Sa stavom

Zamijenjene uloge

Kad bi muškarci imali menstruaciju

Kad bi muškarci imali menstruaciju

Život u Indiji me naučio da je bijela manjina svijeta provela stoljeća i stoljeća zapovjedajući nam da mislimo da bijela koža čini ljude superiornijima, iako jedino što zapravo čini je to da su bijelci podložniji ultraljubičastim zrakama i borama.

Čitanjući Freuda postala sam skeptična oko “ljubomore na penis”. Moć rađanja logičnije dovodi do “ljubomore na maternicu”, a vanjski i nezaštićeni organ kao penis čini muškarce zapravo vrlo ranjivima.

No, slušajući nedavno jednu ženu kako opisuje neočekivani dolazak menstruacije (crvena mrlja proširila se na njezinu haljinu dok se uzrujano svađala na javnoj pozornici) i dalje su u meni uzrokovale nelagodu. To jest, sve dok ona nije objasnila da je, kada je konačno šapatom upozorena o događaju, rekla potpuno muškoj publici: “A vi trebali biti ponosni što imate menstruirajuću ženu na pozornici. To je vjerojatno prva realna stvar koja vam se dogodila godinama.”

Smijeh. Olakšanje. Ona je okrenula negativno u pozitivno. Nekako se njezina priča spojila s Indijom i Freudom, kako bih na kraju mogla razumijeti moć pozitivnog razmišljanja. Bez obzira na to što “superiorna” skupina ima, koristit će se kako bi opravdala svoju superiornost, i bez obzira na to što “inferiorna” skupina ima, koristit će se kako bi se opravdalo njihovo teško stanje. Crni muškarci su dobivali slabije plaćene poslove, jer je bilo rečeno da su oni “jači” od bijelih muškaraca, dok su sve žene degradirane na slabo plaćene poslove jer je bilo rečeno da su “slabije”. Kao kad je mali dječak, kad je upitan bi li htio biti odvjetnik poput njegove majke, rekao: “O, ne, to je ženski posao.” Logika nema nikakve veze s ugnjetavanjem.

Dakle, zamislite što bi se dogodilo kada bi iznenada, čarolijom, muškarci imali menstruaciju, a žene ne?

Jasno, menstruacija bi postala predmet ljubomore, vrijedni, muški događaj:

Muškarci bi se hvalili o tome koliko dugo i koliko jako.

Dječaci bi govorili o tome kao o zavidnom početku muškosti. Darovi, vjerski obredi, obiteljske večere, i momačke večeri bi obilježavale taj dan.

Ne bi li spriječili gubitak mjesečnog rada, Sabor bi financirao Nacionalni institut za dismenoreju. Liječnici bi istraživali malo o srčanom udaru, od kojih bi muškarci bili hormonalno zaštićeni, ali mnogo o menstrualnim grčevima.

Sanitarni materijal bi bio financiran od države: besplatan. Naravno, neki muškarci bi i dalje plaćali za prestiž komercijalnih brandova poput Paul Newman tampona, Muhammad Ali Rope-a-Dope uložaka, John Wayne Maxi uložaka i Joe Namath Jock Shields – “za one sjajne momačke dane” (Joe Namath je bivši igrač američkog nogometa).

Statistička istraživanja pokazivala bi da su muškarci bili bolji u sportu i osvojili više olimpijskih medalja tijekom razdoblja krvarenja.

Generali, političari i vjerski fundamentalisti bi uzeli menstruaciju (“men-struation”, men, eng. muškarac) kao dokaz da samo muškarci mogu služiti Bogu i državi u borbi (“Mora se dati krv da bi se krv mogla uzeti”), kao dokaz da samo muškarci mogu preuzimati visoke političke dužnosti (“Može li žena biti ispravno žestoka bez mjesečnog ciklusa izazvanog Marsom?”), biti svećenici, ministri, sam Bog (“On je dao tu krv za naše grijehe”), ili rabini (“Bez mjesečnog obreda čišćenja od nečistoća, žene su nečiste”).

Muški liberali i radikali bi međutim inzistirali na tome da su žene jednake, samo drugačije, i da se svaka žena može pridružiti njihovim redovima, ako bi bila spremna priznati primat menstrualnih prava (“Sve ostalo je singularan problem”) ili ako bi bila spremna na samo-nanošenje velike rane svakog mjeseca (“Morate dati krv za revoluciju”).

Dečki na ulici bi izmislili nekakav sleng (“On je muškarac s tri uloška”) i davali bi si petaka na uglu s nekom razmjenom poput: “Čovječe, izgledaš tako dobro!” – “Da, čovječe, na krpi sam!”

TV emisije bi tretirale temu otvoreno. (Friends: Chandler i Ross pokušavaju uvjeriti Joey-a da je još uvijek “Joey” iako nije imao menstruaciju već dva mjeseca. CSI Miami: Cijela postaja ima menstruaciju u isto vrijeme). Isto bi bilo i s novinama. (Ljetna panika oko morskih pasa: U opasnosti menstruairajući muškarci.; Sutkinja zbog menstruacije oslobađa silovatelja.) Isto bi bilo i s filmovima. (Newman i Redford u filmu Krvava braća!)

Muškarci bi uvjerili žene da je seks ugodniji u “ono vrijeme u mjeseca”. Lezbijke bi govorile da se boje krvi, a time i samog života, iako je sve što im je zapravo potrebno jedan dobar menstruirajući muškarac.

Medicinske škole bi bile ograničene za žene (“Mogle bi se onesvijestiti ako vide krv”).

Naravno, intelektualci bi ponudili najviše moralne i logičke argumente. Bez biološkog dara za mjerenje ciklusa Mjeseca i planeta, kako bi žena mogla svladati bilo koju disciplinu koja zahtjeva smisao za vrijeme, prostor, matematiku – ili sposobnost da se mjeri uopće išta? U filozofiji i religiji, kako bi žene mogle nadoknaditi isključenost iz ritma svemira? Ili zbog nedostatka simbolične smrti i uskrsnuća svakog mjeseca?

Menopauza bi se slavila kao pozitivan događaj, simbol da su muškarci akumulirali dovoljno godina cikličke mudrosti i da im više ne treba.

Liberalni muškarci bi u svakom području pokušali biti milosrdni. Činjenica da “ti ljudi” nemaju dara za mjerenje života, liberali bi objasnili, trebala bi već biti dovoljna kazna.

A kako bi žene bile obučene da reagiraju? Moglo bi se zamisliti ženu koja pristaje na sve te argumente s nepokolebljivošću i smiješećim mazohizmom. (“ERA će prisiliti kućanice na ranjavanje svakog mjeseca”, Phyllis Schlafly)

Ukratko, otkrili bismo, kao što smo već trebali, da je logika u oku logičara. (Na primjer, evo jedna ideja za teoretičare i logičare: ako bi žene trebale biti manje racionalne i emocionalne na početku menstrualnog ciklusa kada je ženski hormon na najnižoj razini, zašto onda nije logično da u tih nekoliko dana ženino ponašanje najviše nalikuje ponašanju muškaraca tijekom cijelog mjeseca? Daljnju improvizaciju prepuštam vama.)

Istina je da kada bi muškarci imali menstruaciju, opravdanja moći bi se samo nizala i nizala.

Ako bismo im dopustili.

Prevela i prilagodila Ivana Kesten