organizacije ne preporučuju rutinsku generalnu anesteziju.
Zaključak
Medicinska zajednica u Hrvatskoj propustila je svojim autoritetom poboljšati dostupnost zakonom reguliranoga medicinskog zahvata tj. prekida trudnoće. Propustila je osigurati transparentnost i eliminirati stigmatizaciju žene. Pognula je glavu pred konzervativnim stavovima u svojim redovima, ali i pred dogmatskim stavovima, zacijelo pod utjecajem najveće vjerske zajednice.
Političkim snagama koje se zalažu za dostupnost usluga u području reproduktivnoga zdravlja nedostaje političke moći. Među onima koji takvu moć imaju, rijetki se u Hrvatskoj mogu usporediti s izvanrednom figurom jednoga Claudea Evina koji je usprkos otporima protuaborcijskih grupa naredio, u interesu javnog zdravlja, distribuciju RU 486, jer je “pilula za pobačaj postala moralno vlasništvo žena”.
Nadam se da će se zaustaviti trend stvarne nedostupnosti pobačaja, koji je toliko opasan za zdravlje i živote žena. U zemljama u kojima je na snazi zabrana pobačaja zbog nestručno izvedenih zahvata dnevno umre 110 žena. Nedostupnost pobačaja isto je toliko i nepravedna prema ženama. Ovim sam prikazom željela pokazati i u kolikoj je mjeri hipokrizija u obliku odbijanja vršenja dužnosti tj. iskazivanju priziva savjesti, uzela u Hrvatskoj maha, na štetu žena. Iz podataka koje sam iznijela vidljivo je da je Hrvatska medicinska zajednica duboko podijeljena.
Zakon koji regulira pitanje pobačaja jedan je i jasan. Očekujemo bolji, moderniji, temeljen ne samo na pravu na pobačaj, nego i na pravu na dostupnost sveobuhvatne seksualne edukacije i kontracepcije.
Samo sveobuhvatnom seksualnom edukacijom u školama i dostupnom kontracepcijom možemo utjecati, s medicinske strane, na smanjenje broja pobačaja na zahtjev žene. Depopulaciju u Hrvatskoj neće riješiti restriktivne i obsoletne politike. Riješit će je dobro organizirana država u kojoj su sloboda i socijalna sigurnost prioriteti, a sekularnost zajamčena.
Svakako, svi troškovi za usluge iz sfere reproduktivnoga zdravlja morale bi biti pokriveni obaveznim osiguranjem. Oni to nisu, niti su ikada bili. To je sramotno jer otvara put financijskim interesnim diskursima u vezi s tom zdravstvenom problematikom.
Ostaje da vidimo hoće li svi liječnici i sve medicinsko osoblje shvatiti, i kad će shvatiti, da znanstveni temelji medicine nemaju alternativu. I hoće li iz svoga diskursa u vezi s pobačajem eliminirati stavove utemeljene na religijskim razmišljanjima.
Do tad će žene iz Hrvatske koje žele profesionalnu uslugu i empatiju medicinskog osoblja odlaziti u Splošnu bolnišnicu Brežice. U kilometrima kratak put, ali za njih put sigurno dug 100 godina samoće. A toliko je, u nekim aspektima, u vezi s pravom žene na slobodno odlučivanje o rađanju djece, tj. pobačaju, daleko reproduktivna medicina u Hrvatskoj od one koja se prakticira u maloj slovenskoj pograničnoj bolnici u Brežicama.
Za bolje razumijevanje pojma samoće iz naslova preporučujem pročitati dvije knjige: Gabriel García Márquez, Sto godina samoće, v/b/z, Zagreb, 2017., Annie Ernaux, Događaj, Kulturtreger, Zagreb, 2022., te intervju s Dr. Bojanom Pinter.
